Nova Istra

183 Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) održavanje ljubavi. („Matizević: Po mome sudu može se srećno ženiti samo čovjek, ako ne već bogat, a ono imućan. (...) Brige i nevolje ubijaju s vremenom svaku lju- bav“; Matoš, 1973:257). Stoga se ne ženi Matildom do trenutka dok joj ne može osigurati egzistenciju („Ona je, kao svaka, romantična i prezire materijalne obzire p r i j e braka, ali to ne znači da bi ih prezirala i nakon braka... Ja Matildu ne mogu zamisliti u staromodnoj odjeći. Sirotinja nekome dobro pristaje. Njoj nikako. Onesvijestio bih se da je vidim u rani poderanih cipela“, Matoš, 1973:257, 258). c) Matilda pak u jednom trenu izjavljuje kako se boji braka „kao smrti“ („Ja ga toliko ljubim da se bojim braka – bojim kao smrti! 6 ; Matoš, 1973:272). Brak je in- stitucija što ubija ljubav. Svi su zaljubljenici svjesni činjenice kako je brak prvenstve- no ekonomska zajednica, ali i toga da se ni na koji način ne dâ umaknuti ekonomiji osjećaja. 11. Smijeh lude i potkopavanje ideoloških diskursa U trenutku kada je Bahtin pisao kako o društvenom treba prvenstveno progovoriti „šaljivdžija“, zasigurno nije mislio na Matoševu „tragediju“ Malo pa ništa , no ta re- čenica mnogo kazuje o ovom dramskom uratku velikana hrvatske književne riječi. Naime, društveno je do te mjere kompleksno i mnogoznačno da o njemu može svje- dočiti upravo onaj koji je uronjen u svijet na način „lude“, ili Jokera. Smijeh i parodija potkopavaju ideološku ozbiljnost autoritativnih i hegemonij- skih diskursa, a ovom je prilikom Matoš napravio dvostruki obrtaj; pod maskom smijeha i lakrdijaša prikazao je punu ozbiljnost pa i tragičnost vremena u kojem je živio i radio. Podsjetimo se na tren: možda je najbolji način, kaže Bahtin, postaviti pitanje društvenog ne kao teoretičar, znanstvenik ili povjesničar, već kao klaun, onaj netko tko je otvoren za glasove i diskurse drugih. Bit je društvenog upravo u tome što je dinamičnije, nepredvidljivije, zabavnije i prepredenije od bilo kojeg sistema znanja, tj. od bilo koje vlasti, i o tome može najbolje svjedočiti šaljivčina-pisac, predstavlja- jući teoriju u obliku fikcije. Nije potrebno podsjećati na to kako su upravo Matoša često zvali klaunom, kar- nevalesknom figurom, onim koji provocira,„ludom“. Međutim, maske lakrdijaša često najučinkovitije raskrinkavaju licemjerje onih koji tvrde kako su bez maski. Upravo o tome svjedoči Matoš u komičnoj tragediji Malo pa ništa . 6 Čuči li ovdje negdje i Šnajderova rečenica iz drame Nevjesta od vjetra ? Naime, Gemma Bojić izjav- ljuje kako se domaćeg, hrvatskog kazališta boji kao kuge.