Nova Istra

83 Mirko ĆURIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST učit će da se ne treba povoditi za bjelosvjetskim čupavcima. Hodati uspravna čela: ma tko kod nas hoda uspravna čela? I zašto bi hodao uspravno? I u što gledaju ti uspravna čela? Treba gledati kuda hodaš, da se ne spotakneš, da se ne slomiš… Dolje gledati, pred sebe, tu se krije opasnost. Dolje! Dolje gledaj, stoko!” „Tamnica nije rješenje.” „Ma vidi mudraca! Kakva tamnica? Ona zaista nije rješenje. Strah ili smrt: tako se jedino čovjeka može ukrotiti. Nije problem da ga kratko zaplašiš, ali ne smiješ mu dati da se navikne na strah i patnju. To nikada. Kada ga zatvoriš godinama, otupi, navikne se, samo ojačaš njegov prkos. Ako izađe, na sve je spreman! Držati ga u strahu… Tako treba! „Bojiš li se?” „Naravno!”, odgovori Profesor, a Sila zadovoljno zaključi: „Onda ćeš poživjeti.” Sila se potom počne odijevati. Profesor mu obuje čizme, a onda ih očetka i na- maže kremom, pa ih ponovno pomno očetka. Bio je zadovoljan sjajem koji je po- stigao. Mogao se u čizmama ogledati koliko su blistale, ali posljednjih mjeseci nije volio gledati u svoj odraz. „A dečko?”, upitao je potom Silu. „To nije tvoja briga”, odgovori mu ovaj. „Učinilo mi se da se jako uplašio.” „Tim bolje po njega”, zaključi Sila i polagano iziđe iz stana. Nakon što je ostao sam, Profesor utučeno sjedne za stol i nastavi tupo gledati – u pod. 4. Prošlo je nekoliko godina otkako je Profesor strpljivo služio Sili. Hranio ga i pojio, čistio i prao, i u svemu bio mu pokoran. Sila mu je, zauzvrat, sredio silna namje- štenja, tako da je profesor visoko kotirao u raznim institucijama, povjerenstvima i vijećima one zemlje. Smatrali su ga vrlo moćnim čovjekom! Godine su prošle i Sila je od lagodna života postao sve tromiji i truliji. Razbolio se od karcinoma za koji nije bilo lijeka u toj zemlji. Bilo je pitanje dana kada će umrijeti, ali to se nije moglo nazrijeti iz odnosa Profesora i Sile. Jednoga prohladnog zimskog jutra Profesor je ustao s poda na kojem je spavao, složio pokrivače i spremio madrac u kut prenatrpane sobe. Potom skuha kavu na malom štednjaku. Složio je na pladanj komad kruha i sira te sve odnio do Sile. Oprezno i nježno prodrma ga i tiho prošapće: