Nova Istra

120 ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ Drugačija od drugih Vesna je Parun, dakle, po vlas- titoj procjeni, oduvijek bila drugačijom od ostalih žena. Tako opisuje vlastito rođenje i očev zahtjev da se majka, u porođajnim mukama, strpi do jutra: „Majka, strpljiva i predana kakva je bila, zacijelo bi mu bila ispunila i taj nemogući supružanski prohtjev“ (Parun, 1987: 7). Ali, nastavlja:„ JA sam bi-la bezobzirna “. (Parun, 1987: 7). Dakle – ona je drugačija ; ona jest ona koja ne odgovara na zahtjeve što ih postav- ljaju tradicionalno muško-ženske uloge. Već je samo njezino rođenje bilo njezin„prvi nijemi sukob sa onim koji mi je još u majčinoj utrobi namijenio ime SUVIŠNA“ (Parun, 1987: 7). To je sukob s Ocem, ili Patrijarhatom. Žena-ne/žena Vesna Parun nije (kako tvrdi) znala biti Ženom. „Ženski kišobran je, naime, u mojem životu i u mojoj sudbini (...) iz ruku Stvo- ritelja izostao.“ Ako slijedimo Juliju Kristevu: pitanje je zašto žene žude biti izdvojenima, dru- gačijima od ostalih žena, zašto su upravo one česte kritičarke „ženskog principa“? Naime, žene u našoj kulturi često njeguju osjećaj samosvijesti koji se temelji na kritici ostalih,„običnih“ žena. Druge su žene, dakle, prijateljice ili neprijateljice, prema kojima možemo biti više ili manje dobrohotne. Trajno prisutna jest implicitna ili eksplicitna tvrdnja, tj uvjerenje: ja sam izdvo- jena, jedina, posebna. Suvišna. Žena-nežena.