English
Fabrio Nedjeljko
Pripovjedač, dramatičar, esejist, glazbeni kritičar i prevoditelj – rođen je u Splitu 14. studenoga 1937. Osnovnu je školu pohađao u Splitu i Rijeci, gimnaziju u Rijeci, a studij hrvatskoga jezika i talijanistike diplomirao je 1961. na zagrebačkome Filozofskom fakultetu.
Radio je prvo kao predavač u Centru za kulturu riječkoga Narodnog sveučilišta, potom kao urednik i tajnik “Riječke revije”, dramaturg Narodnoga kazališta Ivana Zajca te, prisilno preselivši 1972. u Zagreb, kao urednik u Dramskome programu HTV-a. Danas je profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Pokrenuo je i bio glavni urednik književnog mjesečnika “Kamov” (1970-71.), u tri mandata predsjedavao Društvu hrvatskih književnika (1989-95.) i bio potpredsjednikom Matice hrvatske. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Književničku karijeru otpočeo je pjesmama i novelama, te nastavio esejima, dramama i romanima.
Dosad je objavio četiri novelističke zbirke (Partite za prozu, 1966., Labilni položaj, 1969., Lavlja usta, 1978. i Izabrane pripovijetke, 1990.), šest drama (Reformatori, 1967., Admiral Kristof Kolumbo, 1968., Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?, 1969., Meštar, 1970., Kralj je pospan, 1971., Magnificat, 1978.) te četiri romana: Vježbanje života (1985.), Berenikina kosa (1989.), Smrt Vronskog (1994.) i Triemeron (2002.). Tri su romana dramatizirana i izvedena – Vježbanje života 1989. i Smrt Vronskoga 1995. na pozornici riječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, a Berenikina kosa na sceni HNK-a u Zagrebu 1995.
Piše i objavljuje kazališne i književne eseje (Odora Talije, 1963., Štavljenje štiva, 1977., Kazalištarije, 1987., Koncert za pero i život, 1997. i Ruža vjetrova, 2003.), te glazbene kritike (Maestro i njegov šegrt, 1997.).
S talijanskoga je preveo djela C. Goldonija, L. Pirandella, L. Fiorentina, A. Moravije, P. Chiare, S. Slatapera i drugih, a kao rezultat bavljenja talijanskim književnim temama objavio je knjigu Apeninskih eseja (1969.) te sastavio dvosveščanu antologiju talijanske pripovijetke 1945-80. Posljednji dio puta (1984.), za koju je 1984. dobio nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Za svoj književni rad više je puta nagrađivan: 1985. za roman Vježbanje života Nagradom Željezare Sisak i Nagradom Vladimir Nazor, 1989. za roman Berenikina kosa Nagradom Fonda Miroslav Krleža i Nagradom Ksaver Šandor Gjalski, a dobitnik je i međunarodne nagrade Bethlen Gábor Alapítvány (Budimpešta) za 1993... te Herderove nagrade (Hamburg) za 2002. godinu... (Bilješka o autoru, uz neznatne pokrate i ažurirane nadopune, preuzeta iz romana “Triemeron”, Zagreb 2002., B.B.)
Nova Istra broj 3-4/2015.
- U sjećanje
- Suvremena književnost
- Tema: HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU
- Nagrada „Zvane Črnja“ za 2014.
- Novi prijevodi
- Studije, ogledi, zapisci
- U spomen: GORAN STARČEVIĆ
- Hrvati i Ukrajinci
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Nova Istra broj 1-2/2015.
- U sjećanje
- Suvremena književnost
- Tema: ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873.-1914.)
- Novi prijevodi
- Studije, ogledi, zapisci
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Nova Istra broj 3-4/2014.
- Suvremena književnost
- Novi prijevodi
- Tema: Optimizam
- Nagrada "Zvane Črnja" za 2013.
- Ogledi i zapisci
- Tema: Politika i političari
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti