Nova Istra

186 NOVI PRIJEVODI László KRASZNAHORKAI količina pisama – šokantna ne samo za mene već i za moju okolinu – nikada neće prestati stizati te u tom slučaju zapravo pristajem da u meni doista vidite onog „oča- ravajućeg demona“ koji Vas je one subote u listopadu „zarobio“ s pozornice maloga kazališta na Dong’anmenu Dajiu, i zbog čije ste se „blistave ljepote“, kao što pišete s nemalom zabrinutošću u pismima koja odonda pristižu doista svakog drugog dana, „smrtno razboljeli“. Ne želim Vas dalje zavaravati svojom šutnjom, vjerujte mi, molim Vas: nisam ja nekakav zagonetni demon, nego obična Hua Dan, glumica u jednome pekinškom opernom kolektivu. I zapamtila sam Vas. Sjedili ste u sredini trećega reda, sasvim blizu pozornice. Drugih Europljana nije bilo na predstavi, osim skupine turista koja se nakratko pojavila na stražnjoj galeriji i ubrzo otišla. Publika se tim subotnjim večerima obično sastoji od umirovljenika i članova tvorničkih radnih brigada, koji sve vrijeme stišću svoje pretplatne ulaznice u rukama, a među dobro poznatim, dragim, starim licima, naravno da mi je odmah upalo u oči Vaše – dva grozničava oka, visoko čelo, baš kao na fotografiji koju ste mi poslali, i naravno nos po kojem se odmah prepoznaje Europljanin. Kad je orkestar zasvirao i kada se podigla prva zavjesa, moglo se vidjeti da Vam se cijelo tijelo napre- gnulo, a kada se podigla i plava zavjesa, kao da Vas je prizor dvorskih velikodostoj- nika, postrojenih s dviju strana oko kneza Donga Zhuoa, sasvim prikovao za stolac, pa se i to Vaše ukočeno držanje nije promijenilo do svršetka. Znam da je bilo tako, a da biste vidjeli kako sam ja stvorenje koje s obje noge stoji čvrsto na zemlji, otkrit ću Vam da sam i ja Vas dobro promotrila, prvo gledajući iza kulisa, potajice, a zatim kad sam kao Diao Chan stupila na scenu: oči u oči. Nije neuobičajeno, ali je u po- sljednje vrijeme ipak vrlo rijetko da u gledalištu maloga kazališta na Dong’anmenu Dajiu sjedi neki stranac. Primijetila sam Vas, i molim Vas nemojte misliti da je istina ono što ste pretpo- stavljali: nisam Vas zaboravila „istoga trena kad se zavjesa spustila“. Moja majka je svjedokinja, iste te večeri dok smo pile čaj prije spavanja ispričala sam joj o Vama, pa me je čak i ukorila, i to iz dva razloga: zato što je u našoj zemlji veoma nepristojno zanimati se za stranca i zato što sam se tijekom predstave usudila razdijeliti svoju pozornost. Prema mojoj majci, koja je bila veoma poznata Wu-dan glumica (danas već vezana za krevet), najveća greška za Hua Dan glumicu je ako pogleda dolje pre- ma publici i ako tu publiku vidi. Istinska Hua Dan glumica slijepa je, upozorila me te večeri majka. Razgovarale smo tako o Vama i o tomu što je sve zabranjeno jednoj Hua Dan glumici, ali nijednoj od nas dvije, naravno, nije pala na pamet mogućnost onoga što se kasnije, prispjećemVašega prvog pisma, dogodilo. ČičaWang dugo ga je prevrtao