Nova Istra

118 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Ivan BOŠKOVIĆ je znanstvena pozornost usmjerena na problem citatnosti u digitalno doba. Naime, pitanje života u umreženom svijetu otvorilo je nove mogućnosti čitanja i razumije- vanja književnosti i umjetnosti općenito. Za razliku od moderne kulture utemeljene na postojanju originalnih i ontološki čvrstih tekstova iz kojih se citati (pre)uzima- ju, u našemu (postmodernom) dobu„novi mediji, kultura slike i spektakla uzdrma- li su jedinstvo označenoga i označitelja do te mjere da je označeno postalo himera, privid, sjena, a označitelj ogoljelo tijelo bez duha i smisla koje se može unedogled umnožavati i proizvoditi“. Posežući za riječima Jeana Baudrillarda, koji će kulturu nazvati „kulturom simulacije i simulakruma“, naše vrijeme autorica definira „kultu- rom označitelja bez označenih, forme bez sadržaja, teksta bez identiteta, riječi bez Logosa i znaka bez predmeta“. U kulturi u kojoj, riječima Barthesa, ni tekst ni autor nemaju zajamčeni identitet, tekst se nadaje kao „splet ulančenih označitelja bez ko- načnog smisla“ isprepleten„u cjelini citatima, referencijama, odjecima, jezicima kul- ture“, a njegova je metafora Mreža odnosno Internet. U njemu autorica vidi „digitalni hipertekst – hibridnu strukturu s nepreglednom mrežom označitelja koji se ulanču- ju i prepisuju bez kraja i konca“, a kao poticajan primjerak za interpretaciju poslužit će joj „citatni arhiv“ Jasne Horvat s romanima: Az , Bizarij , Auron , Alikvot i Vilikon . Vrijedi istaknuti da u knjizi, za razliku od prethodne, autorica pozornost posve- ćuje Zagrebačkoj (književno-znanstvenoj) školi u kojoj je pojam i nastao. Razvija- jući se na „paradigmi imanentizma“, s vremenom će se Škola otvarati novim teorij- skim premisama i izazovima i izboriti se za značajnu ulogu u modernoj znanosti o književnosti. Osim što je iz nje ponikao niz vrsnih književnih teoretičara i tumača, skupovi i izdanja Zavoda za znanost o književnosti, pozornost će usmjeriti i na nove mogućnosti tumačenja književnosti i umjetnosti s izvorištem u intertekstualnosti i citatnosti kojima nas je autorica obilato zadužila. Pisana strašću vrsnoga znalca, teorijski utemeljeno i znanstveno argumentirano, na podlozi dubokoga razumijevanja svekolike književne prakse, poglavito ruskoga i hrvatskoga predznaka, knjiga Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi autoricu legitimira kao veliko ime hrvatske književne znanosti koja i o teškim temama piše lakoćom i šarmom istinske književnice. Stoga knjigu, koliko god bila namijenjena književnim stručnjacima i teoretičarima umjetnosti, gotovo podjednako mogu čitati i čitatelji koji vole književnost i umjetnost i zanimaju se za njezine fenomene, pogla- vito kada je riječ o intertekstualnim/interumjetničkim dijalozima u njihovim struk- turama i pojavnim oblicima. Ivan Bošković, Split