Nova Istra

150 TRI SVJEDOČANSTVA Albino CRNOBORI kolicini nazočnih (negdje u Žminju, sjedištu Čakavskoga sabora): da je u određenoj stvari Ljubica Ivezić imala dobre namjere, ali je, sve u svemu, počinila štetu. Ušutjeli smo, onako podvojene lojalnosti; nije nam bilo lako. Eto moguće slabe strane jedne izvrsne naravi: željeti mnogo i previše, a neprimje- reno prilikama i bez mnogo razumijevanja za svakojaka pravila igre, pogotovo ona nepisana. Kompromisne ishode Profesorica nije voljela, a oklijevanje u pravoj i pra- vednoj stvari ponajmanje. LJFI, krugovi Profesorica nam se ukazuje i kao nehotična mo- ralna mjera za procjenu svakoga proživljenog po- retka, svake lažljivosti i nasilja. U svemu, davala je više nego što je „primala“: sve to ako bismo izu- zeli njezine primitke iz redova učenika, prijatelja i slično moralno-intelektualno postavljenih oso- ba. Razvila je velik i raznovrstan aktivitet u neko- liko hrvatskih krajeva, u Istri pretežito. Sve što je učinila i započinjala nije ni približno šire pozna- to, niti javno ocijenjeno, a priznanja ne zadobiva na javnoj sceni, već u privatnoj i prijateljskoj sfe- ri, u redovima pripadnika struke. Među likovima zaslužnih građana Pule čini mi se kao jedna od najmanje iscrpljenih tema; oblici njezina aktivite- ta pomalo se i s premalo žara otkrivaju javnosti, a i kada bavljenje fenomenom LJFI ipak jednom živne, uvijek će biti još neotkrivenih znakova nje- zina utjecaja; onih što tko zna gdje sve svjedoče o njoj. Bila je sugestivna i sugestibilna; to valjda ide zajedno: ne može utjecati na drugoga tko sâm nije sposoban biti otvoren utjecajima drugih, po- nekad i do granica pogibelji. Pripadala je otvorenim, fluidnim osobnim sustavima; u Profesoričinu slučaju ta je tekućica bila neobično bistra, poticajna i životvorna. Složit ćemo se da, kako (nam) vrijeme izmiče, iz dana u dan treba sve više cijeniti slične izvore i poticaje. 2017. Hum, 1970-ih: prof. Ivezić i autor ( iz obiteljske arhive )