Nova Istra

116 VELIKO IME HRVATSKE KNJIŽEVNE ZNANOSTI Dubravka ORAIĆ TOLIĆ: Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi , Naklada Ljevak, Zagreb, 2019., 388 str. Dubravka Oraić Tolić hrvatsku je književnost i kulturu zadužila nizom naslova; uz one književno-teorijskog predznaka ( Teorija citatnosti , Muška moderna i žen- ska postmoderna , Književnost i sudbina , Paradigme 20. stoljeća , Dvadeseto stoljeće u retrovizoru , Akademsko pisanje ), kroatističku znanost posebno su obogatila njezi- na lucidna čitanja velikoga Matoša ( Čitanja Matoša ) te studija Pejzaž u Matoševu djelu . Pri tome se zaboravlja, čime se autorici čini velika nepravda, njezina autentič- na književnost u kojoj Oči domovine i Urlik Amerike imaju veće značenje no što to možda svjedoči njihova recepcija. Ne smije se izgubiti iz vida ni njezina knjiga Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji te dječja knjiga Doživljaji Karla Maloga , kao ni obilna kulturološka angažiranost na promicanju hrvatske kulture i znanosti na stranima jezicima, mnoge nagrade i ugledna priznanja kojima si je priskrbila sta- tus jedne od naših najuvažavanijih teoretičarki književnosti i suvremene umjetnosti te sugovornicā o brojnim fenomenima našega (književnog i kulturnog) vremena. U svojemu višegodišnjem književnom i znanstvenom angažmanu Dubravka Ora- ić Tolić posebno se bavila fenomenom citatnosti. Osim što ga je uvela u hrvatsku znanost o književnosti i kulturu – a na tragu instruktivnih poticaja R. Barthesa, J. Kristeve, G. Genetta i drugih – njegovu relevantnost u umjetnosti ona ne tuma- či, kako navodi Biti, samo „kao izdvojen postupak, već i kao ontološko i semiotičko načelo koje odlikuje mišljenje i izražavanje čitavih tekstova, opusa, stilova, kultura i razdoblja te ga raščlanjuje iz semantičke, sintaktičke, pragmatičke i kulturološke perspektive“. Polazeći od postavke da je cijela književnost odnosno umjetnost, od najranijih vremena i babilonske knjižnice do našega postmodernog vremena i „knji-