Nova Istra

208 RIČ HRVATSKA U VOJVODINI Vladan ČUTURA pitivanja, fragmentiranja, ironiziranja, zamagljivanja, razgradnje i sl. 5 Stoga, svaki se pokušaj svođenja na kakav zajednički poetološki nazivnik čini nemogućim te bi predstavljao svjestan čin izvanjskoga nametanja jedinstva, koji bismo tek tada mog­ li označiti kao „antologija“, što je unaprijed utvrđeno nemogućim. Nemogućim jer su u pitanju autori različitoga generacijskog backgrounda , mjesta boravka, jezika na kojemu pišu te, najbitnije, vlastitoga impulsa u oblikovanju ove vrste kratke nara- tivne proze. Da je vrijedno predstaviti, ali i iznova podsjećati na autore koji su se našli u ovom prikazu, govori činjenica kako je riječ o uglavnom afirmiranim piscima kao što su Petko Vojnić Purčar (dobitnik NIN-ove nagrade 1977. godine za roman „Dom sve dalji“), Tomislav Žigmanov (dobitnik nagrade „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja izdanu u razdoblju između rujna 2006. i 2007., „Minimum in maximis – zapisi s ruba o nerubnome“), Neven Ušumović (našao je mjesto u antologiji The Best European Fiction , koju je priredio Aleksandar Hemon), Zvonko Sarić (pisac izrazito suvremenoga i modernoga izraza te eksperimenta u polju kratke priče) i Lajčo Perušić (autor nekoliko zbirki pjesama i objavljenih kratkih priča). Lutajući za prikladnim naslovom, svo vrijeme pisanja ovoga teksta, dovinuh se, na njegovu samom završetku, vjerojatno najprikladnijem nazivu – panorama! A zbog čega je kao granična godina određena 1990., više je nego jasno. Za kraj ostaje nada da će se u budućnosti hrvatska kultura početi voditi elemen- tarnim kulturnim načelom – načelom uključivanja, a ne isključivanja, čemu je tek neznatan doprinos i ovaj tekst. 5 Npr. Stjepan Bartoš (zbirka Upoznavanje ).