Nova Istra

295 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU caričine odjeće“, što u promatrača izaziva„čuđenje zbog novosti koncepcije spomeni- ka i drzovitosti umjetnikova stila.(...) Tako ukočeno i ‘suho’ držanje prikazane osobe u kontrastu je s njezinom ljepotom.“ Stoga autor članka zaključuje da „cjelina nije zadovoljavajuća“. 33 Na osnovi sačuvanih fotografija spomenika, može se zaključiti da je umjetnikov cilj upravo i bio moderan umjetnički izraz lišen ornamenata i drugih suvišnih ele- menata, kako opisuje autor članka. 34 Umjetnik je pojednostavio formu, ostvarivši lapidaran izraz, a lik je vrlo suzdržan i statičan, što su sve obilježja secesije. Očigled- no je da nov ukus i senzibilitet bečkog fin de sièclea u provincijalnim okvirima – čiji je izraz i pulski Giornaletto – nije bio prihvaćen, već je doživljen kao tuđ. Može se pretpostaviti da je zbog toga taj moderan spomenik izazvao neodobravanje dijela građana Pule, među kojima je spomenuti dnevnik bio vrlo popularan. Prethodno spomenuto obećanje da će gradske vlasti „brižljivo čuvati ovaj spome- nik“ kratko je trajalo. Nakon zaposjedanja grada od strane talijanske mornarice, 9. svibnja 1919. spomenik je rastavljen i preseljen u gradsku staju (!), nakon čega je najvjerojatnije uništen. Postolje spomenika demolirano je 30. siječnja 1934., 35 a na njegovu mjestu je 21. travnja 1940. postavljen mjedeni spomenik „Kapitolska vuči- ca“ s natpisom-posvetom: „Rimska majka vjernoj Puli“. 36 Nakon ovoga spomenika Elizabeti, Canciani je 1908. izradio još jedan njezin spomenik za sirotište u donjoaustrijskom gradiću Gföhlu, koji je vrlo sličan pulsko- me spomeniku (za razliku od onoga pulskog, ovaj spomenik je sačuvan). 33 Il Giornaletto di Pola , 1. 11. 1904. 34 Budući da je ovaj dnevnik bio poznat kao glasnogovornik u Puli vladajuće talijanske gra- đansko-liberalne stranke, koja se distancirala od javnoga izražavanja austrijskog državnog patriotizma – dok je spomenutom Odboru upravo to bio jedan od ciljeva – bez istraživanja arhivske građe nije moguće ustanoviti je li spomenuti negativan prikaz caričina spomenika isključivo estetski motiviran, ili je takav (i) iz političkih razloga. 35 Bogneri, M., n. dj., str. 61, 181. 36 Orbanić, J., n. dj, str. 246. Spomenik je uklonjen nakon 2. svj. rata (vjerojatno je 1947. preseljen u Italiju), a na njegovu mjestu su nakon 2. svj. rata socijalističke vlasti postavile spomenik pobu- njenim mornarima u Boki kotorskoj 1917. g., kao znak spomena na revolucionarnu pobunu pro- tiv Monarhije. Ni taj spomenik nije izbjegao pulskoj sudbini uklanjanja spomenika: početkom 1990-ih godina privremeno je uklonjen, no kasnije je ipak vraćen. Budući da nikakav natpis ne upućuje na njegov sadržaj, većina posjetitelja Pule ne zna što on zapravo predstavlja.