IZMEĐU LAVA I ORLA (VI)

16. Listopad, 2015 - 08:27

Srednjovjekovni gradovi, kašteli i kule Istre i Hrvatskog primorja i njihovi gospodari

Paz (Passberg)
Na brežuljku iznad sela 17 km SI od Pazina / VL

Premda na pristupačnom mjestu, još uvijek visoke ruševine kaštela zapuštene su i posve obrasle raslinjem.
Nema točnih podataka kada je podignut Paz, no pretpostavlja se da je izgrađen u 11. stoljeću kao predstraža Boljuna. Zajedno s boljunskom gospoštijom 1102. dolazi u vlasništvo akvilejskih patrijarha. Poznato je da su patrijarsi davali takve male gospoštije u feud sitnom plemstvu, no često su podaci o tomu vrlo oskudni, pa je i njihovu povijest zapravo nemoguće rekonstruirati. Tek na osnovi pojedinih fragmenata može se bar djelomice složiti mozaik zbivanja.
Krajem 13. stoljeća akvilejski patrijarh Raimondo della Torre izuzima Paz iz boljunske gospoštije i daje ga u feud nekom njemačkom plemiću Uricilu.286 O tomu kojoj je obitelji pripadao Uricil (Friedrich) postoje različita mišljenja. Po jednima Friedrich je bio brat Herarda Ebersteina, gospodara Sovinjaka,287 dok drugi smatraju da je pripadao obitelji Waltterstein (ili Walderstein),288 koja se u Istru doselila, preko Bavarske, čak iz Švedske. Oko 1300. Friedrich (ili ‘Fricil’) dobiva u feud od pićanskog biskupa obližnji donžon Gradina (Gradinje), koju pridružuje gospoštiji Paz. U Istarskom razvodu 1325.289 spominju se Paz i Gradina, ali ne i ime gospodara gospoštije, već ga se samo naziva gospodin Pazar (od Paza). Zanimljivo je napomenuti da komisija dan prije dolaska na međe paške gospoštije daje na znanje gdn Pazaru koji je zajedno s njima, da on takoje pripravi pravice, pisma i starce, ki znaju pravdu,290 a dva dana kasnije kod izvida međe Gradine komisiji se obraća stari Pazar.291 Iz toga se može zaključiti da kod razvoda prisustvuju dva plemića s Paza, otac i sin, s tim da je otac (zacijelo spomenuti Friedrich) najvjerojatnije prestar za višednevni napor obilaska cijele Istre, pa on prisustvuje samo kod razvida međa svojeg posjeda. Tko gospodari Pazom iduće stoljeće i pol, možemo tek nagađati. Sljedeći pouzdani podatak o gospodaru gospoštije nalazimo tek 1461. Naime, te godine va vrime gospodina Jurija Pazara292 majstor je Albert freskama oslikao crkvicu Sv. Vitala na mjesnom groblju. I naredni spomen paških gospodara vezan je uz sakralnu umjetnost. To je kustodija Baltazara Waldersteina (ili Walttersteina) očuvana u crkvi u Pazu. U vidljivoj kompoziciji grba Waldersteina u vidu orla sačuvala se reminiscencija na vazalstvo davnim seniorima patrijarsima. Kao habsburški vazal, Baltazar Walderstein obnašao je čast pazinskog potkapetana. U ratu Cambraiske lige i Venecije, Mlečani 1508. osvajaju Pazin i čitavu habsburšku Istru, pa tako i Paz nakratko dolazi pod njihovu vlast. Baltazar Walderstein zarobljen je i odveden u Veneciju gdje je umro u zatočeništvu.293 Njega nasljeđuje kći Barbara udana za Bernardina Barba Kožljačkog (zu Wachenstein). Premda je malo boravila u Pazu, Barbara (+1570.) je pokopana u paškoj crkvi Sv. Vitala. Bernardin i Barbara imali su četiri sina - Ivana, Valerija, Nikolu i Messalda, no kako su prva trojica rano umrli, Messaldo ostaje jedini nasljednik paške gospoštije. Odmah po majčinoj smrti 1570., Messaldo joj podiže nad grobom spomenik u obliku sarkofaga. Kaštel koji je naslijedio već je u to doba bio zastario, pa Messaldo iste godine provodi na njemu temeljitu obnovu i pregradnju. U prizemlju gradskog zida i branič-kule otvaraju se strijelnice za vatreno oružje, a čitav kompleks dobiva izgled utvrđena dvora. Nad ulaznim vratima u ploču uklesan je po završetku radova grb obitelji Barbo s natpisom ‘Messaldus Barbus 1570 aedificium hoc antiquiss’.294 Ploča se danas nalazi u kapelici nedalekog dvorca Belaj.295 Nažalost, Messaldu je sudbina dodijelila mračnu ulogu. Usprkos tomu što su mnogi članovi obitelji obnašali visoke dužnosti u Katoličkoj crkvi, dio obitelji Barbo prihvatio je protestantizam. Među njima je bio i Messaldo Barbo. No, njegov najstariji sin Kastelan ostao je vjeran katoličanstvu ne želeći ga se odreći ni po cijenu života. U trenutku uzavrelih strasti, Messaldo ubija sina koga ne uspijeva preobratiti na, kako je on mislio, pravu vjeru.296Čak i za ono vrijeme u kojemu obračuni pa i ubojstva uime vjere nisu bila nikakva rijetkost, zločin je bio prestrašan da bi se zataškao i prošao nekažnjeno. Pod krvnikovom sjekirom u Ljubljani 1589. Messaldo, ne kajući se, plaća za svoje nedjelo.297 Messaldo Barbo bio je oženjen Annom Marijom von Lamberg i uz umorena Kastelana imao je još pet sinova, koji su kao i on bili pristalice reformacije. Svejedno, dobar dio svojih imanja oporučno je ostavio ne sinovima nego nećaku Baltazaru Saueru.298 Ipak, Paz ostaje u rukama Barbovih sinova Ludovika, Bernardina i Sigismunda, koji na kraju uspijevaju okupiti i ostala imanja koja su im po krvi trebala pripasti. Od braće se naročito isticao Bernardin zu Wachsenstein und Passberg koji je 1597. bio riječki kapetan, a potom 1600.-1610. pazinski. Kasnije je obnašao čast kranjskog državnog upravitelja (1619., 1622. i 1624.) i dvorskog komornika u Beču (1629.). Mlađi brat Sigismund (+1635.) bio je vojni povjerenik kranjskog plemstva.299
Početkom 17. st. obitelj Barbo gradi obližnji Belaj koji postaje središtem svih njihovih posjeda. Paz, usprkos Messaldovoj modernizaciji, nikada u vojnom smislu nije predstavljao značajnu uporišnu točku, a ni u rezidencijalnom smislu nije vlasnicima pružao nekakav komfor. Stoga ga oni postupno zanemaruju da bi ga konačno Sigismundov unuk, Franz Karl Barbo, prodao 1665. knezu Johannu Wikardu Auerspergu. Auersperg uskoro od Barboa otkupljuje i ostala njihova istarska imanja, sjedinivši ih u jednu gospoštiju (nazvanu Wachsenstein) sa sjedištem u Belaju. Kaštel u Pazu je u novoj gospoštiji prepušten zubu vremena i zaboravu pa je do danas jedva ponešto od njega preostalo.

Šumberg (Somberg, Schonberg, Schumberg)
U selu Šumber nad Rašom 9 km SZ od Labina / VL

Premda zanemaren, burg je djelomice dobro očuvan. Sadašnji vlasnici preuredili su ga u seosko imanje.
Posjed Šumberg godine 1260. od akvilejskog patrijarha dobiva u feud plemićka obitelj koja će se po njemu prozvati Schonberg. Schonberzi se inače ubrajaju među goričke vazale, pa se i ovdje javlja odiozan slučaj dvojnog vazaliteta. Među potpisnicima poznatog mirovnog ugovora, sklopljenog 1274. između akvilejskog patrijarha Raimunda della Torrea i goričkog grofa Alberta II., nalazi se i Teodorich de Sumberg. Kao vazal goričkog grofa Alberta IV., Dietrich von Schonberg 1341. napada i pljačka okolicu mletačkog Motovuna.300 Tijekom rata između hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. ‘Velikog’ (Anžuvinca) i Venecije (1356.-1358.), grof Albert IV. pokušava iskoristiti priliku i akvilejskom patrijarhu oteti Labinštinu. Premda mu nije pošlo za rukom dočepati se samog Labina, uspio je, vjerojatno zahvaljujući dvostrukom vazalitetu obitelji Schonberg i Krottendorfer koje su gospodarile Šumbergom i Kršanom, podvrći te dvije gospoštije svojoj vlasti.301 Smrću Alberta IV., imanja istarske grane goričkih grofova po nasljednom ugovoru prelaze u posjed kuće Habsburg, pa i Schonberzi postaju njihovi vazali. Izumrćem obitelji Schonberg u muškoj liniji, nasljedstvo prelazi na Annu Schonberg udanu za Ivana Guttenega Kožljačkog. Ona, tada već udovica, 1444. prodaje Šumberg Jurju Kerstleinu (Karscheyner), gospodaru Kršana.302 Njegov sin Antun, iako vazal Habsburgovaca, traži potvrdu posjeda Kršan i Šumberg od Venecije nastojeći se tako osigurati kod obje suparničke sile. Dužd Francesco Foscari udovoljava molbi potvrđujući mu 27. svibnja 1450. Kršan i Šumberg sa svim pravima što su ih Antunovi preci dobili od akvilejskog patrijarha.303 U ratu između cara Maximilijana i Venecije 1508., Gašpar Karscheyner gubi Kršan i Šumberg, ali su mu oni 1509. vraćeni. Gašpar popravlja Kršan, a Šumber 1515. prodaje Herbersteinima Lupoglavskim.304 Već 1525. Georg, Sigismund i Wilhelm Herberstein zamjenjuju sve svoje istarske posjede (uključujući Šumber) s nadvojvodom Ferdinandom Habsburškim za baruniju Reitberg.305 Ferdinand Habsburški, postavši hrvatsko-ugarskim kraljem, daje Šumberg senjskom i kliškom kapetanu Petru Kružiću. Poslije junačke pogibije Kružića 1537. u obrani Klisa, nasljeđuje ga njegova kći Margareta, čijom udajom Šumberg dolazi u ruke senjskog plemića Ivana Sinkovića. Ivan Sinković, ml. (+1616.) umire bez muških potomaka pa nasljedstvo preuzimaju njegove kćeri.306 Za Šumberg je to teško razdoblje, jer je izložen čestim mletačkim napadima. Pod izlikom da njegovi gospodari pomažu uskocima (što je bila istina, jer su mnogi senjski uskoci zaista nalazili utočište na istarskim posjedima Kružića i Sinkovića), 1612. pustoše ga mletački plaćenici. Kad 1614. uskoci napadaju i pljačkaju Plomin, Šumberg je opet izložen mletačkoj odmazdi. Na početku ‘Uskočkog rata’, 1616., Šumberg ponovno trpi mletačke napade i pljačku, koji prestaju tek 1617. kad austrijski general (španjolskog podrijetla) Baldassar Marradas y Vicque otima Veneciji veliki dio (uključujući Labin i Plomin) istarskih posjeda.307 Šumberg 1626. prelazi u vlasništvo kneza Johanna Ulricha von Eggenberga, čiji sin Anton godine 1634. prodaje tršćanskom barunu Pompeu II. Brigidu cijeli posjed vezan za gospoštiju lupoglavsku (tj. uz Lupoglav, Šumberg, Lesičinu i dr.) za 42.000 forinti. Ova obitelj ostaje u posjedu Šumberga sve do 1848.308
Kaštel je danas djelomice pregrađen u seosko imanje, iako je još uvijek sačuvao osnovni oblik. Zbog neodržavanja, sjeverni se zid urušio kao i veći dio unutrašnjosti zgrade uz jugozapadni dio bedema.

: ::> (Svršetak u broju 4/2002./2003.)

286 Ime se pojavljuje još u oblicima Vrucil ili Fricil, najvjerojatnije od imena Friedrich.

287 R. Buršić: Dvorac luđaka, "Glas Istre", 25. 10. 1991.

288 L. Foscan: I castelli medioevali dell"Istria, str. 208.

289 Godina datiranja Istarskog razvoda, kao i pojedini podaci koji su u njemu navedeni, često su osporavani jer isprava, iako pisana u tri primjerka, (po jedan na hrvatskom, njemačkom i latinskom) nije sačuvana u izvorniku, već samo u kasnijim prijepisima.

290 L. Kirac: Crtice iz istarske povijesti - Istarski razvod, str. 311.

291 L. Kirac: Crtice iz istarske povijesti - Istarski razvod, str. 312.

292 R. Buršić: Dvorac luđaka, "Glas Istre", 25. 10. 1991.

293 L. Foscan: I castelli medioevali dell"Istria, str. 209.

294 "Messaldo Barbo građevinu ovu drevnu (pre)gradio".

295 R. Vlaketić: Belaj - od kaštela Sv. Martina do ladanjskog dvorca, str. 248.

296 Hrvatska enciklopedija - sv. 1, str. 615.

297 Hrvatski leksikon - sv. I, str. 65.

298 L. Foscan: I castelli medioevali dell"Istria, str. 210.

299 Enciklopedija Slovenije - sv. 1, str. 185.

300 H. Stemberger: Labinska povijesna kronika (Povijesne skice Kožljaka - Ćepića - Kršana - Šumbera), str. 80.

301 D. Gruber: Povijest Istre, str. 173-174.