TUCET TEZA O POKRETU POKRETÂ

16. Listopad, 2003 - 14:13

Darij Zadnikar, Ljubljana (Slovenija)

1. Uz pitanje pokreta pokretâ za globalnu solidarnost i drugačiji svijet otvara se problem poimanja sociokulturnog novuma.* Ulrich Beck opravdano govori o zombi-kategorijama, koje su vezane za sociološke teorije nastale tijekom prve moderne i industrijskog društva te njima odgovarajuće mentalne sklopove. Druga moderna (kasna moderna, postmoderna itd.) zahtijeva nov misaoni oblik i nove refleksivne sklopove te nov teorijski rječnik.

2. Kraj nacionalne države ujedno znači kraj kontejnerskih teorijskih kategorija. Taj kraj je procesualan i shvaćamo ga kao postupno rastapanje kulturnih polazišta. Proizlazi iz oblikovanja nove suverenosti, koju Hardt i Negri nazivaju Imperij. Imperij je globalan, nema središta, difuzan je i neuhvatljiv. Nema vanjskih granica, a održava se rastom unutranjih granica, složenim sustavom isključivanja i nivelizacije. Novonastale nacionalne države groteskne su i anakrone (zastarjele).

3. Imperij se održava pomoću globalnog neprekidnog rata. Ulice Genove, militarizacija policije, mijenjanje defenzivne uloge militantnom, ubacivanje provokatora, korištenje vojnih varki, ubijanje prosvjednika te 11. rujan kao povod za pokretanje općega rata protiv neodređenoga protivnika - to su početci globalnog neprekidnog rata. Terorizam je imanentan Imperiju. Bin Laden i Bush su frakcije Imperija, koje ljudskim pravima i slobodi suprotstavljaju ideološki ili geološki fosilni fundamentalizam.

4. Nacionalne političke elite svoju lojalnost vezuju za transnacionalne i globalne organizacije, koje participiraju u moći Imperija (EU, NATO, WTO, IMF…). Političke elite dobivaju karakter feudalnog staleža, a politika sukladno tomu ponovno postaje spektakularnom (medijski spektakl, estrada, “pokazivanje”, “mi moramo biti s Njima”…). Društvo se dihotomizira, nacionalna država kao nositeljica demokratskih funkcija i socijalnih jamstava gubi svoj smisao, moderna politika iščezava. Prijeti novi helenizam (Habermas). Feudalizirane elite odcjepljuju se od biračkog tijela. Stranačka demokracija ritualizira se i reducira na medijski spektakl - “svi su oni isti”.

5. Oblikuje se nova transnacionalna lojalnost odozdo. Multituda: pokret pokretâ. Multituda uključuje one koje je isključio konsenzus (Nacije, Države, Civilizacije...). Vodoravna solidarnost bez hijerarhija topika, bez avangardi dinosaura. Žene, radnici, domorodački narodi, homoseksualci, ekolozi, anarhisti, kulturni nomadi, nacionalne manjine, virtualne zajednice, nevladine organizacije, punkeri, inicijative za gospodarsku pravednost, pušači trave, borci za ljudska prava i prava životinja, čudaci i intelektualci, hakeri i filozofi, seljaci bez zemlje, zaraženi HIV-om… Multituda. Pokazala se u Seattleu, a probudio ju je 1. siječanj 1994.

6. 1. siječanj 1994. Chiapas, savezna država Meksika. Indijanska armija EZLN zauzima pet gradova i proklamira, da neće (ne želi) vlast. Žene i muškarci, djeca i starci s kapama ‘pasamontanjama’ koje im pokrivaju lica. Ne proizvode, ne kupuju, ne prodaju - za svijet ne postoje, nemaju glasa, ni budućnosti. Premda imaju muzejske puške, poneke su čak drvene kopije, iznudili su mjesto u globalnom spektaklu. Imperij nema središta, nema dominatne (prevladavajuće) točke moći. Ustanak u zaboravljenom kutku jugoistočnih planina Meksika potiče globalni mrežni otpor (David Ronfeldt i John Arquilla izmisle netwar).

7. Nove tehnologije, internet i mobilni telefoni, brza i jeftina komunikacija (pad cijena zračnoga prometa) omogućavaju nov tip organizacije, koja je nehijerarhijska, kaotična i anarhična. Rhizom (Deleuze) - kao što je najveće živo biće neka gljiva, kojoj cjelokupnu masu daje podzemni micelij, tako je najveća svjetska organizacija rhizom Multitude. Ta socijalna gljiva djeluje neprekidno i difuzno, a trenutke koncentracije utjelovljuje u NE (Seattle, Nica, Prag, Genova, Barcelona…) ili DA (Svjetski socijalni forum Porto Alegre, Europski socijalni forum Firenca…).

8. Multituda ne dobija zajednički jezik iznuđenom avangardom ili hegemonijom diskursa. Multituda se temelji na sposobnosti kontaminacije. Multituda je sustav oblaka, koji je sposoban oblikovati meteorološku frontu i društvenu nepogodu. Europski socijalni forum kontaminacijom je usuglasio pet prioriteta: (1) protiv neoliberalizma, (2) protiv rata, (3) protiv rasizma, (4) protiv seksizma i homofobije i (5) za prava i “drugačiju Europu”. Na tom terenu vodit će se borba.

9. Vidjeli smo ružičasti blok, crni blok i nepokorne. Prve su pretukli, u druge su se preobukli policajci, a s trećom kolonom sa stadiona Carlini Imperij je započeo rat. Carlo Giuliani simbolički i medijski prva je žrtva. Nitko nije brojio umrle od kemikalija u Indiji, ustrijeljene obespravljene seljake Latinske Amerike, nitko nije vidio financijske bombe, koje također ubijaju, niti one kojima ne daju skupe “patentirane” lijekove itd. Najučinkovitiji otpor je nepokornost. Nepokornost tijela koja se nenaoružana suprotstavljaju robocopima. Mnoštvo tijela, koja zatvaraju elite u militarizirane crvene zone. Vladari, koji odlučuju o svijetu, opkoljeni su i izolirani.

10. Najjače oružje je informacija. Multituda informira neovisno o klasičnim medijima. WWW.INDYMEDIA.ORG” i slični mediji oružje su Multitude. Obajvešćuju nas sudionici. Oružja za masovno uništavanje (ili kolateralnu štetu) oružja su Imperija. I klasični, kapitalom i vlašću nadzirani mediji u stvari su oružje za masovno uništavanje. Ali novi naraštaji ne čitaju novine, niti gledaju televiziju. Istupili su iz Matrice.

11. Cilj pokreta je u pokretu samome. Dao je ispod stopala. Politički aktivizam temeljni je modus življenja sam po sebi. Haqim Bey govori o privremeno zaposjednutim autonomnim zonama. Zemlja, koju su zaposjeli seljaci u Brazilu, ili zapatističke zajednice u otporu, ili hipodrom u povodu ESF-a u Firenci, ili zgrade koje su skvotirali anarhisti, ili stotine socijalnih centara u Italiji i zaposjednuti logori za migrante… to su realne utopije. Nisu alternativni ciljevi, već živa iskustva, koja oblikuju buduće međuljudske komunikacije.

12. Dvadesetak znanstveno-kulturnih revija Europe, koje su predstavljene u Firenci, djelatni su element samorefleksivne Multitude...

* Autor je nastupio kao odgovorni urednik “Časopisa za kritiko znanosti, domišljijo in novo antropologijo” iz Ljubljane.

Prethodna objava:
UVODNE PRIPOMENE

Sljedeća objava:
GLOBALIZACIJA I KNJIŽEVNOST (Skica...

Povratak na sve novosti