(Milano, 1970.). Osim slikarstvom i kiparstvom, bavi se i književnošću, i to poezijom i prozom. Obrazovanje je započeo na klasičnoj gimnaziji „Alessandro Manzoni“ u rodnome gradu, ali ubrzo otkriva strast prema glazbi (bio je mladi pjevač pri milanskoj Katedrali). Stoga upisuje konzervatorij „Giuseppe Verdi“, gdje studira kontrabas.
Sa zborom i orkestrom toga konzervatorija nastupao je u raznim talijanskim gradovima, dok je u Grožnjanu, sjedištu Europske glazbene mladeži, stekao diplomu u skladanju eksperimentalne glazbe svršivši seminar „A time in music“. Od 1990. do 1992. bio je radnik u tvornici plastičnih materijala, a od 1992. do 1996. tiskar u fotografskim laboratorijima.
Prve je pjesme objavio 1995. za izdanje „Pulcinoelefante“ iz Osnaga (Lecco). Godinu dana kasnije u vlastitoj je nakladi objavio, i to samo u šezdeset primjeraka, epsku poemu Epulo, Re degli Istri (Epulon, kralj Histra). Godine 1997., na manifestaciji Arteteatro iz Povoletta (Udine), predstavlja knjigu pripovijedaka Le due ancore (Dva sidra). Na stranicama književnoga časopisa „La Battana“ (Rijeka) 1998. mu je godine objavljen kratki roman L'ombra del vagabondo (Sjena skitnice), a iste godine kreće put Floride, gdje živi neko vrijeme. Nakon američkoga iskustva, radio je kao fotograf na brodovima Costa Crociere.
Povratak rodnome Milanu 2000. godine označilo je i novu fazu njegova života – gotovo se u cijelosti posvetio pisanju romana. Njegovu knjigu Le parole del mare (Govor mora) objavila je 2001. pulska nakladnička kuća „Mara“, a bila je predstavljena na Stoji, gdje se radnja zbiva, zatim u „Centro culturale Satura“ (Genova), „Circolo alla Stampa“ (Milano) te u porečkoj Zajednici Talijana. Romani Le parole del mare (Govor mora), Ginestre sulla costa (Brnistre na obali) i L'orchestra dispersa (Raspršeni orkestar) čine trilogiju o Puli (Trilogia di Pola), koju je riječki EDIT objavio 2006.
Tri je samostalne izložbe Mocenni imao 2004. godine, u milanskoj galeriji „Santabarbara arte contemporanea“, u pulskome izložbenom prostoru „Nemeš“, te u bolonjskoj galeriji „Nove Colonne – Il Resto del Carlino“. Iste je godine sudjelovao i na skupnim izložbama „Omaggio a James Joyce“ (Hommage Jamesu Joyceu), u kultnome tršćanskom caffeu San Marco, u pariškoj knjižnici Shakespeare te u milanskoj „Bocca“. Nadalje, te je godine sudjelovao i u radu trećega međunarodnog kiparskog simpozija u talijanskome gradiću Castelraimondo (Regija Marche), gdje je napravio skulpturu u travertinu, visoku dva metra, nazvanu „La rivolta dei cluster“ (Pobuna klustera). Uz to, i u Puli je isklesao dvije skulpture od bijeloga istarskog kamena.
U ožujku 2005. godine, zajedno s ocem, priredio je samostalnu izložbu u galeriji „La Marchesa“, (Mirandola, nedaleko od Modene). U lipnju prošle godine bio je među finalistima nagrade „Bice Bugatti“ (Nova Milanese). Također lani, ali u listopadu, sudjelovao je u aktivnostima slikarskoga bijenala u Ankari (Turska).