Nova Istra

101 Ana BATINIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN vore o ljudima nego o mačkama, ali bez dociranja, moraliziranja i didakticizma, pa je njihova uloga u ovom popularnom djelu hrvatske dječje književnosti isključivo zabavljačka. Drugo, mačju je braću na početku pripovijedanja zamalo stigla sudbi- na nebrojenih neželjenih mačića koje je neka „strašna ruka“ jednako tako„strpala u vreću“ i bacila u more. I naposljetku, oni su u vreći bili i doslovno, gdje su se našli na stranicama brojnih rukopisnih i strojopisnih koncepata serije o Džingiskanu i Miki Trasiju fizički naguranih u vreće 43 – njih četrdesetak. 44 Iz svega proizlazi da su legendarni crni i šareno-žuti mačak Vesne Parun trostruki „vrećaši“, no u smislu umjetničke vrijednosti i dopadljivosti djela nikako nisu„mačji kašalj“. Naprotiv, nji- hova je prisutnost u hrvatskoj (dječjoj) književnosti i kulturi stalna. Literatura: Bosnar, Marijan: Osobni arhivski fond. Vesna Parun. Analitički inventar , HDA, Zagreb, 2012. Chevalier, Jean – Gheerbrant, Alain: Rječnik simbola , Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987. Crnković, Milan – Težak, Dubravka: Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955. godine , Znanje, Zagreb, 2002. Frangeš, Ivo: Povijest hrvatske književnosti , Nakladni zavod Matice hrvatske – Cankarjeva založba, Zagreb – Ljubljana, 1987. Hameršak, Marijana – Zima, Dubravka: Uvod u dječju književnost , Leykam international, Zagreb, 2015. Hranjec, Stjepan: Dječji hrvatski klasici , Školska knjiga, Zagreb, 2004. 43 Uz rukopisnu verziju romana, autorica je u rujnu 1998. pribilježila: „Ovo je rukopis prve knji- ge iz serije o Džingiskanu, tiskane u ‘Spektru’, a čije špalte nalaze se također u jednoj od ovih vreća. Pisanje je – uz poticaj Zlate Vucelić, u onom vremenu hipika i gitara – započelo ovdje, u ovoj istoj sobi u (tada) Badelovoj 15 – dakle, god. 1967, nakon mog povratka iz Bugarske a prije privremenog useljenja u Bulićevu 9, gdje je završavam s tekstom, tipkanjem, kontaktom sa D. Zdunićem na Trešnjevci u ‘Spektru’“, OAFVP, k. 6. Uz strojopisni koncept pjesme Zlatne i crvene čaše , zapisala je:„Iz kojeg je ovo ciklusa o Džingiskanu i njegovim potomcima? Ne znam. Odgovor je valjda u nekoj drugoj vreći! V. Parun, rujan 1998.“, OAFVP, k. 8. 44 Autobiografska proza V. Parun naslovljena je Noć za pakost. Moj život u 40 vreća , MH, Zagreb, 2001. U rođendanskom razgovoru za Večernji list Denis Derk postavio joj je pitanje o tada još tek najavljenoj autobiografskoj knjizi:„Jeste li napunili tih četrdesetak vreća, ili ih punite i dalje?“, a ona odgovara da je zasad napisala miniautobiografiju:„Taj grdi naslov podarih joj u vrijeme kad sam još imala podosta snage za humor nad vlastitim porazima, oličenim u tih 40 vreća koje su stvarne. [...] Vreće ispunjene kamenjem života.“ ( Večernji list , 12. travnja 1992., str. 17), OAFVP, k. 47.