Upravo je objavljena! NOVA ISTRA br. 4/2024.
Vrijeme:
Ime Aloisa Beera nezaobilazno je u osebujnoj i razvedenoj povijesti fotografije naših prostora s konca XIX. i početka XX. stoljeća. Rođen u Budimpešti 1840. godine, u obitelji koja podrijetlom bijaše iz Klagenfurta, Beer će se nakon svršene vojne škole, 1859., vratiti u zavičaj svojih roditelja i nedugo zatim započeti fotografsku karijeru. Umijeće fotografa izučio je u Beču u kojemu će od 1863. do 1867. djelovati kao samostalni majstor, ali ga već početkom 70-ih privlači pejzažna fotografija te se otiskuje na duga i stvaralački plodonosna putovanja od Koruške, Kranjske i Štajerske, preko Istre, Dalmacije, Italije i Grčke do Afrike, ispunjavajući svoje albume tisućama jedinstvenih snimaka. Godine 1883. dobio je titulu carsko-kraljevskoga fotografa, stekavši time pravo da snima austro-ugarsko ratno brodovlje i uopće vojsku i vojna postrojenja, čime će Istra i osobito Pula kao glavna luka austro-ugarske ratne mornarice tijekom idućih desetljeća, gotovo do Beerove smrti 1916. godine (Celovec), postati središtem njegova neponovljivog objektiva. Samo u Beerovu katalogu iz 1910. godine, koji sadrži oko 12.000 fotografija, nalazi više od 2.000 snimaka brodova u puljskoj i tršćanskoj luci. Premda se proslavio kao carski i kraljevski mornarički fotograf, Alois Beer bio je suptilan promatrač svakodnevnog života oko sebe i njegova je kamera s lakoćom pronalazila jedinstvene žanr-scene, neponovljive trenutke, urbano-arhitektonske ambijente i decentne pojedinosti koje će vrijeme zauvijek zakriti velom nestajanja i zaborava. U tom su nam smislu osobito dragocjeni Beerovi snimci iz puljske svakodnevice 80-ih/90-ih godina XIX. stoljeća i serija neponovljivih fotografija iz 1910. godine. Napuštajući na trenutke uhodane i nerijetko suhoparne poslove foto-dokumentiranja života vojske i mornarice, Beer nam otkriva osebujnu vitalnost puljskoga fin-de-siecle-a, snagu života jednoga grada u energičnom usponu i, dakako, njegovo zrelo doba. Iz tog dijela Beerova opusa donosimo izbor fotografija, pohranjenih u privatnim zbirkama Dietera Winklera, Libera Rojnića, Vladimira Ursića, Ivana Bogavčića i Alda Klimana.
(Iz Obrazloženja) Na ovogodišnji natječaj za Nagradu „Zvane Črnja“ prijavljeno je šesnaest...
saznajte višeObrazloženje Nagrade Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja za 2020. godinu „Svijet će...
saznajte višeOBRAZLOŽENJE NAGRADE „ZVANE ČRNJA“ ŽARKU PAIĆU ZA „KNJIGU LUTANJA“ ...
saznajte višeNa 5. Pulskim danima eseja za najbolju je hrvatsku knjigu eseja 2006.-2007., dobivši nagradu...
saznajte višeNAGRADU "ZVANE ČRNJA" ZA 2015. za najbolju knjigu eseja dobila je književnica MARINA ŠUR...
saznajte višeOBRAZLOŽENJE ZA DODJELU NAGRADE „ZVANE ČRNJA“ DRAGUTINU LUČIĆU-LUCI ZA KNJIGU „NITI...
saznajte višePovjerenstvo za dodjelu Nagrade „Zvane Črnja“, za najbolju knjigu eseja objavljenu u odnosnom,...
saznajte višeObrazloženje Nagrade Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja u 2022. godini Na...
saznajte više