English
Kramberger Taja
Pesnica, znanstvenica, prevajalka, esejistka. Pet knjig poezije (šesta v pripravi za tisk), objave v različnih revijah v Sloveniji in zunaj nje. Gostovanja na mnogih mednarodnih literarnih festivalih (v Avstriji, Italiji, Angliji, dvakrat v Kanadi – v Quebecu in Ontariu, v Litvi, Latviji, Belgiji, Makedoniji, na Madžarska itn.). Literarna štipendija Edition Thanhäuser v Ottensheimu (2002), več študijskih štipendij v Parizu in Budimpešti. Prevaja literarne in znanstvene tekste iz francoščine, angleščine, italijanščine in španščine. Bila je umetniška direktorica in koordinatorica več likovnih razstav in mednarodnih literarnih projektov, med njimi pesniško-prevajalske delavnice »Linguaggi di–versi« (2002 - 2004) in letos (2006) projekta izmenjave pisateljskih rezidenc s povezavo 6 evropskih dvojezičnih pristanišč »Sealines«. Je odgovorna urednica Monitorja ZSA – Revije za zgodovinsko, socialno in druge antropologije. Trenutno je polovično zaposlena na Fakulteti za humanistične študije v Kopru, polovično pa kot pesnica ohranja status samozaposlene v kulturi.
Sažetak
Moj će se prilog za 4. Pulske dane eseja pokušati malo udaljiti od tematike ovoga susreta, da bi je se potom bolje latio i razmislio o njoj. Udaljio toliko, koliko je potrebno, da se antagonistična zapreka, koja ljubav i mržnju sučeljava kao simetričnu opoziciju dvaju fenomena, donekle odmakne i otopi, te ukoliko je potrebno, da jače nijansirani svjetovi, koji su zbog te opozicije (bili) odgurnuti, postanu vidljivi i prepoznatljivi. Složena višestrukost i prepletenost toga, što ostaje neizrečeno i što je u pozadini binarnih zapreka, po mojem uvjerenju više obuhvaća realnost svijeta, nego zasljepljujuća bipolarna, manihejska struktura, u našemu primjeru par »ljubav – mržnja«.
U prvome ću dijelu pokušati upozoriti na nedostatnost binarnoga mišljenja i polarizacije, koje su neizbježne, kako misli Claude Lévi-Strauss, kao ishodište mišljenja. Ne možemo pak (osobno rečeno: sama ne mogu), ako mišljenje ima neku spoznajnu ulogu, pri tome i ostati i time se zadovoljiti. U drugome ću dijelu pokušati predstaviti diferenciran pogled na taj toliko puta izigrani, pa čak i zlorabljeni smisaoni par. Suprotnost ljubavi vidim prije u laži, nepravdi i njima srodnim strategijama (kao i u mržnji), koje istiskuju pertinenciju društvenih veza, ljudski emocionalni i intelektualni angažman, pa i solidarnost u ljudskim odnosima (individualnim i kolektivnim). Ne vidim suprotnost mržnje u ljubavi, već u dobrome i korektnom djelovanju prava i državnih institucija, koje su u stanju učinkovito ograničiti skliznuće nereflektiranoga »mišljenja« u blagu beskonačnost, vidim ga u dosljednom poštovanju prava čovjeka i državljana, te naposljetku i u pravu svakoga živog bića na opstanak na ovome svijetu.
Nit vodilja mojega gledišta jest prije svega u tome što sam uvjerena kako ljubav i mržnja zapravo ne pripadaju istoj spoznajnoj razini, ali ni istoj mentalnoj ili imaginarnoj strukturi, već je riječ o nečemu asimetričnome, što nam je (ideološki) nametnuto kroz određenu, razmjerno robustnu i nediferenciranu optiku eshatološkoga, to jest u sebi zaključenog »mišljenja« (zapravo je riječ o praznoj mnemonici). Iza nekih uzvišenih i uzdizanih ljubavi moguće je prepoznati represiju, nasilje, zataškavanje, frustraciju i nemogućnost dodira s realnošću života. Mržnja je, mislim, u takvome primjeru samo oblik te ideološke, religiozne, literarne itd. »ljubavi«, a ne njena suprotnost. Ovu temeljnu istovjetnost često prikriva prividna opozicija ljubav–mržnja. Posljedice su takvoga aberativnoga rezimiranja realne pluralnosti vrlo često katastrofalne u socijalnom i osobnom životu.
Onaj koji uspije potpuno voljeti, po mom je mišljenu sposoban razumjeti razloge zbog kojih se ne može razumjeti s korjenito drukčijim, ali ga svejedno prihvaća kao društvenu činjenicu. Dakle, sposoban je za opravdane i oslobađajuće mržnje, sučeljavanja, polemike, otvorene sukobe, ali ne i za nereflektiranu mržnju, koja se izražava u krajnjim oblicima nasilja i u nemogućnosti racionalne javne konfrontacije. Mislim dakle, i zaključujem, da je ljubav drugdje, da se događa u drugim i posvema drugačijim (realno i simbolički) prostorima negoli mržnja, i da se događa prije svega izvan nasilnih manifestacija i komunikacijskih kodova, koji su tako značajni za mržnju. Da između tih dvaju pojmova, ili fenomena, nije riječ ni o kakvoj simetriji.
Prevela: Sanja Širec Rovis
Nova Istra broj 3-4/2015.
- U sjećanje
- Suvremena književnost
- Tema: HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU
- Nagrada „Zvane Črnja“ za 2014.
- Novi prijevodi
- Studije, ogledi, zapisci
- U spomen: GORAN STARČEVIĆ
- Hrvati i Ukrajinci
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Nova Istra broj 1-2/2015.
- U sjećanje
- Suvremena književnost
- Tema: ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873.-1914.)
- Novi prijevodi
- Studije, ogledi, zapisci
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Nova Istra broj 3-4/2014.
- Suvremena književnost
- Novi prijevodi
- Tema: Optimizam
- Nagrada "Zvane Črnja" za 2013.
- Ogledi i zapisci
- Tema: Politika i političari
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti