Nova Istra

88 Darija ŽILIĆ, Zagreb PET ZAPISA POČETAK Početak započinje padom tijela na tlo. Tijelo može pasti u vrt, ljeti, kad je ondje puno tikvica i rajčica. Pad nije tragičan, ne može se na primjer mjeriti s bratouboj- stvom o kojem se ovih dana priča po gradu. Zvone biblijske metafore po vrućem asfaltu i mali grad dobiva gigantske dimenzije usuda, patnje, tko zna još čega. Neki su ljudi postali roditelji, neki su ostavili djecu u pregrijanim automobilima. Kako izdržati početak koji započinje onda kad svijet nestaje u pustinjskoj oluji? U isto vrijeme, ledenjaci otkrivaju tajne i izbacuju tijela. Tajna je riješena, a ona tajna o dvojici braće ostaje i dalje tajna prigradskog naselja i novinarskih kuloara. ... U dugim ljetnim pauzama, školarci su odrasli ljudi. Za ili protiv, suzdržani. PROGLEDATI Možda zaista postoje bića koja nam, dok spavamo, skidaju mrenu s očiju, ali ne mrenu običnu, već mrenu koja se godinama taložila i zbog koje svo to vrijeme nis­ mo vidjeli niti ljude, niti stvari, niti prirodu. Takvo biće dođe možda samo jednom u životu usnulom čovjeku, onda kad je vrijeme, onda kad je čovjek spreman „pro- gledati“ i ne prepasti se svijeta. Zamislimo kako izgleda jutro takvom čovjeku, bez mrene. Ustane, protrlja oči i odjednom učini mu se da su obrisi predmeta vidljiviji, da jasnije vidi. Za vrijeme doručka, dok lijeno maže maslac na kruh, učini mu se da razumije nečije postupke. Točnije, učini mu se da jasnije razumije uzrok i po- sljedicu nekog sad već zaboravljenog čina, i to ga viđenje učini smirenijim. Kasnije, dok vozi automobil, na putu prema radnome mjestu, u retrovizoru ugleda siluete