Nova Istra

299 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU (Pula – Venecija – Graz) u razdoblju kraćem od šezdeset godina. 48 Godine 1866. došlo je do rata između Pruske i Austrije, a 20. lipnja iste godine Kraljevina Italija (koja je prethodno sklopila vojni savez s Pruskom) objavila je rat Austriji sa ciljem pripojenja Venecije, Južnoga Tirola, Istre i Dalmacije. Stoga je sukob mornarica Italije i Austrije trebao odlučiti o vojno-pomorskoj prevlasti na Jadranu. Prvi strateški cilj talijanske ratne flote bio je zauzimanje otoka Visa, čime bi se osiguralo osvajanje Dalmacije. Nakon obavijesti da je Vis napadnut, austrijska flota krenula je u bitku iz Fažanskoga kanala, da bi se 20. srpnja 1866. kod Visa su- kobila s brojnijom, naoružanjem i ljudstvom višestruko nadmoćnijom talijanskom flotom koja je pokušavala zaposjesti otok. Predvođena viceadmiralomTegetthoffom, c. kr. Ratna mornarica – u kojoj su od oko 7.800 članova posade većina bili hrvatski mornari iz Dalmacije i Istre – pobijedila je zahvaljujući većoj hrabrosti, stručnosti i uvježbanosti posada i zapovjedništva. 49 Ova pobjeda osigurala je austrijsku prevlast na istočnome Jadranu do 1918. godine i ujedno potvrdila opravdanost izbora Pule za glavnu ratnu luku Monarhije. Odjek Viške bitke u pulskoj i hrvatskoj javnosti sačuvan je u pučkoj predaji (u sredinama gdje su živjeli mornari i časnici koji su sudjelovali u bitci, koji su taj doga- đaj prenosili putem narodne pjesme i predaje) i publikacijama (od novina i časopisa do povijesnih studija i odjeka bitke u književnim djelima). Od 1866. godine do da- nas nalazimo brojna svjedočanstva historiografsko-interpretativne mijene recepcije te bitke u Puli i Hrvatskoj (prvenstveno u Dalmaciji i Istri). Promjenama državne vlasti mijenjala se i „službena“ – politička i historiografska – interpretacija njezina značaja (pri čemu treba razlikovati službenu državnu interpretaciju od one indivi- dualne – umjetničke, znanstveno-povijesne i dr.). Bilo da je riječ o državi ili pojedin- cu, koji su u javnosti interpretirali njezin značaj – posredstvom škola, publikacija ili usmenom predajom – u osnovi se uvijek radilo o odgovoru na semantičku dimen- ziju pitanja: što ta bitka znači za aktualni povijesni (društveno-politički, kulturni) trenutak neke zemlje, regije, odnosno etničke zajednice? Budući da je cilj Kraljevine Italije pri pokušaju zauzimanja Visa bio zagospodari- ti Jadranskim morem – u čemu su složni svi hrvatski autori koji su pisali o ovoj bit- 48 Nastavak teksta do konca ovoga poglavlja dio je izlaganja B. Dobrića „Viška bitka u hrvatskoj historiografiji“, koje je održano na međunarodnom skupu u Beču 20. srpnja 2010. u organizaciji austrijskoga društva Österreichisches Marineverband . 49 Talijanska flota imala je znatno veći broj stradalih članova posade (643 nasuprot 38 poginulih na austrijskoj strani) i potopljenenih brodova (dvije oklopnjače, a jedna je teže oštećena), dok je na austrijskoj strani bila teže oštećena oklopnjača „Kaiser“ (prvi brod izgrađen u Puli). Tegetthoff je izjavio da je austrijska mornarica imala „drvene brodove, ali čelična srca“ (tj. njezini brodovi nisu bili oklopljeni kao talijanski, ali su zato srca njihovih posada bila „čelična“.