(1938.), povjesničar, dugogodišnji znanstveni savjetnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, sada redoviti profesor Filozofskoga fakulteta u Puli, Sveučilišta u Rijeci. Prvi generalni konzul Republike Hrvatske u Trstu (1995.-1998.). Član suradnik HAZU. Na temelju arhivske građe, pretežito mletačkih arhiva, multidisciplinarno proučava prošlost Istre i sjevernojadranskoga prostora XVI.-XVIII. stoljeća. Poznavatelj je suvremene historiografije, a napose prati kretanja u avangardnoj francuskoj „školi analista“ (L'Ecole des Annales). Usavršavao se u Italiji i Francuskoj, te nastupio na nizu znanstvenih skupova u zemlji i u inozemstvu. U tuzemnim i inozemnim edicijama objavio više stotina znanstvenih i stručnih radova.
Glavna djela: Istarsko vrijeme prošlo (1978.), Etos i etnos zavičaja (1985.); Jedna zemlja, jedan rat: Istra 1615.-1618. (1986.), Zlikovci i prognanici: Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću (1989.); Istra između zbilje i fikcije (1993.); Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće) (1995.); Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli (2002.); Istra, Jadran, Sredozemlje: Identiteti i imaginariji (Feljtoni, elzeviri, kolumne), (2003.); Tvrđavni spisi Onofrija Del Campa: Traktati i memorabilije jednoga kondotjera u Dalmaciji u doba Kandijskoga rata / priredio i uvodnim komentarom popratio Miroslav Bertoša (2003.).