Nova Istra

111 Tamara BAKRAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST 6. KOSTUR Ispred mene je iskrsnula divovska nedovršena zgrada baš kao kostur nekog mitskog bića, nemani koju je more izbacilo na obalu a sunce i pijesak i vrijeme oglodalo i sad se nad njenom avetinjskom ljušturom roje ptice i dizalice traže magične predmete školjke, puževe, amfore, bisere iznad njih plavetnilo smirenog neba ispod njih jeka radnika-rakova podižu cementnu prašinu svojim usplahirenim nožicama miješalice bušilice kuckanja čekića ovdje se radi do duboko u noć vraćaju meso na kosti pipke krljušti krakove dižu zgradu-neman još više prema nebu-pučini uskoro će je obasjanu u nju uroniti i ona će otplivati mahnuvši na pozdrav svojim divovskim repom