GROTESKNA BUDUĆNOST

22. Prosinac, 2002 - 12:10

Sam J. LUNDWALL:
King Kong Blues
Zagrebačka naklada, Zagreb 2002., 232 str.
Prevela: Marina Gršković

Američki pisac Kurt Vonnegut je 1965. objavio esej “Science fiction”. U povodu njegova prvog romana Mehanički pijanino, on se čudi kako ga kritičari svrstavaju u znanstvenu fantastiku. Tvrdi: “Ja sam napisao roman o životu, o stvarima koje nisam mogao ne vidjeti i ne čuti u Schenectadyju, vrlo stvarnom gradu nespretno smještenom u užasnu sadašnjicu. Bio sam uvredljivo svrstan u ladicu ‘science fiction’ i rado bih iz nje izašao, naročito stoga što mnogi ozbiljni kritičari obično smatraju da je ta ladica ono visoko bijelo postavljeno u toaletu.” U svom eseju Vonnegut SF pisce naziva sektom koja će se kad-tad raspasti, a sve više će pisci “mainstreama”, odnosno glavnog toka (kako SF pisci nazivaju one “ozbiljne”) u svoja djela uključivati znanost i tehnologiju.
Lundwall i Vonnegut pisci su sličnoga stila. Obojica satiričari skloni humoru, posebice crnom, i parodiji. Obojica vrsni stilisti. Ali, za razliku od Vonneguta, švedski pisac Sam J. Lundwall (1941.) nikad nije bježao od etikete SF. Još u njegovoj jedanaestoj godini emitirana mu je SF drama na švedskom radiju! Do početka sedamdesetih uglavnom je pisao teorijske radove. Tako je objavio studiju u četiri sveska “Fantastični romani” (1973-74.). Na engleskom jeziku objavio je studiju “Ilustrirana povijest znanstvene fantastike”. Bavio se i prevođenjem s engleskoga. Također potpisuje “Bibliografiju fantasyja i znanstvene fantastike, 1741.-1973.” (1974.).
Kao urednik u izdavačkoj kući, Lundwall je od 1970. u Švedskoj oživljavao zanimanje za SF, da bi tri godine kasnije osnovao vlastitu nakladu “Delta” koja je djelovala do 1991. i bila uglavnom specijalizirana za SF. Bio je i urednik izdanja “Jules Verne Magazinet”, jedinog profesionalnog SF časopisa u Švedskoj, i predsjednik međunarodne organizacije SF pisaca “World SF”. Lundwall piše na švedskom i engleskom, a bavio se raznim zanimanjima, između ostalog i kao tekstopisac slavne pop skupine “ABBA”.
Lundwall je pisao i priče (tako mu je izvrsna priča “Povedi me niz rijeku” objavljena u hrvatskom SF magazinu “Sirius”), ali ipak najviše romane. Poznat je po trilogiji koju čine Nije vrijeme za heroje (1970.), Bernhard osvajač (1973.) i Bernhardovo čarobno ljeto (1974.). Od ostalih vrijedi izdvojiti Alicin svijet (1974.) i Princ tame (1975.). Veliki uspjeh postigao je romanom King Kong Blues koji je preveden na više jezika i bio bestseler u mnogim zemaljama.
Radnja romana King Kong Blues (1974.) događa se 2018. godine. U Švedskoj elita od dva milijuna ljudi vlada nad osam milijuna podanika putem računala, sudova, kreditnog sustava i policije. Nakon petminutnog nuklearnog rata, veći dio Bliskog istoka postao je radioaktivnom pustinjom, a supersile prikupljaju snagu prije konačnog sukoba.
Glavni lik je Anikki, djevojka rođena na samom početku XXI. stoljeća, koja treba izigravati Miss Pazuha u okviru kampanje nove kreme za pazuho. Pratimo životni put ove djevojke koja prodaje svoj najveći adut, tijelo. Anikki u svom životu susreće zanimljive, ustvari groteskne, osobe. Jedan od njih je Tim Eulenspiegel (sjetimo se Tilla Eulenspiegela) koji je život posvetio proučavanju romana Zettels Traum izmišljenog njemačkog pisca Arna Schmidta, “koji je prvobitno izdan 1970. u devet kila teškom svesku koji je obuhvaćao 1.322 stranice koje su (prema ljubavlju izvedenim proračunima) odgovarale 5.320 normalnih stranica knjige. Nitko još nije sa sigurnošću utvrdio o čemu se doista radilo u romanu (…)”
Sve se iskomercijaliziralo. Čak i Crkva. Već na početku romana jest slika vjenčanja koje se izravno prenosi u televizijskoj mreži, prekidano reklamnim porukama koje su u izravnoj svezi sa samim vjenčanjem i budućim bračnim životom mladenaca. Izravno se snima i prenosi svakodnevni život običnih obitelji.
Naslov je roman dobio po superkompjutoru “King Kongu” koji prati život ljudi i daje cinične komentare. “King Kong” ozbiljno razmišlja o tomu kako treba iskorijeniti nezgodnu ljudsku rasu.
Svijetom doslovce vlada jedan arapski šeik, Yarasin. On radi što hoće. Između ostalog odluči preseliti čitave američke firme u Sibir!
Ova je opominjujuća knjiga, iako napisana u doba hladnog rata, zanimljiva i danas. Ono što je započelo u drugoj polovici dvadesetog stoljeća groteskno se nastavlja i u prvoj polovici dvadeset i prvog. Stare ljudske vrijednosti odbačene su. Nema više ljubavi, već ju je zamijenio interes, račun.
Lundwall je poput Kurta Vonneguta, Josepha Hellera, Stanislawa Lema, Braće Strugacki, Roberta Sheckleya i sličnih pisaca satiričar sklon humoru, posebice crnom i parodiji. Vrijednost njegovih djela nadilazi većinu onoga što se razumijeva pod klasičnim pojmom znanstvene fantastike.
Zanimljivo je kako je Lundwall, poput, primjerice, Harryja Harrisona, američkoga pisca irskoga podrijetla, veliki prijatelj Hrvatske. Tako je u neke svoje romane za toponime drugih planeta rabio hrvatske riječi!

Žarko Milenić, Rijeka

Prethodna objava:
DOBRI STARI KUNDERA

Sljedeća objava:
OPORA ZBILJA, OPORA KNJIGA

Povratak na sve novosti