KRONOLOGIJA ANTIGLOBALIZACIJSKIH PROSVJEDA

16. Listopad, 2015 - 08:33

15. - 17. studenoga 1975.
1. svjetska gospodarska konferencija (G1) održava se na poticaj francuskog predsjednika vlade Giscarda d´Estainga u Rambouilletu. Zemlje sudionice su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Japan, Francuska, Velika Britanija, Italija i Savezna Republika Njemačka. Sastanak na vrhu je prije svega reakcija na naftnu kriznu do koje je došlo u jesen 1973. i njezine negativne posljedice na svjetsko gospodarstvo.

2. - 28. srpnja 1976.
Sa ciljem jačeg povezivanja zapadnih industrijskih zemalja, sudionici 2. svjetske gospodarske konferencije (G7) sastaju se u San Juanu (Puerto Rico).

7. - 8. svibnja 1977.
Na 3. svjetskoj konferenciji o gospodarstvu (G7) u Londonu, šefovi država izjašnjavaju se za povećanu proizvodnju atomske energije.

16. - 17. lipnja 1979.
4. svjetska gospodarska konferencija (G7) u Bonnu donosi mjere za pokretanje gospodarstva i sudionici se savjetuju o općim strategijama protiv nezaposlenosti.

28. - 29. srpnja 1979.
Na 5. svjetskoj konferenciji o gospodarstvu (G7) u Tokiju dominiraju teme ponovnog povišenja cijene nafte i nužnost osiguranja opskrbe energijom.

22. - 23. srpnja 1980.
Na 6. svjetskoj gospodarskoj konferenciji u Veneciji, sedam šefova vlada kao cilj postavljaju smanjenje potrošnje nafte do 1990. U Rimu talijanska vlada zabranjuje sve demonstracije koje su okrenute protiv nazočnog američkog predsjednika Jimmyja Cartera.

20. - 21. srpnja 1981.
U prvom planu 7. svjetske konferencije o gospodarstvu (G7) u Ottawi jesu teme: nezaposlenost, inflacija, mjere zaštite vlastitih proizvoda putem carina, energija i dijalog između Sjevera i Juga (bogatih i siromašnih).

4. - 6. lipnja 1982.
Na 8. svjetskoj gospodarskoj konferenciji (G7) u Versaillesu šefovi vlada donose planove za zajedničke akcije u pitanjima gospodarstva i valuta, tehnologije i zapošljavanja. 5. srpnja u Parizu 20.000 protivnika naoružanja demonstrira za mir i protiv nazočnosti američkog predsjednika Ronalda Reagana u njihovu gradu. Ispred Bastille dolazi do sukoba s policijom. U noći prije toga, “Action direct” udara na pariško zastupništvo Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Osim toga, na američku školu u Parizu bačen je jedan Molotovljev koktel.

28. - 30. svibnja 1983.
U središtu zanimanja 9. svjetske konferencije o gospodarstvu (G7) u Williamsburgu (SAD) nalaze se sigurnosna i ekonomska politika.

7. - 8. srpnja 1984.
Na 10. svjetskoj konferenciji o gospodarstvu (G7) u Londonu, zapadne industrijske zemlje ne uspijevaju izraditi zajednički koncept za reprogramiranje duga zemalja Trećega svijeta. Donose službeno priopćenje o međunarodnom terorizmu, odnosima između Istoka i Zapada kao i o iransko-iračkom ratu i njegovim posljedicama na plovidbu u Zaljevu. Pod naslovom “Globalni izazov: Izlaz iz krize, izlaz iz siromaštva” u isto vrijeme održava se alternativna Svjetska gospodarska konferencija s političarima i gospodarstvenicima iz Europe, SAD-a i zemalja Trećega svijeta.

2. - 4. svibnja 1985.
11. svjetsku gospodarsku konferenciju (G7) u Bonnu obilježavaju nesuglasice između SAD-a i Francuske, iznad svega dvostruko “ne” Francuske glede strategijske obrane svemira (SDI). U povodu 40. godišnjice poraza nacionalsocijalističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, sedam šefova vlada i država proglašavaju ponovno ujedinjenje Njemačke legitimnim. Početak prosvjeda protiv konferencija označavaju 2. svibnja održane akcije ispred podružnica Deutsche Bank. 3. svibnja ujedinjena akcija Zelenih i neovisnih mirovnih grupa, “Za jedan svijet protiv izrabljivanja, potčinjavanja i intervencija”, provodi “Sud protiv Svjetske gospodarske konferencije” u gradskoj dvorani u Bad Godesbergu. Dominirajuća tema 800 sudionika je gospodarski embargo SAD-a prema Nikaragvi. Pri kraju “Antikonferencije”, stotine policajaca pretražuju sva osobna vozila parkirana ispred mjesta održavanja. 4. svibnja, pod geslom “Nema mira za konferenciju”, više od 25.000 sudionika sudjeluje u prosvjedu. Pohod koji se u početku odvijao mirno, završava sukobima između dijela demonstranata i policije koja sudjeluje s 5.000 ljudi. Pritom je nekoliko demonstranata teško, a jedanaest policajaca lakše ozlijeđeno. Osim toga, uhićeno je 60 osoba i počinjena je šteta od gotovo 100.000 DM radi razbijenih stakala.

4. - 6. svibnja 1986.
U Tokiju sedam šefova vlada i država tijekom 12. svjetske gospodarske konferencije donose odluku o užoj koordinaciji gospodarskih odnosa i zalažu se za intenziviranje borbe protiv terorizma, za nuklearnu sigurnost i za daljnje vođenje istočno-zapadnog dijaloga. Japanska organizacija Kakumaei-Gun u svojim lecima zasjedanje konferencije obilježava kao “kapitalistički komplot” za zapodijevanje svjetskog rata. Priznaju raketni udar; jedna raketa ispaljena je iznad hotela u kojem je bila smještena japanska vlada i eksplodirala u blizini kanadskog veleposlanstva. Rakete doduše nisu prouzročile nikakvu štetu.

8. - 10. lipnja 1987.
Za svoju 13. svjetsku konferenciju o gospodarstvu šefovi vlada G7-zemalja sastaju se u Veneciji kako bi, osim o gospodarskim pitanjima, raspravljali o političkim temama - o situaciji u Afganistanu, ljudskim pravima u Sovjetskom savezu i osiguranju transporta nafte u Perzijskom zaljevu. Tim povodom, u gradu laguna okuplja se više tisuća prosvjednika, čiji je prosvjed usmjeren pogotovo protiv američkog predsjednika Ronalda Reagana. U Rimu, drugog dana pregovora, ispred britanskog i američkog veleposlanstva eksplozija bombe, nema ozlijeđenih. Udare priznaju “Međunarodne protuimperijalističke brigade”.

19. - 21. lipnja 1988.
U Torontu se na 14. svjetskoj konferenciji o gospodarstvu sastaju zastupnici vlada G7-zemalja i jedna delegacija Europske zajednice. Težište razgovora je na temeljitoj promjeni međunarodnih odnosa, uslijed širenja informacijske tehnologije, i globalizacije tržišta u porastu. Istodobno uz sastanak na vrhu, otprilike 500 predstavnika međunarodnih grupa iz Trećeg svijeta sudjeluje na “Other Economic Summitu”.

18. kolovoza 1988.
U Indiji se održavaju prvi veliki usklađeni prosvjedi protiv planirane gradnje brana na indijskoj rijeci Narmada što bi ugrozilo životnu egzistenciju više od milijun ljudi, kao i različite ekološke sustave. Središnja figura otpora postaje Medha Patkar koja 1989. osniva pokret “Narmada Bachao Andolan” (Spasite Narmadu) i pridobiva mnogobrojne međunarodne pristalice. Mjerodavna za financiranje planirane gradnje je Svjetska banka.

26. - 29. rujna 1988.
U Istočnom Berlinu zasjedaju Međunarodni monetarni fond (IMF) i predstavnici Svjetske banke. Oko 150 međunarodnih organizacija, među njima mnogobrojne razvojno-političke i vjerske skupine, sindikati i stranke pozvali su na prosvjedne manifestacije u kojima je sudjelovalo više od 80.000 ljudi. Na demonstracijama dolazi do blokade ulica i do bacanja kamenja, vrećica s bojom na banke i hotele u kojima se, pretpostavlja se, nalaze sudionici skupa, te do spaljivanja vozila. Policija upotrebljava palice, vodene topove i oklopna vozila, mnogo je ozlijeđenih. “Alternativni istražni odbor” izvješćuje o više od 936 uhićenja. - U Hamburgu se okuplja 1.800 ljudi kako bi mirno prosvjedovali protiv berlinskog zasjedanja; u Bremenu, Göttingenu i drugim njemačkim gradovima bilo je po nekoliko stotina prosvjednika.

17. - 27. rujna 1990.
U Washingtonu D.C. zasjedaju Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. Na dan otvaranja konferencije ispred zgrade zasjedanja prosvjeduje otprilike 80 osoba, a na Alternativnom forumu, koji se održava u isto vrijeme, sudjeluje otprilike 150 protivnika globalizacije.*

29. - 30. rujna 1990.
U povodu Svjetske konferencije, koju su o položaju djece organizirali Ujedinjeni narodi u New Yorku, 400 indijske djece maršira u New Delhiju prosvjedujući protiv dječjeg rada i kako bi međunarodnu zajednicu potakli na bojkotiranje takvih proizvoda.

3. studeni 1990.
Dok se u Bruxellesu održava završna konferencija svjetskih pregovora o Gatt-u, protivnici globalizacije organiziraju antikonferenciju pod naslovom “Gattostrofa”. Više od 10.000 seljaka iz Europe kao i delegacije iz SAD-a, Japana i Južne Koreje, okuplja se na demonstracijama koje prati 3.500 belgijskih policajaca. - Već uoči priprema konferencije došlo je do prosvjeda u čitavome svijetu. U Argentini tisuće seljaka demonstriraju protiv sporazuma, u Japanu i Švicarskoj također. U SAD-u se udružuju koalicije organizacija za okoliš i potrošače iz cijele zemlje u “Radnu zajednicu za trgovinu i ekološki postojan razvoj”.

1. srpnja 1991.
Oko 50.000 japanskih seljaka okuplja se u Tokiju kako bi demonstrirali protiv ukidanja zabrane uvoza riže, što je nespojivo s međunarodnim trgovačkim propisima Gatt-a.

15. - 17. srpnja 1991.
U Londonu predsjednici vodećih industrijskih država na svom godišnjem sastanku na vrhu primaju kao gosta sovjetskog državnog i partijskog šefa Mihaila Gorbačova. Zasjedanje G7 se tako proširilo u G7 - plus 1 - zasjedanje.

6. - 8. srpnja 1992.
Šefovi vlada zemalja članica G7, kao i zastupnici Europske zajednice, sastaju se na Svjetskoj konferenciji o gospodarstvu u Münchenu. Kao nasljednik državnog i partijskog šefa Gorbačova, prvi put je prisutan i Boris Jeljcin. - Tijekom vikenda, prije početka konferencije, došlo je do pretežno mirnog prosvjeda s otprilike 17.000 sudionika, podsjećanjem na teme kao zaduženje zemalja Trećeg svijeta, uništavanje okoliša i uništavanje starih kultura, koje nisu bile na rasporedu pregovora službenih strana. Kada se na početku konferencije još uvijek nekoliko tisuća demonstranata zadržalo u blizini mjesta konferencije, u policijskom kordonu od nekoliko stotina policajaca, sigurnosne snage uhićuju oko 500 osoba. Sljedećeg dana u prosvjedima opet sudjeluje 6.000 protivnika globalizacije, koji zahtijevaju ostavku ministra unutrašnjih poslova Stoibera i münchenskog šefa policije Kollera. U međuvremenu se državni predstavnici savjetuju iza zatvorenih vrata o slaboj konjunkturi svojih zemalja i prijetećem stanju u bivšoj Jugoslaviji.

16. rujna 1992.
U Bonnu nekoliko desetaka prosvjednika, dan prije početka jesenskog zasjedanja Svjetske banke, blokira prilazni put do Saveznog ministarstva za gospodarsku suradnju. Akciju blokade između ostalog koordiniraju “Akcijska zajednica solidarnog svijeta”, “Tropska šuma i zaštita vrsta”, BUND i Robin Wood, a usmjerena je protiv gradnje brana na indijskoj rijeci Narmadi.

1. prosinca 1992.
U povodu planiranog Gatt kompromisa između Europske zajednice i SAD-a, europske udruge seljaka pozivaju na demonstracije u Strassbourgu. Tom apelu odaziva se 40.000 seljaka koji dolaze prije svega iz Njemačke i Francuske, ali i iz Japana, Južne Koreje i Kanade. Policija upotrebljava i ispaljuje granate za zastrašivanje. U trenutku kada jedan od demonstranata podiže granatu, ona mu otkida ruku. Osim toga, nastaje materijalna šteta u visini od 235.000 DM.

2. - 4. ožujka 1993.
U New Delhiju se desetak tisuća indijskih poljodjelaca okuplja na dvodnevnim prosvjednim demonstracijama protiv Gatt-ugovorâ koji predviđaju patentiranje sjemena i tako transnacionalnim koncernima omogućuju monopol pri prodaji uspješnih vrsta.

7. - 9. srpnja 1993.
Već treći put u povijesti svjetskih gospodarskih konferencija, pregovori između sedam vodećih zemalja održavaju se u Tokiju. Ruski predsjednik Boris Jeljcin nazočan je kao gost, kao i prethodne godine.

27. studenoga 1993.
Protiv otvaranja južnokorejskog tržišta riže u Seulu prosvjeduju mnogobrojni seljaci - proizvođači riže, a podržavaju ih oporbene stranke. Pritom dolazi do teških sukoba s policijom.

3. prosinca 1993.
Više tisuća seljaka iz Švicarske, Francuske, Španjolske, Japana, Indije, Kanade i SAD-a prosvjeduje pred zgradom Gatt-a u Ćenevi protiv ugovora o slobodnoj trgovini. Seljaci strahuju da će taj sporazum uništiti njihove tradicionalne oblike života.

15. prosinca 1993.
U 24 sata po washingtonskom vremenu istječe rok za potpisivanje Gatt-ugovora od nekoliko stotina stranica. Dok posrednici zemalja članica u Ćenevi zasjedaju, u Aziji tisuće studenata i seljaka izlazi na ulice kako bi demonstrirali protiv planirane liberalizacije svjetskog tržišta. - U Indiji izbijaju neredi nakon što se predsjednik vlade Rao suglasio s rezultatima Gatt-a. - U Seulu dolazi do uličnih borbi između demonstranata i policije. Vodeći indijski i pakinstanski političari prigovaraju da SAD ne žele dovoljno sniziti svoje carine na tekstil. - U Ćenevi, na jednoj od svojih demonstracija, članovi Greenpeacea od zemalja sudionica zahtijevaju da održe obećanja što su ih dale u srpnju 1992. na “Konferenciji za okoliš i razvoj” u Rio de Janeiru.

1. siječnja 1994.
Kada je Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) između SAD-a, Kanade i Meksika stupio na snagu, Zapatistička oslobodilačka vojska EZLN, predvođena komandantom Marcosom, okupira više sela u južnomeksičkoj saveznoj državi Chiapas. Time žele skrenuti pozornost na pojačano izrabljivanje stanovništva, koje bi bilo posljedica sporazuma, i učiniti nešto protiv globalnog svjetskog poretka. Među pobunjenicima nalaze se žene i djeca. - Tijekom sukoba s meksičkim vojnim postrojbama, koje su u krizno područje upale s 12.000 vojnika, dolazi do teških vatrenih sukoba i bombardiranja. U zaposjednutim mjestima pljačkaju i spaljuju trgovine. Ponajviše u redovima EZLN-a, ali i u redovima vojnih postrojbi, palo je mnogo žrtava. Ustanak nakon dvanaest dana završava primirjem.

4. - 6. travnja 1994.
S obzirom na predstojeće potpisivanje Gatt-sporazuma za liberaliziranje svjetske trgovine u New Delhiju, dva dana više od 150.000 Indijaca prosvjeduje protiv ugovora. Policija na bacanje strijela, kamenja i sandala demonstranata odgovara vodenim topovima i suzavcem. Posljedice: 80 ranjenih, među njima više policajaca koji su pogođeni strijelama.

15. travnja 1994.
Nakon sedmogodišnjih pregovora predstavnika 122 zemlje o Gatt-u, u Marakešu se potpisuje sporazum o liberalizaciji svjetske trgovine. Time je istovremeno postavljen kamen temeljac za novu Svjetsku trgovačku organizaciju WTO koja od 1995. zamjenjuje Gatt. Već u početku su industrijske zemlje, osobito SAD i Francuska, potencirale klauzulu o socijalnom dumpingu. Nju su odbijale, prije svega, Indija i ostale azijske države.

8. - 10. srpnja 1994.
Svakogodišnji sastanak G7 - šefova država održava se u Napulju. Kao zastupnik Ruske federacije, po treći put u razgovorima sudjeluje predsjednik Boris Jeljcin. U povijesnoj vijećnici talijanskog lučkog grada istodobno se održava antikonferencija “Eco-Summit”.

9. - 10. prosinca 1994.
Šefovi vlada Europske unije sastaju se na konferenciji u Essenu. Velike demonstracije što ih široki lijevi savez najavljuje 10. prosinca, drugog dana održavanja konferencije, zabranjuju se zbog sudjelovanja “velikog broja autonomnih, ekstremnih i na nasilje spremnih“ osoba. - U strahu od terorističkih napada, policija je već uoči početka poduzela oštre sigurnosne mjere: zatvaraju rešetke slivnika, demontiraju kante za otpatke. Na licu mjesta je 8.000 policajaca, među njima specijalne jedinice, Sondereinsatzkommando-a (SEK). - Kada 10. prosinca ipak izbijaju demonstracije, policija opkoljava sudionike i uhićuje 918 osoba. - “Eurokritička antikonferencija” odvija se

11. prosinca bez ikakvih nereda.

30. svibnja - 2. lipnja 1996.
Pod motom “Ya basta - sada je dosta!” na “Kontinentalnom susretu za humano društvo i protiv neoliberalizma” u Berlinu sudjeluje oko 1.000 posjetitelja iz 26 europskih zemalja. Organizator susreta je skupina “Meksiko” berlinskog Centra za istraživanje i dokumentaciju Čilea i Latinske Amerike.

27. srpnja - 3. kolovoza 1996.
U meksičkoj saveznoj državi Chiapas na poziv EZLN-a održava se “Prvi interkontinentalni susret za humano društvo i protiv neoliberalizma”. Više tisuća ljudi iz više od 100 država sudjeluje na kongresu u načelnim diskusijama o neoliberalizmu i mogućim oblicima otpora.

14. - 15. lipnja 1997.
Oko 50.000 ljudi dolazi u Amsterdam u povodu konferencije Europske unije 15 šefova vlada kako bi protestirali protiv odluka koje su ocijenjene kao ne-socijalne. Zastupnici socijalnih udruga, sindikata, grupe žena i lezbijka, udruga za okoliš i mlade, pozvali su na demonstracije, prigodom kojih je, zbog bacanja kamenja i dijelom sabotaže, došlo do manje materijalne štete. Pritom je uhićeno više stotina osoba.

25. srpnja - 3. kolovoza 1997.
Drugi “Interkontinentalni susret za humanost i protiv neoliberalizma” održava se na dva mjesta u Španjolskoj. Pozivu EZLN-a i različitih solidarnih odbora odazvalo se oko 4.000 ljudi iz čitava svijeta. Tijekom jednog tjedna u radnim grupama diskutiraju o zaštiti okoliša, ekonomiji, kulturi, patrijarhatu, ekologiji i marginalizaciji, sa ciljem postizanja umreženja različitih pokreta otpora.

17. siječnja 1998.
Predvođen sindikatima i aktivistima za prava djece, u Manili počinje “Global March Against Child Labour” na kojem sudjeluje preko 10.000 ljudi, prije svega djece. Do 3. svibnja pohod ide kroz više azijskih država. 3. lipnja sastaju se na početku 86. međunarodne radne konferencije ILO u Ćenevi s grupama koje pohode iz drugih dijelova svijeta. Cilj kampanje je mobiliziranje svjetske javnosti protiv dječjeg rada.

23. - 25. veljače 1998.
Za osnivanje mreže “Peoples Global Action” (PGA) diljem svijeta, sastaje se u Ćenevi 400 izaslanika različitih organizacija koje imaju kritički stav prema globalizaciji, sa svih pet kontinenata. Povod za susret je Multilateralni sporazum o investicijama (MAI) od strane OECD-zemalja.

2. svibnja 1998.
U indijskom Hyderabadu protiv WTO-a prosvjeduje više stotina tisuća ljudi, među njima mnogobrojni radnici i seljaci. Zahtijevaju povlačenje Indije iz Svjetske trgovačke organizacije.

15. - 17. svibnja 1998.
Prvi put se Svjetska gospodarska konferencija održava uz sudjelovanje Ruske federacije i otad nosi naziv “G8 - konferencija”. U mjestu održavanja, Birminghamu, protiv zasjedanja prosvjeduje nekoliko desetaka tisuća, među njima članovi socijalnih organizacija, te organizacija za okoliš. Istodobno uz konferenciju, u 100 gradova u cijelom svijetu održavaju se akcijski dani, koje organizira “Peoples’Global Action” (PGA).

16. svibnja 1998.
Pozivu PGA-e odaziva se više tisuća protivnika globalizacije i u Ćenevi prosvjeduje protiv 3. ministarske konferencije Svjetske trgovačke organizacije koja tamo počinje 18. svibnja. Tijekom izgreda lome se prozorska stakla, više automobila je zapaljeno. Policija uhićuje više od 20 osoba.

3. lipnja 1998.
Francuski tjednik Le Monde diplomatique potiče u Parizu osnivanje “Attaca”. Kratica Attac stoji za “Action pour une taxation des transactions financiers pour l´aide aux citoyens” (Akcija za Tobin-porez kao pomoć građanima). Time se obilježava zamisao o redukciji globalnog gospodarskog razvoja oporezivanjem dobiti kapitala (Tobin-porez).

17. listopada 1998.
Na prvom susretu “Attaca” u La Ciotatu, u blizini francuskog lučkog grada Marseillesa, prisutno je oko 1.500 članova iz cijele zemlje.

Svibanj / lipanj 1999.
500 indijskih seljaka, zajedno sa 100 zastupnika iz drugih zemalja Trećeg svijeta, putuje Europom kako bi ukazali na posljedice globalnog gospodarskog sustava na životne uvjete. “Međunarodnu karavanu za solidarnost i otpor” koordinira PGA (Peoples´ Global Action).

3. lipnja 1999.
U Kölnu počinje konferencija Europske unije protiv koje se već 29. svibnja prosvjedovalo u čitavoj Europi. Antikonferenciju posjećuju pretežno izaslanici grupa nezaposlenih, sindikata i skupina za borbu protiv rasizma, koji zahtijevaju radna mjesta, plaćena prema važećoj tarifi, i skraćenje radnog vremena.

18. - 20. lipnja 1999.
Za G8 - konferenciju okuplja se više desetina tisuća protudemonstranata. U ljudskom lancu koji organizira kampanja “Godina naredbe 2000.” sudjeluje 35.000 ljudi koji privremeno okružuju pregovarački centar Konferencije o gospodarstvu.

30. studenoga - 3. prosinca 1999.
Za vrijeme konferencije Svjetske trgovačke organizacije (WTO), savjetuju se predstavnici 135 nacija u Seattleu o daljnjem smanjenju trgovačkih barijera. Već ujutro 30. studenog počinju prve protudemonstracije. Tijekom dana 40.000 ljudi protestira protiv WTO-konferencije. Militantni demonstranti automobilima ometaju dolazak sudionicima konferencije, tako što blokiraju raskrižja i sačinjavaju lanac. Čak im uspijeva spriječiti svečanu ceremoniju otvaranja. Pritom dolazi do teških uličnih borbi s policijom koja koristi suzavac. Najmanje 60 osoba uhićeno je. Gradonačelnik Seattlea određuje zabranu izlaska noću i poziva nacionalnu gardu. Tijekom idućih dana demonstracije se i dalje održavaju. Policija uhićuje oko 450 sudionika. WTO - konferencija ne uspijeva jer se 135 zemalja članica ne može dogovoriti oko dnevnog reda za pregovaračku rundu glede daljnjeg otvaranja svjetske trgovine. “The Battle of Seattle” ulazi u povijest kao najveća demonstracija u SAD-u poslije akcija Pokreta za građanska prava i prosvjeda protiv rata u Vijetnamu.

27. siječnja - 1. veljače 2000.
Na 30. svjetskom gospodarskom forumu (WEF) u Davosu, na kojem sudjeluje i američki predsjednik Bill Clinton, unatoč strogim sigurnosnim mjerama, dolazi do prosvjeda s otprilike 1.000 protivnika. Stotine policajaca i 70 vojnika pokušavaju 29. siječnja udaljiti sudionike zabranjenih demonstracija s mjesta održavanja konferencije - uz korištenje vodenih topova, suzavca i upozoravajućom pucnjavom. Aktivisti pak svojim pohodom u smjeru kongresnog centra probijaju policijsku blokadu. Tijekom izgreda, npr. protiv jedne podružnice McDonaldsa, nastaje materijalna šteta u visini od 100.000 franaka.

16. - 18. travnja 2000.
Proljetnu konferenciju Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu D.C. prate masovni sukobi. Nekoliko dana prije početka konferencije, tijekom demonstracije od nekoliko sati, uhićeno je više od 1.000 protivnika globalizacije. Protiv otprilike 20.000 prosvjednika upotrebljava se plin suzavac, plin Pfeffergas i policijske palice. Demonstranti nose karnevalsku odjeću, mnogi sudionici odjeveni su s puno mašte. Nose se predimenzionirane lutke koje simbolički prikazuju međunarodni kapital.

21. - 23. srpnja 2000.
U Okinawi, na 26. svjetskoj gospodarskoj konferenciji (G8), sastaje se osam šefova vlada i država kao i predsjednik Europske komisije. Za njihovu zaštitu angažira se 22.000 pripadnika redarstvenih snaga. Kako bi iskoristili pozornost javnosti, 27.000 demonstranata tvore lanac ljudi oko američke vojne baze Kadena u Okinawi. Zahtijevaju odlazak američkih vojnika koji su smješteni na otoku.

11. - 13. rujna 2000.
U Melbourneu zasjeda Asia Pacific Economic Summit (Azijsko-pacifički svjetski gospodarski forum) kao sljedbenik Svjetske gospodarske konferencije u Davosu. Protiv konferencije prosvjeduje više tisuća protivnika globalizacije. Angažirano je 2.000 pripadnika redarstvenih snaga. Policija nasilno provaljuje blokadu demonstranata ispred kongresnog centra; nekoliko ih je teško ranjeno.

26. - 27. rujna 2000.
Godišnja konferencija Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda održava se u Pragu. - Na poziv češkog predsjednika Vaclava Havela, već 23. rujna sastaju se predstavnici Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) na diskusiji s grupama antiglobalizacije. Od novog generalnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda, Horsta Köhlera, i od šefa Svjetske banke, Jamesa Wolfensona, zahtijevaju potpuni oprost dugova najsiromašnijim zemljama svijeta. - 23. i 24. rujna više tisuća sudionika sudjeluje na mirnim prosvjedima u Pragu. - Godišnju konferenciju štiti otprilike 11.000 policajaca i vojnika. Protiv ukupno 15.000 demonstranata djeluju oklopnim vozilima, vodenim topovima, plinom suzavcem, gumenim palicama itd. Dolazi do stvarnih uličnih borbi. Spaljuju policijska vozila. Demonstranti dva sata blokiraju kongresni centar. Prilikom sukoba ozlijeđeno je 30 osoba, od toga 20 policajaca. Razbijaju se prozorska stakla američkih institucija. Uhićeno je 420 osoba, od toga 130 stranaca, među njima 18 Nijemaca. - Od 22. do 24. rujna u Pragu se održava antikonferencija “Socijalni pokreti i globalizacija“ koju organizira Inpeg (Inicijativa protiv ekonomske globalizacije).

7. - 10. prosinca 2000.
Konferenciju Europske unije u Nizzi masovno ometa 100.000 prosvjednika, većinom francuskih sindikalaca. Dolazi do teških uličnih borbi. 11.000 policajaca upotrebljava suzavac i palice. Pale se automobili, a i jedna podružnica banke. - Već 5. prosinca, uoči početka konferencije u Nici, dolazi do demonstracija sa 60.000 pretežno francuskih sindikalaca.

25. - 30 siječnja 2001.
31. svjetski gospodarski forum održava se u Davosu. Mjesto održavanja je, zbog sigurnosnih mjera, hermetički zatvoreno. Ipak dolazi do sukoba s 200 do 300 demonstranata koje napadaju vodenim topovima na temperaturama ispod nule. Umjesto u Davosu, prosvjeduje se u Zürichu. Policija upotrebljava gumeno streljivo i suzavac. Demoliraju se automobili i izlozi. Materijalna šteta iznosi nekoliko stotina tisuća franaka. Oko 100 osoba je uhićeno. - 1.200 osoba sudjeluje na antikonferenciji “Drugi Davos”.

25. - 30. siječnja 2001.
U Porto Alegreu se 15.000 aktivista iz 122 zemlje sastaje na Prvom svjetskom socijalnom forumu, tj. konferenciji protivnika globalizacije.

20. - 23. travnja 2001.
Gospodarska konferencija 34 američke države za uređenje Panameričke slobodne trgovačke zone (FTAA) zasjeda u Quebecu. Više od 30.000 prosvjednika sudjeluje u „Pohodu naroda“. Pritom je angažirano 600 policajaca koji protiv demonstranata koriste vodene topove, plin suzavac i gumeno streljivo. Koristi se kamenje, pijeskom punjene boce, ali i Brandsätze. Rušile se ograde i zidovi. 46 službenika i 57 aktivista ozlijeđeno je. Policija uhićuje 250 demonstranata. Za vrijeme susreta angažirano je ukupno 6.000 policajaca. - 21. travnja održava se antikonferencija „Naroda Amerike“.
- U znak prosvjeda protiv konferencije u Quebecu, sastaje se u Sao Paolu oko 1.000 protivnika globalizacije na demonstracijama što ih prekidaju redarstvene snage uz uporabu suzavca i gumenih palica.

15. - 16. lipnja 2001.
Na EU-konferenciji u Göteborgu dolazi - pogotovo 14. lipnja - do nasilnih sukoba između policije i demonstranata. Kongresni centar okružen je dva metra visokim kontejnerima. 2.000 policajaca stoji nasuprot 20.000 do 30.000 prosvjednika. Redarstvenici djeluju bespomoćno i reagiraju nesrazmjerno agresivno. Napadaju konjima, palicama i psima. Prilikom sukoba dolazi do pustošenja. Dijelovi središta Göteborga pretvaraju se u bojno polje. Baca se kamenje i Molotovljevi kokteli. Visina štete je u milijunima. Od 77 ranjenih, među njima 20 policajaca, troje demonstranata zadobiva ozljede od hitaca iz policijskih pištolja. 900 sudionika je uhićeno, od toga opet 130 Nijemaca. 35 sudionika zrakoplovom se vraća u Njemačku. Tjednima nakon toga, Prvostupanjski sud u Göteborgu osuđuje protivnike konferencije na visoke zatvorske kazne.

25. - 27 lipnja 2001.
Konferencija o razvojnoj politici, koju saziva Svjetska banka u Barceloni, odgađa se zbog očekivanih prosvjeda. Ipak, 24. lipnja, prigodom demonstracija više tisuća sudionika, dolazi do izgreda. Policija tuče i one koji se ne mogu braniti. Razbijaju se prozorska stakla. 33 osobe ozlijeđene su, 22 uhićene. - Od 22. do 23. lipnja organizira se antikonferencija, a od 25. do 27. lipnja održavaju se akcijski dani.

1. - 3. srpnja 2001.
Svjetski gospodarski forum (WEF) zasjeda u Salzburgu. U središtu pozornosti je Jugoslavija i istočnoeuropski podnositelji zahtjeva za ulazak u Uniju. Austrijske granice pojačano se nadziru. Na javnom masovnom zboru i demonstracijama 1. srpnja sudjeluje 1.500 osoba. Istog dana održava se i antikongres. Angažirano je oko 7.000 policajaca u borbenim odijelima. Mnogobrojne demonstrante okružuju, neke i guše. Leti kamenje. 13 osoba je uhićeno.

20. - 22. srpnja 2001.
U Genovi se sastaje osam šefova država i vlada, kao i predsjednik Europske komisije, na 27. Svjetskoj gospodarskoj konferenciji (G8). Koristi se 10.000 policajaca i oko 5.000 specijalaca talijanske vojske, kao i drugi organi sigurnosti - među njima padobranci, specijalni ronioci i jedinice s protuavionskim raketama - kako bi se zaštitilo mjesto održavanja, palaču u staroj gradskoj jezgri Genove. Važna građanska prava već su unaprijed stavljena izvan snage. Četiri metra visoka željezna ograda dijeli zabranjenu “crvenu zonu“, utvrdu šefova država i vlada, od slobodnog dijela grada. Stanovnici tog dijela grada danima ne smiju primati posjete. Strijelci su zaposjeli terase i balkone. Prozori moraju ostati zatvoreni. Zbog sigurnosnih mjera državni gosti noće na brodovima krstaricama u luci. Ćeljeznički i zrakoplovni promet za Genovu danima je prekinut, izlazi na autocestama zatvoreni su, velikim dijelom obustavljen je promet autobusa, podzemne željeznice i tramvaja.
U očekivanju krvavih sukoba, koji bi kao posljedicu mogli imati mnogo žrtava, pripremljeno je 200 nosila, 200 bodybags - plastičnih vreća za trupla i 300 plastičnih lijesova. Ulazak u Italiju podliježe strogom nadzoru, mnogi se mladi ljudi s talijanske granice moraju vratiti svojim domovima.
I u Njemačkoj se na najrazličitije načine sprječava odlazak više od 100 demonstranata u Genovu. Savezno pogranično osiguranje zatvara kolodvore kako bi mogli spriječiti „potencijalne ometače s lijevim izgledom“ (žargon pograničnog osiguranja) da stupe na perone. Službenici kontroliraju putničke autobuse na putu u Italiju, odnosno na granici. 81 osobi nalaže se obveza svakodnevnog javljanja.
79 “osumnjičenih“ policija posjećuje u njihovu domu i posebno ih upozorava da ne putuju u Genovu.

Ali već 20. srpnja, prvog dana konferencije, u središtu grada dolazi do silnih uličnih borbi. Pritom 23-godišnji Carlo Giuliani, koji pomoću ručnog vatrogasnog aparata pokušava navaliti na policijsko vozilo, smrtno stradava od policijskog metka. U noći od 21. na 22. srpnja policija juriša na glavni stožer organizacije kritičara globalizacije, na „Genua Sozial Forum“. Sve osobe koje tamo noće, bude čeličnim džepnim lampama, drvenim palicama i šakama i pritom ih teško ozljeđuju, tako da se mnoge mora prevesti u bolnicu. Osim toga dolazi do mnogih uhićenja.

Bilanca Svjetske gospodarske konferencije glasi: 300.000 ljudi sudjelovalo je na prosvjedima. Angažirano je ukupno 20.000 policajaca. 231 osoba, među njima 121 demonstrant, 94 policajca i karabinjera, kao i 16 novinara, dijelom su teško ozljeđeni. Među 288 uhićenika nalazi se oko 70 Nijemaca koji su tjednima zatvoreni. Materijalna šteta iznosi oko 100 milijuna maraka. Središte grada izgleda kao nakon bombaškog napada. Čitave zone grada znatno su opustošene: izgorjela vozila, oštećeni automobili, razbijena prozorska stakla, opljačkane trgovine, filijale banaka i putničke agencije. U Italiji 24. srpnja više od 100.000 ljudi prosvjeduje protiv brutalnog ponašanja policajaca u Genovi.

20. kolovoza, u znaku “Global Action Daya”, širom svijeta organiziraju se prosvjedi zbog uhićenja demonstranata za vrijeme G8-konferencije u Genovi. U Njemačkoj, u 32 grada, kritičari globalizacije izlaze na ulice...