Nova Istra

99 Ana BATINIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN naprotiv, uvjerljivije pokazuje mačju narav kad odbija poslušno odlaziti u školu – njega zove pustolovina, putovanje u daleke zemlje pa predlaže bratu da sagrade splav Kon-Tiki, zaplove morima i love pirate, što Miki odbija. U tom smislu sami likovi Džingiskana i Mikija kao da ukazuju na bipolarnost mačje prirode: Džin- giskan je drzak, prema vlastitim riječima: mračan, egoističan, hrabar, pustolovan („Život je kratak, uživati treba!“), u vlastitim očima on je tigar, a nadimak mu je „ajkula“ / „morski vuk“. Miki Trasi s druge je strane mirnija, pasivnija strana, za- nesenjak, sanjar i „lutalac sneni“, on sam sebe percipira kao dijete („I ja sam dijete, berem maslačak / i rado slušam o mišu i zecu...“), razotkrivajući se i u pitanju koje postavlja Džingiskanu: „Zar nismo k’o i sva djeca?“. Ipak, na jednom je mjestu izra- zita distinkcija između ljudskog i neljudskog: uvjeravajući Mikija da ljudožderi u Patagoniji neće pojesti Džingiskana, magarac Žan govori mu: „Šta ti je, zar si sišao s uma? Pa on nije čovjek!“. Antropomorfizacija zahvaća i ostale neljudske likove i njihove suodnose, pa tako Miki i Žan igraju šah, koza Kasi češlja bradu, a kao liko- vi javljaju se i metla, jaje... Na razini komunikacije, u naraciji vlada potpuno među- vrstovno razumijevanje, pri čemu svi likovi međusobno komuniciraju univerzalnim ljudsko-životinjskim jezikom, mješavinom onomatopejskog glasanja poput„mijau“ i standardnog govora, a Miki govori čak i strane jezike, razgovarajući sa stranim po- sjetiteljemKukljice na engleskom i njemačkom. No, bez obzira na jednakost u spo- razumijevanju, ljudski i animalni likovi nisu u ravnopravnom položaju, odnosno u njihovu se odnosu zrcali antropocentrična hijerarhija – djed Rok prodaje jarca kako bi kupio kozu koju će koristiti za mlijeko, a kornjaču planira dati u muzej, tj. zamijeniti je novim jedrom i flokom. I dok Rok mačiće smatra gostima, Pim-Bako ih naziva paževima – ali svejedno ih percipirajući kroz drevnu mačju utilitarnu funkciju: lovit će miševe i stražariti na kućnom pragu. Pripovjedni postupci u ovom romanu stoga uključuju antropomorfizaciju, tj. humanizaciju animalnih likova, što pojašnjava i sama autorica: „Oni, vidite i sami, više govore, ustvari, o ljudima, o našoj ljudskoj sudbini, samo na djeci blizak, pojednostavnjen način. To je istaknu- to bilo naročito u talijanskim kritikama nakon izvedaba Mačka Džingiskana. Ja u stvari nisam baš ni neki poznavalac životinjskog svijeta niti pravi pisac te vrsti. Kat- kad i zaboravim da je Miki Trasi uopće mačak. Pod njim [razumijevao se neki] dje- čak, moj brat s kojim sam provela djetinjstvo. To je nastavak i produžetak mnogih ratom prekinutih djetinjih i dječačkih života.“ 38 Istovremeno, moguće je u naraciji uočiti i zoomorfizaciju (animalizaciju) ljudskih likova pa, primjerice, Babu Pim- Bako boli „očnjak“. Jedna je od važnijih točaka analize i čin imenovanja, bolje reći, samoimenovanja glavnih likova. Snažniji od dvojice braće, crni mačak nadjenuo si 38 Brat Vesne Parun poginuo je u partizanima. Ulomak je iz skice intervjua s Anitom Kolesar, OAFVP, k. 48.