Nova Istra

106 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Ivan BOŠKOVIĆ nici, izražavajući na svoj način ono što ona znači u njihovu umjetničkom viđenju, ali i u stvarnome doživljaju ljudi cetinskoga kraja. Zbog svojega podrijetla Gospa Sinjska nije samo „majka Rame“, kako kaže pje- snik, nego je i najpopularnija „od svih dalmatinskih gospoja“. O njoj su pjevali Kačić, Grabovac, Petrov, Žanko, Bujas, Marković, Cikojević, Sekulić, Arcink, Kokić... iskre- no i nadahnuto, zanosno i s uzdarjem, vjerničkim i ljudskim... Kult Gospe Sinjske odavno je prerastao okvire sinjske sredine, što potvrđuje mnoštvo naroda koji svake godine, na dan Njezina uznesenja, pohodi grad i njego- vo svetište. Osim sakralnoga, pohođenja i hodočašće imaju i svjetovno lice. Tada se u Sinj, kao na prvorazrednu pučku svečanost, slije mnoštvo svijeta iz bližih ili daljih strana. Prigoda je to za susrete i upoznavanja, za razgovore i dogovore, poznanstva i ljubavi, što mističnome i nadnaravnom daje ugođaj i kolorit narodnoga slavlja pod­ jednako poticajna vjerski i svjetovno. Slični osjećaji i nadahnuća prožimaju Božji puk i na spomen Gospe od Kameni- tih vrata. Opjevana u brojnim litanijama i stihovima, zagrebačka se zaštitnica slavi na spomen Gospine slike spašene prilikom velikog požara 31. svibnja 1731. Sliku je, kao što pronosi lokalna predaja, kovačeva udovica dala staviti na oltar pod svo- dovima Kamenitih vrata gdje i danas brojni vjernici prinose zahvale, pale svijeće i s pouzdanjem se utječu njezinu zagovoru. Baš kao što to stoljećima vjernici izražava- ju molitvama Gospinu liku u Remetama. Premda su tijekom povijesti Remete če- sto stradavale od turskih provala, vjernički je puk ustrajno pohodio svetište moleći Gospin zagovor i pomoć u nevoljama i nesrećama. Zbog toga je hrvatski sabor 1712. godine Gospu Remetsku proglasio odvjetnicom i zaštitnicom Hrvata. U svojim hodočašćima Bratulić je pohodio i druga svetišta kojima je, s pravom ka- zuje,„prekrivena hrvatska zemlja“, a na njezinim granicama „kao kule zaštitnice sto- je marijanske zavjetne crkve“. Stoga je razumljivo da je „marijanska pobožnost bila zaštitom u borbi protiv neprijatelja, duhovnoga i svjetovnoga“, a vidljiva je i danas u nastojanjima vjerničkoga (hrvatskoga) naroda u izgradnji „novoga društva“ ili, rije- čima Ivana Pavla II.,„civilizacije ljubavi“! Bratulićevi pohodi marijanskim svetištima, a spomenuli smo samo neka svetišta i prošteništa, iznova posvješćuju Gospinu prisutnost u našemu narodu od najranijih dana do danas. O tomu svjedoči ne samo obilje crkava i kapelica posvećenih Bogo- rodici, nego i brojne slave i kultovi kao okosnica crkvene i pučke pobožnosti. Osim u izrazima vjerničkih molitava, na svoj način Bogorodičinu kultu pridonose i brojna umjetnička djela literarnoga, slikarskoga, kiparskoga i glazbenoga izričaja u kojima se izražavaju vjerska/vjernička i umjetnička/stvaralačka nagnuća, svejedno u koje- mu lokalnom obliku i izrazu. I na taj način, reći će Bratulić – uprisutnjujući začud-