Nova Istra

79 Mirko ĆURIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST je neprihvatljiva.” „Znači: vlast je nasilje nad čovjekom. Svaka?” – začuo se glas iz dubine predava- onice, za koji je Profesor pomislio kako pripada nekome od studenata. „Svaka!”, odgovorio je Profesor. „Pa i naša vlast?”, upitao je glas. „Bio sam jasan. Svaka!” Iz polutame predavaonice pojavi se čovjek odjeven u strogu odoru nedefiniranih oznaka, nalik odorama totalitarnih sustava. Predstavlja vlast, odnosno SILU ko- jom vlast upravlja ljudima. Nazovimo ga zato – Sila! Sila se prijeteći obrati Profesoru: „Što ste to rekli? O vlasti? O sili? Ponovite!” „Rekao sam kako je nezamisliv život suvremenog čovjeka bez uređene države i bez pravedne Sile koja održava red i svakome čovjeku omogućuje ugodan život.” Student se ubacio u razgovor: „Niste to rekli.” „A što sam onda rekao, kolega?” „Govorili ste protiv vlasti.” „Govorio sam o književnim djelima, o ljudskim idejama, citirao velike filozofe i književnike. Upravo sam se htio, zaključno, pozabaviti Albertom Camusom i nje- govim Pobunjenim čovjekom . Na jednome mjestu, pazite kolega, Camus kaže: ‘Po- buna bi nam u svakom slučaju mogla podastrijeti svoje razloge tek pošto se ispitaju njezini stavovi, njezini zahtjevi i njezine tekovine. U njezinim se djelima možda na- lazi pravilo djelovanja koje nam apsurd nije mogao pružiti, naznaka barem o pravu ili dužnosti ubijanja i, napokon, nada u neko stvaranje. Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest...’“ Sila je pozorno slušao pa je prekinuo Profesora, jer mu se učinilo da ovaj brblja- njem i učenim navodima želi razvodniti stvar: „A što to čovjek jest ili treba biti! Pobunjenik?” „Nikako. Suprotno! Uzoran član društva, koji podupire mudru vlast kakva je naša”, rekao je bez žara Profesor. „Ne vjerujem vam!” „To je vaš posao, a moj je da govorim o idejama. Ali, naši poslovi nisu u suprot- nosti.” „Svejedno vam ne vjerujem, ali za sada ću vas ostaviti na miru. Još ćemo razgo- varati.” Profesor se razvedrio nakon njegovih riječi: „Radujem se našem razgovoru.” Sila ode sav ljutit: „Nemoj da ti prisjedne!” Sila je otišao, a sudenti su zgroženi profesorom negoduju. „Kako ste mogli? Pa vi ste običan beskičmenjak!” „Slušajte, mladići, nije moja kičma stvorena da je slamaju primitivci poput ove