Nova Istra

130 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ivan BOŠKOVIĆ svog bijelog kišnog ogrtača izražavajući svojim odmicanjem očitu neugodnost ili prezir kao da ga je nagovorio topli brat ili nasrtljiva tetka sklona tamnoputim mla- dićima, i rekao gotovo prijeteći, pustite me na miru, uopće vas ne razumijem“! 36 Još je rječita slika nakon razgovora s prostitutkom: „(…) dotjerujući šminku pred ogledalom iznad umivaonika, zapitala te, pretpostavljajući da si stranac, iz koje si zemlje, i kad si joj odgovorio, zbunjeno i nesigurno rekao da si iz Hrvatske po- gledala te je s neshvaćanjem, gotovo zapanjeno kao da si stigao iz surovih gudura divljeg Kurdistana“. 37 Izoštrenim ideološkim osjetilima ovakve misli i intonacije nisu mogle promak­ nuti. Još manje su im mogle promaknuti neskrivene aluzije na omladinske orga- nizacije i partijske komitete, postupke tajnih službi i organizacija, ali i mnoštvo asocijacija u kojima nije teško prepoznati slike ideologizirane zbilje i vremena koje Špoljarova knjiga tematizira i problematizira. Izražavajući romanom iskustvo hrvatske zbilje koja determinira sudbinu njego- va junaka, Špoljar nije mogao niti želio biti „cenzor vlastitih zamisli“. Znajući da je to, kako bi rekao Gotovac, „odvratno i uglavnom razorno efikasno“, nije pristao pisati djelo „redigirano strahom“, a još manje „zagonetke iz policijske estetike sa- mozataje, samoporicanja i njihove hladne stege u kojoj je oblikovanje žrtva i bijeg od nje istodobno“. 38 Između slobode da bi se moglo pisati i prava da se piše, on je – za razliku od svojih krugovaških vršnjaka – eksplicitnije, a time i izravnije i za ideološke cenzore nedvosmislenije – stanje stvari nazivao pravim imenom. Ne skrivajući se, iako je pripovijedanje opskrbio i literarnim reminiscencijama, kroz priču o odrastanju svojega junaka on je glasno progovorio o strahu i neizvjesnosti todobne hrvatske zbilje, uperivši svoju oštricu na one sadržaje i aktere koji je čine teškom i nepodnošljivom. Dakako, Špoljar je tako dirnuo gnijezdo u koje se nije smjelo dirnuti. Politička moć i ideološka kritika, a oni i nisu do li „drugo ime za političko ispitivanje djela“ 39 , iskoristila je „autora protiv djela i djelo protiv autora“. Odčitano u ideološkom ključu, Špoljarovo je djelo iskorišteno kao optužba protiv autora. Njegova zabrana je bila logična posljedica sužene svijesti koja nije dopušta- la slobodu, nego ju je vidjela kao prijetnju! Po tko zna koji put u historiji slučajeva beščašća, „čuvari službenih tradicija“ pokazali su da su sloboda, umjetnost i demo- kracija dobri i poželjni jedino ako su po njihovoj mjeri. U takvim društvenim okolnostima sudbina Špoljarove Hrvatske balade nije ni 36 Isto, str. 58. 37 Isto, str. 60. 38 Vlado Gotovac, Isto , Naprijed, Zagreb, 1990., str. 38. 39 Gotovac, isto, str. 47.