Nova Istra

117 Žarko MILENIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST karca koji bi joj mogao biti otac. Moga oca. Njoj se još nisam osvetio, ali razmišljam o tome. Osvetit ću joj se ako ostane s onim magarcem od moga oca. S onim koji je ostao bez novca, ali će ih opet skupiti. Zna ona da magarac ima. Da ima ono u što se ona zaljubila. U novac. U novac ono- ga kojeg će i dalje pljačkati. Ja sam ga opljačkao jednom, a ona ga pljačka svaki dan. Moja mama ga je ostavila. Moga oca. Neka ga je ostavila, i ja bih ga ostavio. Takvog bi magarca svaka žena ostavila. Mama živi s drugim. Ne znam kakav je taj drugi. Kakav god da je, bolji je od njega. Od mog oca. Svatko je bolji od njega. Rijetko viđam mamu iako živi u ovom gradu. Deset minuta pješice od nas. Uvi- jek kaže kako nema vremena da se češće viđamo. Uvijek ja idem k njoj, nikad ona k meni. Prošli put rekla mi je da ćemo ići u Njemačku. Ona, ja i moj novi očuh. Spakirao sam svoje stvari. Ocu ništa nisam rekao. Nisam se s njim ni pozdravio. Mama me poslala po taksi. Izabrao sam najljepši automobil. Jedva je vozač pri- stao. Bila je pred vratima svoje zgrade kad sam došao taksijem. Moje stvari zaboravila pa sam potrčao do maminog stana da ih uzmem. Kad sam se vratio, ispred zgrade nije bilo nikoga. Onda sam se ponovno popeo do stana. U stanu je bila moja baka, mamina maj- ka. Bio je dogovor da baka čuva stan dok nas nema. Baka je plakala. Rekla mi je istinu. Da me njena kćer, a moja mama, nije htjela ni roditi. Da ju je ona jedva nagovorila neka ne abortira. Htjela me ubiti prije no što sam rođen. Baka mi je spasila život. Nije to bilo prvi put da me mama htjela ubiti, tvrdila je baka. Baka mi je obećala da će me odvesti u obližnje selo gdje su njih dvije živjele prije no što su se preselile u grad. Da će mi pokazati bunar u kojemme mama htjela utopiti kao bebu. Govorila je da sam magarac. Da sam magarac otkako sam rođen. Zašto je to htjela učiniti? Zašto? Onda sam i ja stao plakati. Zajedno s mojom bakom. Što sam drugo mogao? Ništa mami nisam smetao. Nisam je ni za što krivio. Nisam je krivio što se pre- udala. Što je ostavila moga oca. Svaki put kad bih je potražio zatekao bih je u stanu s drugim muškarcem. Ni- kad je nisam krivio zbog toga. Ona je slobodna žena i ima pravo to raditi. Kad bi se dogodilo da je zateknem, bila je nervozna i vikala je na mene. I ja sam tada bio nervozan, ali sam puno šutio i trpio. Sa svakim njenim muškarcem bio sam ljuba- zan. Pokušao razgovarati. Neki su htjeli, neki ne. Za svakog je rekla da će mi biti očuh. Nisam joj htio smetati. Sad mi baka kaže da je mama pričala kako će me se