Nova Istra

97 Ana GALANT ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU nesposoban ni za jedno ni za drugo toliko daleko od čari skrovitih ura pa čak i od ulice staklenih stožaca kad suvereno i s nešto patetike u glasu smi- jem i moram reći jedanput i nikada više doviđenja mladosti moja“. 165 Poeziju i prozu kombinira E. Gri u tekstu Quo vadis, homo? , jakoga egzistencija- lističkog i refleksivnoga tona, punog psovki. Uvodni stihovi glase: „Sve je ovdje izmišljeno. Ništa ne postoji. Svijeta nema. Ljudi nema. Zbivanja, akta i akata, ljubavi nema, sreće i tuge nema. Ni ja ne postojim. Ni vas nema. Nemojte tražiti autobiograf ske crtice, a ni vas u ovom. Ničega nema.“ 166 Nadalje, prozom ovaj rastrojeni subjekt oštro i kritički raspoloženo nastavlja: „A u čemu se sastoji ta običnost, taj prosjek? U duhovnoj, malograđanskoj ograničenosti koja ne traži mnogo, ne bori se mnogo jer nema za šta i zato životari dugo prdeći niz vjetar, nikad suprot vjetru da ne bi omirisala vla- stiti smrad.“ 167 Gri u svome kratkom alegoričnom tekstu Autokracija opisuje epizodu iz života krvnika koji prije večere želi ubiti što više osuđenika na smrt. 168 Kako tekst ne govo- ri previše, a pritom je otvoren za mnoge interpretacije, nije teško uočiti njegov velik subverzivan potencijal. 4. 6. 3. Esejistika u Iboru Premda je esejistički tip diskursa na stranicama Istarskoga borca prisutan od početa- ka njegova izlaženja, diskurzivni prilozi E. Grija, M. Kalčića, B. Biletića, D. Načino- vića, N. Petrića, S. Babića i J. Mošnje podignuli su njihovu kvantitetu i kvalitetu na posve novu razinu. Kako njihove radove karakterizira „naglašena (društvena) kritič- 165 Načinović, 1979.: 13. 166 Gri, 1977a: 4. 167 Isto. 168 Isti, 1978.: 12.