Nova Istra

150 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ projektu Pečuh – Europska prijestolnica kulture 2010 . Nismo uspjeli ostvariti sve pro- jekte, ali je sigurno za oba grada pa i za dvije države važno bilo zajedničko izdavanje knjige Nikole Tordinca Hrvatski narodni običaji, pjesme i plesovi Hrvata iz Pečuha i okolice (zapisi iz 1881.), u nakladi Grada Đakova i Hrvatske samouprave iz Peču- ha, te zajednička predstavljanja knjige u oba grada. Jedan pokojni književnik spojio nas je i pokazao kako važna djela žive i nakon smrti svojih tvoraca. Kasnije samVi- dakovića susretao sve rjeđe, čuo sam glasove o njegovoj bolesti koja ga je polako na- grizala i odvajala od posla koji je volio i od ljudi koje je volio. Jednoga dana godine 2015. stigla je vijest o njegovoj smrti i dostojnu ispraćaju. Znao sam i znam kako je to nenadoknadiv gubitak: nije istina da je svatko zamjenjiv i da se bez svakoga može! Zamjenjive su funkcije i uloge, ali nisu zamjenjivi srce i um dobroga i sposobnoga čovjeka. Njegovo znanje i njegovi snovi. Pogotovo u zajednici koja se iz dana u dan smanjuje, koju polako preplavljuje većinski plimni val i već se za mnoga mjesta ne zna, osim u pričama i starim zapisima, da je tamo netko divanio hrvatski, pjevao hr- vatski, plesao hrvatski, glumio hrvatski... Antun Vidaković, znajući sve to, nije se zatvorio u manjinski kavez u kojemu se samo obnavlja i interpretira staro i negdašnje, nego se trudio biti dijelom suvremenih umjetničkih strujanja, biti poveznicom hrvatske i mađarske kulture, otkriti koliko nas toga povezuje i koliko se jedni u drugima prepoznajemo. Ono što je bila velika neostvarena želja Antuna Vidakovića, nedavno se i ostvarilo: kazalište je obnovljeno, preuređeno i sada je jedno od najljepših malih kazališta u Europi, koje uspješno vodi Antunov sin Slaven, akademski glumac koji je diplomirao u Zagrebu. Knjiga Ivice Đuroka o Antunu Vidakoviću ne bi smjela proći nezapaženo u hr- vatskoj javnosti, već bi trebala imati plodonosan život i biti trajnim izvorom o hrvat- skim kulturnim nastojanjima i uspjesima izvan granica Republike Hrvatske, o zalju- bljenima u domovinu, kojima domovinske institucije i domovinska kulturna javnost uglavnom ne uzvraćaju istom mjerom. Naivno razmišljam, gledajući otvaranje pro- grama Europske prijestolnice kulture u Rijeci, kako bi u nekoj drugačijoj hrvatskoj kulturi i u drugačijoj kulturnoj prijestolnici, zasigurno barem jedan program bio po- svećen velikome plesnom umjetniku i koreografu Antunu Vidakoviću, utemeljitelju Hrvatskoga kazališta u Pečuhu, ali i jednom od kreatora projekta EPK Pečuh 2010 . u kojemu je, zahvaljujući njemu, udjela imala i hrvatska kultura. Gospođo Višić, na- dam se da znate tko je bio Antun Vidaković? Ako pak ne znate, pročitajte, kako bi napisao Čapek u Poštanskoj bajci , ovu toplu knjigu Ivice Đuroka, koju preporučujem svima kojima su hrvatska kultura i njezini velikani na srcu. Mirko Ćurić, Đakovo