ITALIJA 2000.

22. Prosinac, 2002 - 10:13

Umberto Eco, 1995.
Snimio: Sijmen Hendriks, Nizozemska

Koncem milenija Italija bijaše postala konfederacijom što je formalno povezivala Republiku Sjevernu Italiju, Papinsku Državu, Kraljevstvo Dviju Sicilija i Slobodni Teritorij Sardinije. Međutim, Itaglia, federalna prijestolnica sagrađena na Elbi, praktično je ugošćivala samo SIG (Službu Informacija Gladio), te je neprekidno bila uništavana atentatima, tako da su palaču Vlade, Dvor Trobojnica, uglavnom prazan, Portoghesi - Gregotti d.d.o. morali projektirati kao neogotički bunker.

Sardinija je uživala u nevjerojatnom prosperitetu jer ju je Aga Khan pretvorio u golemu ploveću kockarnicu s brojnim bazenima na visoravnima (starinske su plaže služile kao sirijske pomorske baze).

Kraljevstvo Dviju Sicilija, pod dinastijom Carignano d’Aosta, naprosto je procvjetalo oslobodivši se Sjevera. U 1995., tijekom krvavih Lombardskih Noći, građani Sjeverne Italije su, pod prijetnjom oružja, bili prisiljavani izricati frazu “ent’el cü”, a svi oni što su izgovarali “chi‘u” bivali su deportirani van Gotičke Linije. Snažnim iseljavanjem picamajstora stvorena je osovina Posillipo - Brooklyn (Pizza Nostra); goleme količine američkog brašna ispod cijene su se, na crno, slale za proizvodnju pizze-calzone, namijenjene velikom afričkom tržištu. Mnogi su gradovi Kraljevstva Dviju Sicilija američkim muzejima prodale sve statue Mazzinija i Garibaldija, čak i spomenike palima
za ujedinjenje Italije, a samo je jedna toljaga u bronzi Nina Bixija donijela općini Bronte prihod od osamdeset milijardi dolara. Općina Gela bijaše postala glavnim centrom za distribuciju iračke nafte.

Papinska je Država japanskim impresarijima povjerila rukovođenje Uffizijem, vatikanskim muzejima, vojvodskom palačom u Urbinu, a ponovno rođena pokrajina Bagnoregio postala je svjetski centar za proizvodnju Daviesa, mikelanđelovskih plastičnih statueta s mnogo različitih kostima; mogle su biti odjevene kao kardinali, kao husari, kao kauboji, a mogle su im se mijenjati pelene pa i ubacivati čepići u stražnjičicu. Bio je to milijarderski business.

Oslobođen pritiska savojske birokracije, Rim se vratio zlatnim vremenima, sa snažnim getom u Portico d’Ottavia što je služio kao slobodna luka Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Turisti su iz cijeloga svijeta pristizali da bi pomagali pri izvršenjima smrtnih presuda (veoma je cijenjeno bilo odsijecanje penisa onome tko je bio uhvaćen u krijumčarenju Moravijinih djela). Iznenadno bogatstvo, međutim, negativno je utjecalo na crkveni hijerarhijski vrh; otkrilo se čak i to da je Konklava, pod imenom Moana I., bila izabrala nekog brazilskog transvestita.

Sjeverna je Italija, naprotiv, proživljavala nesmiljenu ekonomsku krizu. Blokiran na mediteranskom tržištu, Sjever je s poteškoćama prodavao vino Francuskoj, satove Švicarskoj, pivo Njemačkoj, računala Japanu i novi model Alfa Romiti Švedskoj. Protjerivanje južnjaka i pad nataliteta stvorili su industrijsku krizu (iz koje je bila isključena samo tvornica Pirelli, proizvođač kontracepcijskih sredstava i prezervativa Pirlax). U početku su na rad u industrijskim pogonima bili osuđivani studenti s Bocconija, a poslije, pomireni sa sudbinom, prihvaćali su i ruske emigrante. Rezultat, ocvao rasizam: “volgavolga” postala je krvava uvreda; pojavljivali su se oglasi s “Ne iznajmljuje se mužicima”.

Sjeverna je Italija patila od “migrantskog potresa”. Istočni Nijemci protjerali su turske radnike, koji su se premjestili u Španjolsku, hitro vraćenu muslimanskim zemljama, s intenzivnim poslovnim vezama s Jeruzalemskim Emiratom; zbog invazije manualnih radnika s Istoka, njemački radnici okupirali su Francusku (preplivali su Marnu pa su u dugim kolonama taxija krenuli prema Parizu), dok su afrički radnici, protjerani iz Sjeverne Italije do Gotičke Linije te prognani iz Njemačke, stigli do Marseillesa ponovno se vrativši u Mitteleuropu. U početku nepovjerljivi prema ovim torbarima uvredljivo nazvanim “woll - du - kauf”, Nijemci su na koncu bili prisiljeni prihvatiti konstituiranje Deutsch-Afrikanisches Kaisertuma, ponudivši željeznu krunu Friedrichu Aureliusu Luambali I.

Stiješnjena na sjeveru zbog afričkog pritiska i udaljena od južnih tržišta, Republika Sjeverna Italija živjela je razdoblje ekonomskog propadanja. Na statuama Osnivača Bossija neznane ruke pisale su noću “ent’el cü.”

(1991.)

S talijanskoga prevela: Nela Rubić, Pula

Prethodna objava:
KAKO SU SE MIMOIŠLI KRUGOVAŠI I...

Sljedeća objava:
ISTINITA PRIČA

Povratak na sve novosti