Nova Istra

117 Albino CRNOBORI TRI SVJEDOČANSTVA živne, uvijek će biti još neotkrivenih znakova njezina utjecaja; onih što tko zna gdje sve svjedoče o njoj. Bila je sugestivna i sugestibilna; to valjda ide zajedno: ne može utjecati na drugoga tko sâm nije sposoban biti otvoren utjecajima dru- gih, ponekad i do granica pogibelji. Pripadala je otvorenim, fluidnim osobnim sustavima; u Profesoričinu slučaju ta je tekućica bila neobično bistra, poticajna i životvorna. Složit ćemo se da, kako (nam) vrijeme izmiče, iz dana u dan treba sve više cijeniti slične izvore i poticaje... “ Što je LJFI, što su KRUGOVI? Ovo LJFI u naslovu kratica je od Ljubica Filipić Ivezić (Sisak, 1915. – Pula, 1995.), a inicijalima imena koristila se Profesorica kad je pregledavala učeničke zadaće, ali i kao potpisom u tekstovima objavljenima u Istarskom borcu ; to zbijeno i od upotrebe do savršenstva dovedeno, već rutinsko LJFI ukazivalo nam se kao neki znak kvalite- te, robna marka, žig, oznaka podrijetla, utisnuti u naše bilježnice kao potvrda da je naš uradak u najmanju ruku „viđen“, a, nadajmo se, i u redu, da je verificiran i odo- bren, da „prolazi“. * 1Ljubicu Filipić Ivezić zvali smo Profesorica pa ću je i ja jednako imenovati kada ne budem imao posebnog razloga postupiti drugačije. Iza toga jednostavnog monograma naše Profesorice dodao sam, tek odijeljen za- rezom, izraz KRUGOVI, što ga, napuštajući sada isključivost naslovne majuskule, možemo (i trebamo) razumjeti kako u malim tako i u velikim slovima. Krugovi su nizovi asocijacija što se uvijek iznova, pa i u ovome podsjećanju, šire oko imena, odnosno aktiviteta Profesorice, ali i naslov najbliskijeg nam časopisa među onima što smo ih primali u sjedište Literarnog kluba i časopisa Istarski borac u Puli. Tu je udrugu Profesorica, zajedno s nekolicinom učenika, okupila početkom školske godine 1953. – 1954., a registrirala kao klub 1954. godine. Krug naših pret- plata mijenjao se ovisno o financijskim i drugim okolnostima, ali zagrebački je časo- pis onih nekoliko godina trajanja bio iznad svih mijena i nikada u pitanju. Drugi su nam naslovi bili: zagrebačka Republika , zatim Delo i Savremenik iz Beograda, Izraz iz Sarajeva, a iz Novog Sada dobivali smo Letopis Matice srpske . Sve to u vrijeme kad su zagrebački književnici, ako su htjeli gostovati u Puli, stizali u naš tisućljetni grad nakon devetosatne vožnje, obilježeni garežom parnjače, putujući čitavu noć preko Ljubljane. Onodobni časopisi za našu su skupinicu adolescenata oko kluba Istar- ski borac u estetsko-doživljajnom, formativnom i svakom drugome pogledu značili nemjerljiv dobitak. Sačuvao sam tek jedan primjerak Letopisa Matice srpske . Taj mi je svezak iz 1957. godine, grubih zelenih korica s crvenim pečatom Istarskog borca * A. Crnobori, U snu , Istra kroz stoljeća, kolo XIII., IO DHK – ČS, Pula – Žminj, 2019., str. 50-93. ( Ur. )