Nova Istra

112 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Tamara BAKRAN 7. STVARALAC Iščupao je stablo uhvatio u njegovu krošnju sunce i mjesec kao leptire pa pošao na dalek put kroz polja i gradove do onog mjesta gdje su kuće od kamena gdje su kuće čije je pragove obila lavanda a krovove protkala loza jedna od njih je njegova savršena kao jaje kad uđeš u nju kaže on u tebe se ulijeva svijet sa svim svojim čudesima kroz tvoja usta nadire bujica prekrasnih slika i ti ih s lakoćom zašivaš u riječi a riječi u papir perom žar ptice da tako traju zauvijek roje se slike optočuju riječima pod lozastim krovom... riječi griju, slade med i mlijeko kapa iz slova kaže on