Nova Istra

347 Josip KRAJAČ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI ga razvija istinski tople osjećaje i zasigurno je jedan od rjeđih pojmova koji u njega nije izazivao destrukciju. S mišlju na djecu Barutanski prestaje biti Komandant koji u svemu nalazi ništavilo . poželio je da mu Solvejga rodi dijete. Ta skrivena, podsvje- sna iskra, ta „prljava mala tajna“ 20 iskrala se u intimnom razgovoru s ocem – Bona- venturom. Otac je u podsvijesti Barutanskoga generirao dvojaku žudnju: zacijelo je upitna očeva ljubav (je li bio lišen barem minimalne ljubavi koja bi pripadala dječa- ku, sinu?). Dakle, izbrisani su tragovi; oca nema, kao kad Lady Macduff govori za svojega sina: „...on ima oca, a ipak je bez oca“. 21 I ta praznina otvara druge probleme. Bonaventura će biti otac koji se „smješkao (...) Barutanskome ironično kao djetetu pred bazarskim izlogom“ (B,II,11), i može doznati za skrivene, podsvjesne Kristija- nove želje. To što Barutanski nema djece, lako otkriva drugu žudnju – da želi dijete. Očito je: investicija libida u ljubav, u odnos sa ženama, krhkija je od investicije u politku. Slaba je i besplodna. Samo je „mila gospođa“ u Barutanskoga ostala sim- bolom ljubavi prema ženi. Sve druge žene, sve kasnije su ga razočarale. Uostalom, od početka je bilo s njima Barutanskome tako. Žene su bile samo zanos, ponekad nerealan, a sve se prerušilo u slom i gubljenje. Dolores je vrlo rano izrazila želju za naslijeđem imovine. Tako i mala Solvejga. I ona se brzo preobrazila u proračunatu gospođicu kojoj ljubav Barutanskoga nije značila cilj, nego samo sredstvo. To ga je shrvalo. Žene su otpočetka shvatile ljubav od interesa, a i on je bio više obuzet, iako je svaka ljubav stvorena na opsjednutosti, pojavom ženskoga tijela, i uvijek je gospo- dario njima samo pomoću uloženog novca, a ne libida. Posebno je bila upitna relacija između Barutanskoga i generalice Karine Michel- sonove. Barutanski nije pokazao neposredne emotivne aspiracije prema Karini, iako je bio u vezi s Karinom koja se, uz vinjak i Chopina, „spetljala (...) tu na Beaure- gardu najprije s Komandantom, onda s onim onanistom Nielsenom, onda je pod- legla Baltrušajtisu...“ (B,II,92) Ona je žena koja je višestruko ušla u krug njegovih interesa. I posve drukčije. Osim intime s Barutanskim, ona je u službi na „dvoru – Beauregardu“. A uz to Barutanski pouzdano zna da je Karina ljubavnica njegova dušobrižnika oca Bonaventure. (Novi problem, trokut: otac – sin – žena.) I u Baru- tanskoga izrasta određena odioza prema toj vezi, prema toj ženi. A ova je preko apa- rata nadzora i prisile upletena u političko djelovanje Barutanskoga. S druge strane, Karina je Nielsenova ljubavnica, to izaziva posebnu relaciju u odnosu Barutanskoga prema Nielsenu, a onda i prema Karini. Karina je, nakon„mile gospođe“ Nielsenove mame, druga žena koja stvara (i potvrđuje!) opasnu relaciju između Barutanskoga 20 Ibid, str. 220. 21 William Shakespeare: Macbeth , preveo i priredio Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., str. 935.