Nova Istra

75 Ana GALANT ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU autorima sugerirala da izmijene svoje tekstove. Navodi primjer proznoga teksta sa završetkom u kojemu junak počinjava samoubojstvo: „Mihi se magli... i tupi pad noža zapara tišinu“. Na njen je nagovor kraj preoblikovan u:„Mihi se magli... Ne, on ne smije klonuti, on će dokazati, da, svima će dokazati – radom – i tupi pad noža zapara tišinu.“ 92 Njezino objašnjenje baca dodatno svjetlo na prije spomenute ko- mentare o preteškim i mračnim temama iz rubrike Poruke uredništva . Unatoč svim ovim primjerima, možemo zaključiti kako je većina radova i prilo- ga prve serije časopisa uspjela (hoteći to ili ne) biti na liniji . Periodika koju je profe- sorica s učenicima ponudila bila je u skladu s onime o čemu Franičević govori kada časopise opisuje kao„organe reguliranja i usmjeravanja naše književne aktivnosti“ te „oružje naroda“, i to takvo koje se bori „za trajan mir, za istinsku demokraciju, za pot- puno uništenje fašizma u svijetu, (...) za izvršenje Petogodišnjeg plana, a posebno za odgajanje i kulturno uzdizanje novog čovjeka.“ 93 Istom je prilikom nabrojio glavne nedostatke časopisa današnjice (tj. tadašnjice): neaktualnost, ideološka zbrkanost i dekadentnost priloga, nedostatak (kvalitetne) kritike, mali broj priloga mladih auto- ra, slaba međusobna suradnja („istina je, da se bratstvo i jedinstvo veoma slabo odra- zilo u našim časopisima“ 94 ). Projekt profesorice Ivezić – iako kreće od 1953. nadalje, kada proces destaljinizacije traje već nekoliko godina, a i Krležin je govor na 3. kon- gresu Saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani već održan – kao da odgovara na sve prije spomenute zahtjeve, radeći na svakoj od smjernica onako kako je Franičević to zamislio. I sama njena pojava utjelovljuje ulogu o kojoj je govorio: „Držim, da časopis ne može odgovoriti svojoj svrsi, ako u redakciji nema bar jednog čovjeka, kojemu će to biti glavni posao i koji će s časopisom živjeti, za njega se stalno brinuti i na nj misliti.“ 95 Profesorica Filipić-Ivezić utjelovila je tu idealističku, gotovo utopističku viziju o tome što bi i kakav glavni urednik morao biti (ciljajući već tada donekle i na „profe- sionalizaciju“ makar uredničkoga mjesta, op. ur. ). Vlast i agitpropovske struje ipak nisu mogle ni približno pretpostaviti što će točno sa sobom donijeti osoba tako snaž- nih osobnih uvjerenja, a ujedno i pronositeljica slobodarske misli. 92 Isto. 93 Franičević, 1948b: 9. 94 Isto: 16. 95 Isto: 17.