Nova Istra

85 Tomislav KOVAČEVIĆ, Crikvenica TRI FORSKE KAO POPUTBINU NOSIM... Kao poputbinu nosim otočke prizore uredno pospremljene i numerirane u pamćenju koje me s vremena na vrijeme bezrazložno izda u najnezgodnijem trenutku zabrinuto me motre tvoje oči dok kao skakavac preskačem ono najbitnije od plavetnila u rečenici o ribi koja se nije potrudila zagristi meku pa sada moram izmišljati sve ono što bih trebao znati o njoj: veličinu oka prostor između glave i repa svjedoke koji će za čašu crnjaka potvrditi da sam natezanje s njom opisao u tančine žestoka oluja opasno napinje jedrilje mojim škriputavim riječima i prijeti da ih razvijori kao lišće kao jučerašnje novine memljivo more mete pijesak s plaže i priprema scenografiju za pamćenje rumenom zalasku sunca iza sabitog i zgurenog paklenskog otočja ...grčevi riječi postaju u ovom trenutku sklonište užurbanoj koćarici i skliskom odrazu kamena bačenog u otvorenu ranu dupina u iskoku...