Nova Istra

130 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Adrian CVITANOVIĆ spanzije u Europi, točnije o prijelomnim trenucima u kojima je Hitler opalio pljusku europskoj diplomaciji i slamao nemoćan otpor austrijskih političara uoči konačnoga pripojenja Austrije Trećemu Reichu, čuvenoga Anschlussa iz 1938. godine. Pripovijest započinje sastankom njemačkih međuratnih industrijalaca i predstav- nika krupnoga kapitala s njemačkim nacističkim glavešinama, na kojemu su izrazili i pružili neupitnu potporu režimu koji će uskoro cijeli svijet sunovratiti u nezapam- ćen pakleni bezdan. Vuillard tehnikom filmske montaže potom preskače nekoliko godina i zaustavlja se u siječnju 1938. i posljednjem sastanku Adolfa Hitlera i au- strijskoga kancelara Kurta von Schuschnigga, despota i antisemita, koji je odigrao značajnu ulogu u fašizaciji međuratne Austrije, naslijedivši na mjestu kancelara E. Dollfussa koji je stradao u atentatu, a koji ipak nije bio spreman prepustiti domo- vinu nacističkim krvolocima, iako nije imao drugoga izlaza, s obzirom na to da su europske velesile, Britanija i Francuska, bile posvećene vlastitim unutarnjim proble- mima i što se, uslijed politike nemiješanja, nisu željele uplesti u trzavice s nacistič- komNjemačkom. Razgovor Hitlera i Schuschnigga umnogome odražava političku situaciju u onodobnoj Europi, sučeljavajući s jedne strane nezajažljivoga luđaka na čelu zemlje koja neumitno srlja u posvemašnju katastrofu te plašljivoga, slabašnoga, neodlučnoga beskičmenjaka, bezličnoga aparatčika spremnoga na bilo kakav kom- promis kojim bi mogao izbjeći brisanje vlastitoga imena iz povijesti, utjelovljenje li- cemjerja europskoga kapitala i diplomacije, politike i ekonomije. Schuschnigg je puki praznoglavac, stjecajem okolnosti izabran na čelo vlade zemlje koja nakon 1918. nije oblikovala novu povijest. Kršćanska demokracija, kao i socijaldemokracija, politike koje su poslijeratnoj Austriji i Njemačkoj nastojale dati novo lice, pokazale su svu svoju himbenost u austrijskome prevratu, zrcaleći time dominantna politička stru- janja na Starome kontinentu. Prizor s oproštajnom večerom njemačkoga veleposla- nika u Velikoj Britaniji, a budućega ministra vanjskih poslova nacističke Njemačke, Joachima von Ribbentropa, upriličenom u sjedištu britanskoga predratnoga premi- jera Arthura Nevillea Chamberlainea, a kojoj je nazočio i Churchill, sjajno oslikava onodobne političke smicalice nacističkih krvnika, koji su izvlačili što je moguće više apsurdnih ustupaka, istodobno se smijući u lice europskim demokracijama. Fran- cuzi također nisu pošteđeni Vuillardova nesmiljenoga pera. Zaokupljeni vlastitim peripetijama glede uspostave vlasti te posve nespremni na bilo kakav oblik sukoba, Francuzi slijepo slijede Britance u njihovoj politici „smirivanja“, što će uskoro dovesti do pripojenja Sudeta, Münchenskoga ugovora, ulaska Hitlera u Prag te Mussolini- ja u Albaniju. Abesinija je već odavno u talijanskim fašističkim rukama, a Franco se u Španjolskoj priprema za završni udarac republikanskim snagama, potpomognut nacističkom Njemačkom, Staljinovom izdajom republikanaca te nemiješanjem eu- ropskih velesila u sukob koji ih nimalo nije zanimao. Kao što znamo, 1. rujna 1939.