KARDIOGRAM SRCA

16. Listopad, 2003 - 13:53

Vesna MICULINIĆ PREŠNJAK: Tišina srca
DHK – Ogranak u Rijeci, Rijeka 2003., 85 str.

Vesna Miculinić Prešnjak rođena je u Zastenicama kod Grobnika 1951. godine. Izdala je zbirke poezije: Dari, 1996., Z moj’ga kaštela, 1997., Radost probuđena srca, 1998. i Oko čežnje, 2000. Piše na grobničkoj čakavštini i hrvatskim književnim standardom. Zastupljena je u knjizi Grobnički pisci XX. stoljeća koju je priredila dr. Iva Lukežić. Objavljuje u periodici i u radijskim emisijama. Zalaže se za promicanje čakavskoga jezika. U novoj pak zbirci pjesama Vesna Miculinić Prešnjak ispisuje poeziju na hrvatskome književnom jeziku. Jedino u pjesmi “Vrati se, vrati” vješto umeće nekoliko stihova na čakavštini. U njezinu poetskom opusu nisu rijetke pjesme s motivima mora. To vrijedi i za ovu zbirku. Među nekoliko pjesama tematikom vezanom za more, izdvojio bih pjesmu “More u meni”. More je ono koje “Izmiče i klizi/ niz uvale/ Tražeći spokoj/ U sjeni šutnje/ Slutnje (…) Najviše je pjesama u ovoj zbirci ljubavne tematike. U njima je pjesnikinja uspjela izbjeći klišeje i patetiku. Tako u pjesmi “S tobom” čitamo: “Na našu stazu/ Puštala kišu u mlazu/ Da sve propupa, blista/ I bila kap u tebi/ Sa lista sa lista.“ Tu se isprepliće motiv ljubavi s motivikom prirode. U nizu pjesama ove dojmljive zbirke autorica iskazuje svoju ljubav prema prirodi. Primjerice, u izvrsnoj minijaturi “Glas vjetra”: “U meni/ Hrani, zeleni/ poljane puste/ I brani me/ Od samoće guste.“ Pjesnikinja zbirku nije podijelila u cikluse. Bilo bi to teško učiniti. Da jest, onda bi u zamišljeni ciklus pjesama o prirodi ušle i pjesme “Rijeka” i “Tvoja rijeka”. Tako u prvoj pjesmi pjesnikinja kaže: “Rukom je diram/ A ona poput školjke/ Obali svira / Tišinu para (…).“ Na ovu se pjesmu nadovezuje “Školjka mira”. Dojmljiva naslovna sintagma javlja se i u pjesmi “Sve bih ti dala” koja započinje stihovima: “Htjedoh se/ U tvoju utrobu skriti/ Biti školjka mira/ Da čuješ muziku/ Kako uz mene svira/ Uz šum vala.“ Osim ljubavnim, pjesnikinja se iskazuje i u dojmljivim duhovnim pjesmama. Uspjela je pjesma “Ti, tvorče života” koja se doima poput molitve. Podsjeća nas na pjesme Juana Ramóna Jiméneza iz njegove poznate zbirke “Gospodine, željan i željen”. Od hrvatskih pjesnika Vesni Miculinić Prešnjak blizak je Antun Branko Šimić. Od suvremenih pak najprije Vesna Parun. Kao u pjesmama Parunove, i u stihovima njezine imenjakinje uočljiv je mediteranski ugođaj. U ovoj zbirci sličnost je najočitija u pjesmi “Žena”: “Kako da imam dva lica/Da u meni žive dvije žene/Kad cijeli život odijevam kaputić/One skrivene, snene (…)”. Većina ovih pjesama napisana je slobodnim stihom. Ponekad autorica pribjegava rimi, no ona je pretežito spontana i nepravilna. To možemo, primjerice, uočiti u uvodnoj (nenaslovljenoj) pjesmi zbirke: “Svjetlost se skriva/ Traži put do sutra/ Mislimo li da sniva/ Ona treperi, drhti/ Sa bezbroj niti/ Halju nam života tka”. Motiv svjetlosti vrlo je čest u autoričnim pjesmama. Jedna od njezinih prethodnih zbirki nosi naslov Oko čežnje. Zanimljivo je da je u ovoj zbirci i pjesma naslovljena “Moje oko čežnje”. Kako se uobičajeno kaže za pisce, i Vesna Miculinić Prešnjak stalno piše istu knjigu. U vrijeme nastajanja te zbirke, i ranije, pjesnikinja je bila slijepa. U ovoj zbirci motiv svjetla javlja se u nekoliko pjesama. Spomenimo samo pjesmu “Plamtjet će oganj”: “Jednom, kad nestane magla/ S vidika očiju mojih/ Sa sjenika života će/ Plamtjeti oganj (…)”. Bilo da piše slobodnim ili vezanim stihom, ona piše jednostavno i pristupačno. Ponekad njezine pjesme podsjećaju na uradke koje zovemo pjesmama za djecu. Takve su tipične pjesme “S tobom” i “Školjka mira”. Zato ove pjesme bez teškoća mogu čitati i djeca, dok odrasli ne mogu reći kako su to stihovi plitki i profani. Kako u nadahnutome, vrlo poetski intoniranome pogovoru ovoj knjizi tautološki piše njezin recenzent Mladen Vuković, Vesna Miculinić Prešnjak je “autorica ustreptalog pera, u kojemu bi tankoćutni grafolog prepoznao kardiogram srca koje žudi toplinu darivanja zajedničarstva (…)”. Nakon čitanja ove sugestivne zbirke, možemo se složiti s rečenim zapažajem. Izvrsna je ispovjedna pjesma pod naslovom “Moj život”: “Moj život je knjiga/ S dva lica/ Žuta, istrošena, stara/ Uzmi je s ormara/ Sanja, ko samotnjak luta (…)”. Kako Vuković bilježi u pogovoru, Vesna Miculinić Prešnjak je “izvan suvremenih postmodernističkih poetskih trendova, pjesnikinja zamače pero tik do romantike, s vjerom u osjetilnost (…)”. U vrijeme odbojnosti spram suvremene poezije, čitatelji s razlogom prihvaćaju ovo pjesništvo i od prvih pročitanih stihova njegovu autoricu ćute kao nekoga bliskog, kao svoga.

Žarko Milenić, Rijeka

Prethodna objava:
PLAY IT AGAIN, HARUKI!

Sljedeća objava:
PRILOG POZNAVANJU POVIJESTI...

Povratak na sve novosti