Nova Istra

161 Jelena UHER Mirela MATEŠIĆ, Rijek a PRAVOCRTAN DISKURS: STVARNE OBMANE Mnoge znanstvene discipline pokušavale su pronaći najistinitiji pristup definiranju stvarnosti. Različiti pristupi posljedica su razvoja koji se ne odvija mjesecima, godi- nama, već stoljećima. Način na koji se pojedine metode oblikuju nije uvijek posve jasan niti vidljiv, a najčešće je tako i s postavkama koje se pokušavaju utvrditi. Či- njenica je jednako tako da se definicije jedne discipline ne podudaraju s definicija- ma ostalih jednostavno zato što uvjeti i okolnosti iz kojih proizlaze, kao i sredstva kojima raspolažu na putu do njihova utvrđivanja, nisu istovjetni. Usmjerenost književnika na kritički odnos prema zbilji u hrvatskoj je književ- nosti svojstven za razdoblje pedesetih godina dvadesetoga stoljeća. U to vrijeme pokrenut je časopis Krugovi u kojemu priliku za književno izražavanje dobivaju mnogi mladi književnici, među njima i Krsto Špoljar. Težnju za prikazivanjem zbilje kritika pripisuje prvoj fazi Špoljarova stvaralaštva u kojoj je, kako ističe Cvjetko Milanja, zaokupljen „suvremenom tematikom te piše s podosta tradicio­ nalističkom realističkom manirom“ 1 , no primjetno je da i u djelima druge faze ostaje zaokupljen svakidašnjim događajima i okolnostima koje su odredile život njegove generacije ( Gvožđe i lovor , Sentimentalan odgoj na hrvatski način , Hrvatska balada ). Pišući o iskustvima suvremenikâ, Krsto Špoljar pisao je o realnosti kakvu je poznavao, ali, primijetio je Branimir Donat, njegova je „zbilja određena slikama koje nisu u skladu sa činjenicama“ te zaključio kako je „realist nerijetko poklekao 1 Usp. Cvjetko Milanja, Skica o Krsti Špoljaru. U povodu romana „Vjenčanje u Parizu“ . „Republika“, br. 11, Zagreb, 1980., str. 1033.