Nova Istra

157 Matija ŠEREMET XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU S obzirom na vrijeme romana i vrijeme njegova nastanka, čini se logičnim razmotriti alegorijske, egzistencijalističke, kritičko-mimetičke te dijelom autobi- ografske poetičke elemente s naznakama autoreferencijalnosti te, kao moguću, i retrogradnu poetičku strukturu kojom autor nudi vlastito čitanje krugovaškoga naraštaja. Muza iz naslova istovremeno predstavlja konkretnu ženu u koju je zaljubljen mladi pisac Orfejo, ali i metaforu literarna nadahnuća, tj. Kaliopu, zaštitnicu ep- ske poezije. „Ako je prva, konkretna žena, oličenje tijela i sexusa , druga simbolizira eros koji je pokretač svake istinske umjetnosti.” (Nemec, 144). Simbolika naslova svakako ne leži samo u Muzi, već i u Orfeju kojemu je ona nadahnuće odnosno motivacija. Orfejo traga za idealom kojemu se posvećuje tek riječima, a ne zbiljski. Upravo ga nemogućnost izbjegavanja proturječja vlastitih težnji prema uzvišenom i banalnom istovremeno dovodi do nemogućnosti dostizanja toga ideala. On ujed- no utjelovljuje intelektualca koji pokušava progurati se, uspjeti u svijetu književ- nosti svoga vremena iako mu to, uza sav uloženi trud, baš i ne uspijeva. Stoga je ovaj roman moguće čitati kao svojevrsnu alegorijsku konstrukciju, što je tipično za pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća u hrvatskoj književnosti. Radnja se zbiva u urbanom (zagrebačkom) književničkom miljeu (1950-ih godi- na), a dosadašnja čitanja pretpostavljaju da su neki likovi oblikovani i prema stvar- nim predlošcima. (Nemec, 144). Tipično za predstavnika krugovaškoga naraštaja, koji se često naziva i izgubljenom generacijom , Špoljar je bio oduševljen piscima po- put Sartrea i Camusa, te se i u ovome romanu mogu iščitati elementi egzistenci- jalizma, posebice kada je riječ o odnosu društva i pojedinca. Netipično je pritom što pomoću svojih protagonista Špoljar afirmira model uključivanja , nasuprot, za egzistencijalizam uobičajenom, modelu isključivanja . Autor svjesno odabire i prihvaća iskustvo egzistencijalističke književnosti koja revolt akcije zamjenjuje revoltom odustajanja. (Donat, 25). Orfejov lik to potvr- đuje u trenutku kada razmišlja o svijetu kojemu pripada. Taj je svijet ograničen i uporan, a Orfejo je prinuđen biti njegovim dijelom, živjeti od danas do sutra, kao većina, jer to je budućnost koja briše činjenicu njegova postojanja: Da, Orfejo može odustati, izbjeći tom izlaganju i neugodnostima, i vratiti se u svoju anonimnost. Ne biti iznad svega, biti kao ostali milijuni koji žive od danas do sutra i posve im je dobro, zadovoljni kreteni!... („Neprilike s muzom“, str. 11). Glede proze Krste Špoljara, može se reći kako neki njegovi romani pripadaju, prema Milanji, mimetičkom modelu 3 , koji se oblikuje kao reprezentacija svijeta, a 3 Milanja, C., Hrvatski roman 1945.- 1990. , Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulte- ta, Zagreb, 1996., str. 54.