Nova Istra

78 ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU Ana GALANT pristupaju tome. Još se uvijek povremeno pojavljuju tipizirane pjesmice posvećene Titu ili Republici ( Tito-Naser , Titu ), narodnim herojima ( Kamenim drugovima N. Bucalo), crtice iz partizanskoga života, života rudarâ ( Mom crnom prijatelju V. Žga- nec) ili o iskustvima s radnih akcija (primjerice, pjesme Brigadirka , Kubici ljubavi , Brigada ), ali u većini se slučajeva mladi bave ljubavnim srećama i mukama, životnim dvojbama, temama odrastanja i sl. Inovacija s formalnoga gledišta nema mnogo, ali se ipak stječe dojam jače prozračnosti i slobode pri pisanju, a posebice to kako je ve- zani stih gotovo u potpunosti napušten. U prilog tome može posvjedočiti i nagrad- ni konkurs u organizaciji literarnoga kluba, objavljen u svibanjskome broju 1963. godišta, a koji nudi novčanu nagradu za priču i pjesmu o slobodnoj temi. Samo us- poredbe radi, nagradni natječaji desetljeće unazad bili su uvijek tematski (doduše, nije ih organizirao Klub, ali je on izvještavao o njihovim rezultatima). Značajno je manje književnosti na dijalektu. Jasno je vidljiva prisutnost crtica i kratkih priča koje se motivski podudaraju s književnim modelom proze u trapericama. Na tom tragu bili su i neki uradci iz pri- jašnje serije, ali ne na tako uočljiv način i ne toliko često. T. Obradović piše o buntov- nome mladiću koji se dosađuje u školi pa poziva djevojku u izlazak da ubije dosadu: „Naiđe Mira. To je ona sa visokim životnim standardom. Naime napre- dak joj je nešto poveći, a nazadak nešto omanji. Kako je takoreći, napre- dak veći od nazatka , može se mirne duše reći da je njena karijera osigu- rana, njen standard čvrst, stabilan, takoreći. Pogledah je crveno (boja ljubavi) i rekoh: Možeš li večeras da se nađemo? Ona me pogleda isto crveno i procvrkuta: Može, bracika i ode...“ 101 U istome broju objavljena je kratka priča Vuka Martinčića, u kojoj mladi pripo- vjedač provodi poslijepodne ljenčareći, iako bi trebao učiti za sutrašnji ispit iz ma- tematike: „ Ipak je ovako najugodnije , reče sam sebi i dohvati neki X-100 posuđen od školskog kolege. Zavali se još dublje u fotelju, duge noge stavi na nizak stolić pred sobom, a u uho utakne slušalicu tranzistora i potraži muziku ne spuštajući krimić iz ruke. Tako je proveo sat i pol uživajući tehniku dostignuća današnjice i bavio se intelektualnim radom čitajući PITER ČIRIJA. ( sic !)“ 102 U obama ovim primjerima glavni lik nije onoliko subverzivan prema sustavu odraslih kao što će to biti likovi u egzemplarnim romanima žanra, ali su na tome tragu. 101 Obradović, 1962.: 8. 102 Martinčić, 1962.: 7.