13.Studeni2024.
Mjesec hrvatske knjige 2024.
Mjesto:
Vrijeme:
Vrijeme:
CRKVA SVETOGA NIKOLE U PAZINU (II)
23. Ožujak, 2003 - 09:25
Arhitektura
Zapadno pročelje, glatko ožbukano kao i ostala, poduprto je s dva zidna kontrafora koji ga raščlanjuju na tri dijela. U donjemu dijelu smještena su vrata - sporedna su niža, a ulazni je portal viši. Glavni portal renesansnih obilježja s pravokutnim otvorom izrađen je od domaćega bijelog kamena. Plitki dovratnici postavljeni su na prag, imaju uvučeno srednje polje, a ukrašeni su stiliziranim jonskim kapitelima na kojima se svijaju volute što polaze od rozete. Na nadvratniku je natpis koji govori o dogradnji crkve. Dvokrilna drvena vrata imaju grebenaste uklade, a na mjestu gdje se vratnice spajaju okomita prečka oblikovana je poput dovratnika. Kompozicija portala završava vodoravnom, profiliranom kamenom gredom iznad koje je uzidana kamena ploča čiji natpis spominje da je crkva podignuta 1266. i posvećena 1764. godine.
Iznad glavnoga portala nalaze se dva prozora polukružnoga završetka, uokvirena jednostavnim kamenim obrubom, dok je u sredini niša s kipom sv. Nikole, što je kapelan Matija Godina darovao 1626. godine. U sredini gornjega dijela pročelja nalaze se, jedna iznad druge, dvije rozete, od kojih je donja velika i okrugla, dok je gornja malena i četverolisnoga oblika. Središnji dio završava zabatom s kvadratnim zaključkom.
U sredini pročelja bočnih lađa nalaze se pravokutni otvori četverokutnih vrata, čiji su klesani kameni okviri profilirani. Iznad vrata, u istoj širini, nalazi se prozor polukružnoga završetka, a iznad njega okrugli otvori s umetnutom kamenom rešetkom u obliku četverolisne djeteline.
Na južnome i sjevernome zidu nalaze se veliki prozorski otvori, jednostavnih kamenih okvira s lučnim završetkom, a na zidu srednje lađe velike polukružne lunete. Na kosim zidovima svetišta nalazi se po jedan prozor istoga oblika kao i na zidovima lađa, dok na istočnome zidu svetišta nema prozora. Na južnome zidu crkve, pri dnu, uzidane su tri nadgrobne ploče koje su u 18. stoljeću izvađene iz poda svetišta. U sredini je ploča Mosconija iz 15. stoljeća, a sa strane su nadgrobne ploče dvojice pazinskih prepozita: Jakova Rampela (lijevo) iz 17. stoljeća i Ivana Fatora (desno) iz 18. stoljeća.
Krov crkve i svetišta pokriven je crjepovima, a do 60-ih godina bio je djelomice pokriven crjepovima, a djelomice škriljama.
Zvonik župne crkve spada među najviše i najljepše u Istri. Nalazi se s južne strane, odvojen od crkve. Četvrtastoga je tlocrta, visok 45 metara. Uzdiže se na visokome podlošku s polukružno nadsvođenim prolazom, nekadašnjim ulazom u groblje koje se nalazilo oko crkve - od 13. stoljeća do 1835. godine, kada je sagrađeno današnje, stubasto. Izgrađen je kamenjem porušene kule u kaštelu. Vješto klesani blokovi istarskoga kamena složeni su u pravilnim redovima. Četverokutni korpus raščlanjen je vijencima na tri dijela. Na zatvorenim masivnim plohama nalaze se uski otvori u obliku puškarnice. Ulaz je probijen na zapadnoj strani. Pri vrhu je loggia (prostorija za zvona) sa svih strana otvorena klasičnim triforama čija su okna ograđena kamenim balustrama s obrađenim stupićima. Iznad i ispod loggie nalaze se profilirani vijenci. Nad loggiom je sagrađen oktogonalni tambur s osam malih okruglih otvora u središtu lukova plitkih niša. Na tamburu počiva osmerokutna piramida pri dnu ukrašena vijencem s konzolama, a nadvišena križem. Zvonik je podigla pazinska općina godine 1705., kako se može pročitati na kamenoj ploči ispod pazinskoga grba:
IMPERATORE IOSEPHO I,
PRAESIDE CAMERAE CAROLO S.R.I. COMITE Ŕ BREINER,
ANTISTITE ALEXANDRO COMITE ADELASIO,
CAPITANEO BENEVENVTO L. B. Ŕ RVVERE,
PRAEPOSITO IOANNE FATORRI,
COMMVNITAS PISINI EREXIT.
M . D . C . C . V .
(Za cara Josipa I., za predsjednika komore Karla Svetoga rimskoga carstva grofa Breinera, za biskupa Aleksandra grofa Adelasija, za kapetana i baruna Benvenuta Ruvere, za prepozita Ivana Fatora, podigla pazinska općina 1705.)
Sat na zvoniku ugrađen je 1899. godine, ali danas ne radi. Prema Statistici zvona odnesenih iz provincije Veneto od strane Njemačke i Austro-Ugarske ili uništenih u ratnoj zoni (Statistica delle campane asportate dalle provincie Venete dai Germanici e dagli Austro-Ungarici o distrutte nella zona di guerra, Venezia 1919.), objavljenoj u Veneciji 1919., Pazin je imao četiri zvona ukupne težine 2.850 kg. Tri zvona rekvirirana su 1916. g. za ratne potrebe. Godine 1928. vraćena su također tri zvona od oko 3.200 kg. ukupne težine. Najveće zvono, težine oko 1.480 kg, odnijeto je g. 1942. i do danas nije vraćeno. U loggi se nalazi jedno zvono izvan uporabe, datirano 1521. godinom. Vjerojatno je pripadalo starome zvoniku porušenom u 18. stoljeću.
Unutarnja arhitektura
U unutrašnjosti crkve masivni stupci, koji su zadržali debljinu zidova, dijele srednju od bočnih lađa koje su pak sa srednjom spojene trima interkolumnijima u jedinstven prostor. Uz stupce postavljeni su pilastri istaknute kvadratične baze, koji dopiru do bogato profiliranoga vijenca. Iznad obrata nad nadglavcima pilastara počinju pojasnice koje dijele svod glavne lađe na tri jarma grebenastih svodova. Susvodnice se stječu u tjemenu svoda, a u njihovim lukovima termalni su prozori u obliku polumjeseca.
U glavnu lađu ulazi se ispod pjevališta trapezoidnoga oblika, čiju sredinu podržavaju dva stupa isklesana od monolitnoga kamena s neznatnim entazisom i toskanskim kapitelima, a sa strane su pilastri Bočne lađe nastale su spajanjem kapela u koje se prije ulazilo iz glavne lađe. Presvođene su bačvastim svodom plitkim susvodnicama. Pod tih lađa prekriven je kamenim pločama uz koje su mjestimice postavljene nadgrobne ploče, dok u srednjoj lađi one čine glavninu poda.
Svetište se šiljastim trijumfalnim lukom trostranoga profila veže sa srednjom lađom. Impost luka profiliran je kao okapnica, a istaknuta kvadratična baza prelazi kosim trokutima u trostrani profil pilastra. Svetište u tlocrtu ima unutarnje dimenzije 7,73 x 10 m, a definirano je dvama jarmima dugim zvjezdasto-rebrastim svodom. Snažna rebra, konkavno uvučenih stranica s užim trostranim završetkom, oslonjena su na šest polustupova i uprta na dvije konzole uz trijumfalni luk. Srednji polustupovi na sjevernome i južnome zidu u 18. su stoljeću odrezani zbog naslona korskih sjedala. Baze polustupova s gornje se strane konično suzuju, a završavaju oblim prstenom. Koničnoga su oblika i kapiteli koji nemaju završne ploče, nego se na vrhu višekutno lome. Ukrašeni su hrastovim lišćem. Tri lista mlohava valovitog obrisa i blage valovite površine rastu iz obloga prstena. Valovitome obrisu lista odgovara izvijena središnja žila u plitkome reljefu. Kapitel u sjeveroistočnome kutu ima s lijeva velik hrastov list, a u desnome dijelu figuralnu kompoziciju s dva lika koji stoje na prstenu kapitela. Između likova je drugi list koji dostiže tek polovinu visine kapitela. Središnji lik prikazan je u frontalnome položaju spuštene desnice, lijevom rukom vuče drugoga za uho, koji ga pak desnicom hvata za zapešće, dok lijevu uzdiže od boli. Glavni lik odjeven je u kratki haljetak dugih rukava, pripijen uz tijelo, koji se na kukovima širi poput kratke suknje, a po sredini kopča s plosnatim okruglim pucetima, dok na nogama ima cipele šiljata vrha. Drugi je lik oblikovan i odjeven na jednak način, samo u pojednostavljenome obliku. Glave su nesrazmjerno velike, lica široka i jajolika, istaknutih jabučica, dugih nosova i stisnutih očiju. Usta glavnoga lika ravna su i stisnuta, a drugoga valovita od boli. Na glavama je kratka, bujna kovrčasta kosa. Na kapitelu polustupa u jugoistočnome kutu, u donjemu dijelu ispod lišća u visokome reljefu, izveden je lik psa koji, okrenut ulijevo, potrbuške leži na prstenu kapitela. Pseće tijelo oblikovano je glatko i meko, njuška je četvrtasta, a glava zaobljena, okomito postavljena, bademastoga oka i obješena uha.
Konzola u sjeverozapadnome kutu oblikovana je kao glava s ustima u obliku trolista, k tomu obrubljena oblom usnicom. Kuglasta glava ima u grimasu razvučena trolisna usta, jak stožasti nos i velike izbuljene oči naglašeno oštro rezanih kapaka. Gotovo nad samim obrvama, trokutasta profila, sitna je kovrčasta kosa, zatim usukano uže te peterostrana ploča nad kojom je uprto rebro. Konzola, smještena u jugozapadnome kutu, oblikovana je kao izdužena, obrnuta četverostrana piramida s krnjim vrhom, koja se s gornje strane završava oblim prstenom i dva stupnjevita suženja prema rebru. S prednje strane piramide u visokom je reljefu oblikovan lik uzdignutih ruku u poluklečećem stavu. Odjeven je kao i onaj na kapitelu u sjeveroistočnome kutu, samo što je ovaj raširenih podvijenih nogu u čarapama. Na širokoj kuglastoj glavi uz dugi nos postavljene su uske duguljaste oči, usta su kratka i poluotvorena, bradica uska i izdužena, a obrazi istaknuti kao dva plitka kruga. Nad visokim čelom je kapa, oštećena s gornje strane, a postrance bujna i sitno kovrčasta kosa.
Na pločama zaglavnih kamenova reljefno je izvedeno 11 štitova, a na zapadnim krakovima rebara nataknuta su još dva, s grbovima obitelji grada Pazina i knežije*1 . Na glavnome zaglavnom kamenu, na spoju sedam rebara, izveden je grb obitelji Walsee: crveno polje štita prepolovljeno širokom poprečnom bijelom gredom. Na drugome središnjemu zaglavnom kamenu, na kojem se sastaje šest rebara, grb je devinske gospode, raščetvoren dvjema bijelim vodoravnim polugredama koje se kutovima dodiruju u sredini štita. Drugi zaglavni kamenovi na sjecištu su triju rebara. Sjeverno od grba Walseeovih nalazi se grb obitelji Krottendorfer sa zlatnim trozubom na crvenom polju, a južno obiteljski grb kršanske gospode sa strelicom u okomitome položaju. Istočno je raščetvoreni crveno-bijeli grb gospodara Lupoglava - Ebersteinovih i Herbersteinovih, s rožnikom, te grb nejasna podrijetla s dvije dijagonalne uske poluvrpce, koso zasječene u sredini. Uz središnjem rombnom polju južno je grb Ungrispacha; polje štita okomito je podijeljeno na dva jednaka dijela obojena bijelo (desna strana) i crveno (lijeva strana), dok je po sredini položen crveno-bijeli polumjesec. Sjeverno je s okomitom gredom, na kojoj su u nizu tri stilizirana krila, grb pazinskih plemića Schuel. Zapadno je - podijeljen okomito na dva jednaka dijela - crveno-
-bijeli štit grba obitelji Pramperga te grb Pernsteinovih (?)
s tri okomite crvene vrpce u pravilnim razmacima. Dva neidentificirana grba postavljena su na krakove rebara koja se pak upiru na trijumfalni luk; na grbu sjevernoga kraka u gornjem su dijelu štita crveni i bijeli vrč, a na južnome ključ s trolisnom trakom.
Ispod ploče s pazinskim grbom nalazi se velika kamena ploča s grbovima i epitafom obitelji Mosconi. Ploča je u 18. stoljeću izvađena iz poda svetišta i postavljena na zid.
Na sjevernome zidu istočnoga kuta svetišta prizidana je kustodija od bijeloga mramora. Na visokome konzolnom postolju ukrašenome reljefom, na kojemu se zmija ljudske glave penje uz stablo života, postavljena su dva stuba koji čine bočne strane četverokutne niše s metalnim rešetkastim vratima, ornamentiranima stiliziranim cvjetovima. Na prednjim stranama stubova, ispod segmentnih lukova, u plitkom su reljefu izvedeni likovi evanđelistâ u suvremenome ruhu sa svojim simbolima, a na lijevome stubu s bočne strane stilizirani su granati. Arhitrav je profiliran kao vijenac, a ukrašen je zupcima i palmetama. Na frizu je u plitkome reljefu izveden kantaros s bujnom viticom. Slijedi vijenac profiliran i ukrašen kao i arhitrav. Na četiri kuta gornje ploče postavljeni su češerasti akroteriji. Kustodija završava polukružnim zabatom s reljefom orla raširenih krila i velikim akroterijem u obliku češera. Na pojedinim dijelovima vidljivi su tragovi izvorne polikromije.
U 18. stoljeću u zapadnome jarmu sjevernoga zida svetišta zazidan je portal sa zastorastim lukom, a probijen je u sakristiju u istočnome jarmu. Kameni okvir hrapave površine u ravnini je zida, a prema svijetlom otvoru profiliran je oblim utorom i glatkom cijevi plošna oruba nad bridom glatke baze. Luk je izveden od dva komada, desni dovratnik je također iz dva dijela, a lijevi nedostaje.
U donjemu dijelu nastavka sjevernoga zida nalaze se vrata koja vode u sakristiju, probijena u 18. stoljeću. Iznad njih uzidana je zavjetna kamena ploča Antuna Montecuccolija, vlasnika Pazinske knežije, iz 1767. godine. Natpis na ploči glasi:
DEO SERVATORI
OB VALETUDINEM RESTITUTAM
MARIAE THERESIAE AUSTRIACAE
PIAE AUGUSTAE BENEFICENTISSIMAE
EUROPAE UNIVERSAE VOTIS
ANTONIUS COMES MONTECUCCOLI
ANNIVERSARIUM EUCHARISTICUM SACRIFICIUM
INSTITUIT
ET LEGAVIT AETERNUM
ANNO MDCCLXVII.
(Bogu Spasitelju radi vraćenoga zdravlja Mariji Tereziji austrijskoj velikodušnoj carici, dobrotvorki čitave Europe, grof Antun Montecuccoli kao zavjet godišnju svetu misu ustanovio i za vječna vremena oporučio, godine 1767.).
Na istočnoj strani svetišta, ispod velikih prozora probijenih u 18. stoljeću, bile su dvije uske monofore usječene u zid poput puškarnice, koje su osvjetljavale freske.
Oslikavanje svetišta i njegovo slikarstvo
Na zidovima svetišta freske su naslikane na drugom sloju žbuke debljine 2-3 mm. Grafit iz 1443. godine i posvetni križevi na prvome sloju, prije sloja s freskama, dokaz su da slikarije nisu bile izvedene odmah po završetku gradnje prezbiterija.
Skice ugljenom izvedene su na prvome sloju, što se može uočiti na donjemu dijelu južnoga zida koji su pokrivala korska sjedala, dok su na oslikanome sloju izvedene crvenom bojom. Raspored prizora po svodu i zidovima prikazan je na priloženoj shemi:
1. Prvi dan Geneze (?) - 2. Drugi dan Geneze (?) - 3. Treći dan Geneze. Lučenje kopna od mora. - 4. Četvrti dan Geneze. Stvaranje Sunca i Mjeseca. - 5. Peti dan Geneze. Stvaranje ptica i riba. - 6. Šesti dan Geneze. Stvaranje Adama. - 7. Sedmi dan Geneze. - 8. Bog daje Adamu vlast nad zemaljskim stvorovima. - 9. Stvaranje Eve. - 10. Drvo spoznanja dobra i zla. - 11. Arkanđeo Mihovil. - 12. - 19. Anđeoski korovi i borba dobrih i zlih anđela. - 20. Obredno čišćenje Židovke poslije poroda. - 21. Proroci. - 22. Samuela dovode svećeniku Heliju. - 23. Navještenje. - 24. Gedeonovo runo. - 25. Prorok. - 26. Prorok. - 27. Raspeće. - 28. Gorući grm. - 29. Prorok. - 30. Prorok. - 31. Aronov štap. - 32. Prorok. - 33. Prorok. - 34. Isusovo rođenje. - 35. Poklonstvo Abnerovih poslanika Davidu. - 36. Poklonstvo Kraljice od Sabe kralju Salamonu. - 37. Proroci.
U daljnjem tekstu opisat ćemo prizore na svodu i zidu.
U središnjemu rombu svoda ističe se lik arkanđela Mihovila (11) s velikim krilima, u oklopu i svečanom liturgijskom plaštu žute boje, koji se širi u velikome slapu nabora zauzimajući gotovo cijelu površinu romba. Svetac u lijevoj ruci drži štit, a uzdignutom desnicom zamahuje mačem. Uz njegove noge vidljiva je đavlova šapa, dok se đavolov lik gubi u maglovitim dijelovima; a tu su i zdjelice vage s dušama koje su prikazane kao mali, goli ljudski likovi, također i mali lik đavla koji vuče zdjelicu prokletnika, kako bi prevagnula.
Prvi dan Geneze (1). Bog Otac izdužene figure, produhovljena lica, odlučna pogleda, duge bijele kose i brade s krunom na glavi kojoj pozadinu čini aureola, u lijevoj ruci drži žezlo, a desnom blagoslivlje. Bogati kraljevski crveno-smeđi ornat, serpentiniranih okrajaka što se gibaju u prostoru, zakopčan je na prsima i optočenim draguljima. Ispod ornata je zelena tunika širokih nabora, dok polegli aranžman nabora na tlu proširuje bazu monumentalne plastične figure. Pozadina je vodoravnom crtom podijeljena na dva pojasa, što bi trebalo predstavljati rastavljanje svjetlosti od tame.
Drugi dan Geneze (2). Lik Boga Oca okružen je malenim likovima anđela oko grane drveta u obliku mandorle. Pod nogama Boga Oca, ispod grane i na vrhu iznad grane, nalaze se po dvije male glavice. Pretpostavljamo da je to prikaz stvaranja anđela i dijeljenje dobrih anđela od zlih koji su smješteni izvan mandorle. Ispod Stvoriteljeva plašta, dekorirana dragim kamenjem, zelena je tunika s patroniranim ornamentima, tj. uzorcima ukrasa na tkanini, što ih je majstor najprije izveo na papiru, a zatim poput soboslikara kistom otisnuo na podlogu.
Treći dan Geneze. Lučenje kopna od mora (3). Na ovom prikazu vidljiv je polulik Boga Oca okružen dvama anđelima. Ispred njega su oblaci, a u donjemu dijelu vide se pećine.
Četvrti dan Geneze. Stvaranje sunca i mjeseca (4). Bog Otac sjedi u stjenovitom krajoliku, a na nebu su prikazana dva kruga, jedan veći i svjetliji (Sunce), drugi manji i tamniji (Mjesec).
Peti dan Geneze. Stvaranje ptica i riba (5). U gornjemu dijelu je polulik Boga Oca na tronu od stiliziranih oblaka, a u donjemu dijelu vidljiva su brda.
Šesti dan Geneze. Stvaranje Adama (6). Bog ljevicom drži za lijevu ruku napola obamrlog Adama, pomažući mu da se digne iz zemaljskog gliba. Dok ga promatra pogledom punim strepnje, blagoslivlje ga desnom rukom.
Sedmi dan Geneze (7). Slikarija je jako oštećena i restaurirana, pa je teško odrediti joj sadržaj. Vidljiv je lik Boga Oca, okružen nejasnom, restauriranom površinom. Pri vrhu izdužena romba uočljiv je dio slikarije, koji je najvjerojatnije bio dio krune Boga Oca. Budući da je lik Boga Oca s krunom na glavi i na drugim scenama uglavnom restauriran, pretpostavljamo da je to polje bilo gotovo potpuno uništeno, a zatim i posve restaurirano, ali pogrešno. Naime, ako je u gornjemu dijelu slikarije dio krune, onda bi stojeći lik Boga Oca bio u desnome dijelu polja, a u lijevome lik Adama kojemu Bog udahnjuje život. Ta scena bila bi logična veza između šeste i osme scene. Ovako je bez sadržaja.
Bog daje Adamu vlast nad zemaljskim stvorovima (8). Ispod visoke kule s gotičkim arhitektonskim elementima i ograđena njegovanog vrta, stoji lik Boga Oca s manirirano izduženim aktom Adama kome Bog s očinskim držanjem pokazuje životinje, nazivajući ih njihovim imenima. A prema nebu se otvaraju vidici zemaljskoga raja.
Stvaranje Eve (9). Prizor stvaranja Eve zbiva se također u raju zemaljskom, označenom gotičkim burgom ispred kojeg Bog Otac, neizmjernom nježnošću, lijevom rukom prihvaća za ruku prekrasnu Evu, čiji lik izlazi iz Adamove slabine, dok on spava. U pozadini, lijevo od visoke kule, naslikana je jednobrodna crkva s visokim prezbiterijem, možda crkva Sv. Nikole iz 15. stoljeća?
Drvo spoznaje dobra i zla (10). Posljednja scena Geneze odvija se također ispred visoke kule. Bog Otac stroga pogleda pokazuje prstom stablo spoznaje dobra i zla i opominje Adama, kojeg drži za ruku, da ne jede sa stabla. Iza Adama, tužna lica i rezignirana, skriva se sramežljiva Eva.
Anđeoski korovi i borba dobrih i zlih anđela (12-19). Na izduženim plohama susvodnica, u osam trokutnih polja svoda, vodi se borba između dobrih, koje predvodi arkanđeo Mihovil, i zlih anđela. Svako polje prikazuje po dva prizora. S desne strane prikazani su anđeli u molitvi, a s lijeve scene borbe anđela.
Slikarije prvoga polja sjevernog zida dosta su oštećene zbog uzidavanja nadgrobne ploče Mosconijevih u 18. stoljeću. S lijeve strane polja starozavjetni je prizor: Obredno čišćenje Židovke poslije poroda (20). Vidljiv je visoki oltar, a ispred njega četiri stojeća ženska lika, od kojih jedan podržava odjeveni lik djeteta koje stoji na oltaru. S desne strane polja je drugi starozavjetni prizor: Samuela dovode svećeniku Heliju (22). Vidljiv je također oltar na kojemu korača golo dijete. S desne strane oltara stoji Ana, koja svoga sina Samuela izručuje svećeniku Heliju, koji pak stoji s lijeve strane, za službu u hramu. Ovaj prizor predstavlja prefiguraciju Kristova prikazanja u hramu. Na dnu ovih prizora dva su lika proroka (21) s neobičnim pokrivalima glave. Motiv na vrhu kompozicije zbog oštećenja je nečitljiv.
U drugome polju sjevernoga zida svetišta slikarije su očuvane samo u gornjemu dijelu, dok su u donjemu potpuno uništene zbog postavljanja ploče A. Montecuccolija i kustodije, te zbog probijanja vrata u sakristiju. Na gornjemu dijelu naslikan je motiv Navještenja (23), gdje u interijeru sobe, među bogatim zastorima i mrtvom prirodom, teče intiman dijalog suptilnih gesta: Djevica Marija kleči na klecalu, okrenuta od krilata Gabrijela spuštenog na koljena, a među njima je ugrađen vijugav svitak s tekstom anđeoskog pozdrava.
Na oštećenoj freski uz Navještenje vjerojatno je bila prikazana metafora na temu Bogorodičinih simbola iz Pjesme nad pjesmama: hortus conclusus i fons signatus; 4,12 (vrt zatvoren i zdenac zapečaćen). Ovi simboli odnose se na Marijino bezgrešno začeće i njeno djevičansko materinstvo.
Na istočnome zidu svetišta, zbog probijanja novih većih prozora u 18. stoljeću, veći je dio slikarija u dva polja uništen, ali su iznad baroknih prozora ostala dva starozavjetna prizora na kojima se nastavlja prefiguracija Marijina djevičanskog začeća i poroda. To su: Gedeonovo runo (24) i Gorući grm (28). Gedeon, jedan od vođa Izraelaca, tražio je opipljiv dokaz da ga je Bog odabrao vođom u borbi za oslobođenje Izraela od Midjanaca. On rasprostre runo na tlo i moli da se ispuni čudesni znak: prvu noć neka rosa padne na ovčje runo, a drugu noć neka rosa pokrije svu zemlju osim runa. Na freski je s lijeve strane prikazan Gedeon u oklopu kako kleči u nazočnosti anđela iščekujući znamenje na runu, a s desne strane u zatvorenom bloku sjedeća figura Božja. Motiv Gedeonova runa prefiguracija je Navještenja.
Kompozicija na jugoistočnome zidu sliči onoj na suprotnoj strani. U gornjemu dijelu, s lijeve strane, pred Gorućim grmom (28) kleči Mojsije, dok je donji dio oštećen zbog probijanja prozora. Iz grma koji na čudesan način gori, Mojsiju se - dok pase stada svoga tasta na brdu Horebu - objavljuje Bog, na slikariji prikazan u ljudskome liku usred grma. Za srednjovjekovnu je Crkvu grm koji gori a ne izgara prefiguracija Bogorodice koja je, rodivši Krista, postala majkom, ali joj je djevičanstvo ostalo netaknuto.
Desno od scene s Gorućim grmom prikazan je Mojsije koji kleči pred oltarom na kojem je prolistao i procvjetao Aronov štap (31). Aron, stariji brat i pomoćnik Mojsijev, bio je prvi starozavjetni veliki svećenik. Štap što je pripadao Aronu, koji je predstavljao Levijevo pleme, propupao je, procvao i rodio zelenim bademom. Čudesno procvjetali Aronov štap prefiguracija je Bogorodice kao Djevice i majke, odnosno, njezina djevičanskog materinstva, kao i djevičanstva Sv. Josipa, Isusova Hranitelja.
Kompozicija prvoga polja južnog zida istovjetna je onoj na suprotnome zidu, samo je slikarija donekle bolje sačuvana. Središnji prizor, Poklonstvo triju kraljeva, uništen je u 18. stoljeću kada je probijen prozor. S lijeve je strane prozora prizor Poklonstvo Abnerovih poslanika Davidu (35), a s desne strane Poklonstvo kraljice od Sabe kralju Salamonu (36). Na prizoru lijevo David sjedi na prijestolju, a s desne strane pred njim kleči jedan od poslanika koji mu donosi Abnerovu poruku. Naime, nakon Davidove pobjede u borbi za prijestolje sa Saulovim sinom, koga je za kralja postavio Saulov vojskovođa Abner, Abner sklapa mir s Davidom šaljući mu svoje poslanike. Na prizoru desno kralj Salamon sjedi na prijestolju, a kraljica od Sabe klanja se, dok njezina posluga prinosi lonce i krčage pune darova. Oba prizora predstavljaju prefiguraciju poklonstva triju kraljeva. Ispod tih prizora poprsja su proroka Izaije i Mojsija. U vrhu kompozicije naslikan je motiv Kristova rođenja (34) na kojem se idealizirana Bogorodica i lijepi anđeli skupljaju oko jaslica i klanjaju Djetetu.
Iza glavnog oltara uzdiže se veliki masovni prizor Kristova Raspeća (27). Od svetišta prema šiljastom vrhu dominira raspeti Krist spuštene glave, zatvorenih očiju, savijena tijela s perizomom oko bokova, nogama probijenih jednim čavlom. Sa strane, nešto niže uz Krista, vise dva razbojnika sasvim izvijena na običnu uspravljenom drvetu. U donjemu dijelu boje su uglavnom izblijedjele ili posve nestale, ali se Kristu zdesna naziru Marija i Ivan, Marija Magdalena koja grli podnožje križa, te svete žene, priljubljene jedna uz drugu, tugujući u zajedničkoj boli s Bogorodicom. Na istoj strani vidi se i jahač na bijelome konju, koji Krista probada kopljem, a s lijeva spužvonoša koji mu pruža spužvu s octom i žuči. Na lijevoj su se strani nalazili vojnici i neprijatelji Kristovi, a pod križem skupina koja baca kocku za Kristovu odjeću. Danas se jedino raspoznaju dva Židova, farizeji koji raspravljaju pod križem. Obilježava ih semitska fizionomija verističkih i karikaturalnih naglasaka. Slikarija je uglavnom restaurirana.
U donjemu pojasu fresaka u 16. su stoljeću uparani glagoljski grafiti. Na začelnome zidu svetišta akademik Fučić pročitao je četiri grafita:
1. TO PISA KI .........VR
2. PRIDOH ...................
MINU ŽITA DAŠE
ZAPISA ME
3. ±A P(O)P GRG(U)R ±RKOVIĆ PEH
MOJu MLAD MAŠU NA LET
GOSPODNIH Č.F.L.Ž. DAN. B.
MA[ MISECA I TADA BIŠE
V PAZINI VELIKA
MORI[
(Ja pop Grgur Jerković peh moju mladu mašu na let Gospodnjih 1557. dan 2. maja miseca i tada biše v Pazini velika morija. - Morija = pomor od kužne bolesti.)
4. ±A JIVAN FRAŠĆIČIĆ
PRIDOH U PAZIN I SE ZAPISAH
DA SAM JEDNA BESTIA I JEDNA -
FRASKA
(Ja Jivan Frašćičić pridoh u Pazin i se zapisah da sam jedna bestija i jedna fraska).
Frašćičić ili Fraščić je iz Lindara, cakavac, što se odrazuje i u izgovoru riječi bestija i fraska. (Fraska, prema dijalektu mletačkome frasca = nesmotren, nerazborit, nevrijedan. Fraska je i naziv za granje i grančice koje se vežu zelenim lišćem kao hrana za stoku i suho granje za paljenje vatre na ognjištima.).
Na južnom zidu otkriven je samo jedan grafit i to:
5. TO PISA DIAK
GREGOR ŠN(I)DARIĆ
(To pisa dijak Gregor Šnidarić).
Glagoljski grafiti uparani na zidovima višekutnoga prezbiterija još su jedna živa potvrda hrvatskoga narodnog identiteta središnjega dijela Istre.
Oprema crkve
Glavni oltar, kamen i raznobojni mramor;
autor: pripisano Pasqualeu Lazzariniju, oko 1730.
Supedanej je podignut na tri stube od kamena i šarenoga mramora sivkastih tonova. One su na kutovima podrezane, a pri vrhu zaobljene. Ploča supedaneja ukrašena je višebojnom mramornom inkrustacijom unutar pravokutnika. U sredini je osmerokutna rozeta ispunjena mrljama, a sa strane bijeli krugovi i crni polukrugovi. Donji je međašnji profil, koji završava kod vrata ophoda, od kamena u dva sloja. Donji je sloj plošan i ukrašen geometrijskim inkrustacijama, a zatim se uvlači konkavnim profilom.
Menza je u obliku sarkofaga sa sve tri strane ukrašena višebojnom inkrustacijom. Na krajevima stipesa dvije su plitke lezene u čiji su profil ugrađene uklade od crvenoga mramora. Na uklade su, u visokome reljefu, postavljene anđeoske glavice, ukomponirane u krila. U sredini je kartuša s mesnatim akantom i zavojnicama.
Tabernakul u obliku tempieta, s tronom na vrhu, smješten je na sredini menze podno oltarne pale. U donjemu dijelu ružičast je ormarić podrezanih kutova. Na pročelju ormarića vrata su lučnoga završetka od pozlaćena bakra, s raspelom u visokome reljefu. Gornji dio tabernakula u obliku je trijema sa stupićima od crvenoga mramora. Stupići s korintskim kapitelima nose uobičajene arhitektonske elemente: donji profil, friz i bogato profiliran vijenac. Na zidu trijema prikazane su dvije anđeoske glavice s krilima na stiliziranome oblaku ukrašenom zlatnim zrakama.
Predela je bogato profilirana podnožjima za stupove. U sredini retabla oltarna je pala lučnoga završetka, uokvirena pravocrtnim okvirom mramornih inkrustacija. Završava se anđeoskom glavicom na vrhu. Na bočnim su stranama oltara po dva stupa. Počivaju na podlošcima ukrašenima stiliziranim višebojnim cvjetnim inkrustacijama. Na prvome podlošku smještena je baza stupa od krupnozrnata šarenog mramora sivkastih tonova. Ispod baze stupa je ploča. Baza ima torus i trohilus. Deblo je monolitno s neznatnim entazisom, a sužava se kod kapitela. Na drugome podlošku smještena je baza svrdlastoga crnog stupa. Jednaka je bazi šarenoga stupa; deblo je tordirano i obavijeno bijelim stiliziranim lovorovim vijencem. Stupovi imaju kompozitne kapitele s dvama naizmjeničnim redovima akanta, bisernicom, jajčanikom i volutama. Bočna krila, ispred kojih su stupovi, ukrašena su pilastrima s korintskim kapitelnim završetkom, a međuprostor je ispunjem mramornim geometrijskim inkrustacijama. Sa strane oltara izduženi su ukrasi mesnatih akantusovih listova s volutama na dnu i korintskim kapitelnim svršetkom. Na stupovima i pilastrima počiva arhitrav. Donji profil arhitrava stupnjevito se zbočuje, friz je obložen šarenim mramorom, a vijenac je u dva sloja. Donji sloj konkavno-konveksno izlazi van, dok preklada, stupnjevito profilirana prema vrhu, čini obrate nad stupovima.
Atika je obrubljena dvjema konzolama poduprtima snažnim volutama niz čije su bokove smješteni bokori voća. Dekorirana je glavicama anđela ukomponiranih u krila i stiliziranim oblačićima oko mandorle, urnama nad konzolama te anđeoskim glavicama s krilima na rubnim zavojnicama postranih voluta. Zabatni zid ima trokutasti završetak.
U donjemu dijelu oltar je proširen prolazima za ophod s lučnim završetkom. Okvir oko vrata ispunjen je geometrijskim ornamentima žute, crvene i crne boje. Nad tjemenima luka ophoda, na visokim su podlošcima postavljeni kameni kipovi apostola.
Plastika
Kip sv. Petra, lijeva strana oltara, kamen
Svetac je prikazan u tunici raskopčanoj na prsima. U desnoj ruci drži ključeve, a u lijevoj knjigu koju podupire o svoj pojas. Kompozicija je zatvorena, a linija tijela izdužena; dojam je pojačan širokim plitkim naborima tunike, koji padaju mirno i prate obrise tijela. Lice je mirno. Do nogu je anđelčić s natpisom: TU ES PETRUS ET SUPER HANC PETRAM AEDIFICABO ECCLESIAM MEAM (Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju). Ključevi, krila anđelčića i bočne strane knjige obojeni su zlatnom bojom.
Kip sv. Pavla, desna strana oltara, kamen
Sv. Pavao u antiknome ruhu, bujne kose i duge brade, ljevicom se podupire o mač, a desnicom pridržava otvorenu knjigu. Cijeli je lik kompozicijski zatvoren, tijelo je izduženo, dok se halja u plitkim širokim naborima spušta niz tijelo. Lice je mirno, podređeno raspoloženju tihe pobožnosti. Uz noge mu je anđelčić s natpisom u obliku pergamene: VAS ELECTIONIS EST MIHI ISTE (Taj je meni posuda izabrana). Mač, krila anđelčića i bočne strane knjige obojeni su zlatnom bojom.
Poprsje Boga Oca, mandorla u atici, mramor
U sredini atike u ovalu smješten je lik Boga-Oca. Desnom uzdignutom rukom blagoslivlje, a u lijevoj drži zemaljsku kuglu. Duga brada i kosa izdužuju lik i daju mu prepoznatljive oznake.
Krilati anđeli, kosine zabata, mramor
Na kosini zabata sjede krilati anđeli široko razmahanih pokreta; desni anđeo u ruci drži kalež, a lijevi ruke drži tako kao da je u njima već držao križ.
Oltarna pala: Sv. Nikola, ulje na platnu (154 x 125 cm);
autor: nepoznat, 18. stoljeće
Na slici je prikazan sv. Nikola na tronu od oblaka, produhovljena lica, spuštena pogleda, tamne puti, sijede brade, u biskupskome ruhu; u crveno-smeđem je pluvijalu s crvenom postavom nad bijelom albom i zlatno-žute mitre ukrašene dragim kamenjem. Desnom rukom blagoslivlje tri zlatne jabuke na knjizi, koje mu prinosi bucmasti anđeo svijetle puti, a u lijevoj ruci drži biskupski štap. Tri kerubina sivkasto-zelenih krila lete oko sv. Nikole na zelenkasto-smeđoj pozadini.
Majstor je količinu svjetlosti stupnjevao tako da je na pluvijalu postigao tonove - od žutoga i crveno-smeđega do tamnosmeđega. Ornamenti od dragoga kamenja na mitri i plaštu, te vezivo na krajevima rukava i na donjem rubu albe, izvedeni su minuciozno, gotovo naturalistički.
Oltar Gospe od sv. Ružarija, mramorni, treća kapela sjeverno;
autor: pripisano Antoniju Michelazziju, 1744.
Supedanej je smješten na dvije stube od ružičasta mramora, koje su na kutovima podrezane i imaju zupčaste završetke. Ploča supedaneja ukrašena je geometrijskom dekoracijom od inkrustiranih romboidnih i trokutastih ploča, ružičasta i žutog mramora u crnome pačetvorinastom okviru. Podnožje oltara seže do visine druge stube, a izrađeno je od iste vrste mramora kao i stube. Donji međašnji profil od bijelog je mramora. U donjemu sloju ravan je, a gornji se konkavno-konveksno uvlači.
Menza je ravna, poput sarkofaga, s reljefnom pločom na sredini. Na bočnim stranama stipesa, na ukladama od crvenoga mramora, nalaze se anđeoske glavice od bijeloga mramora ukomponirane u krila i okrenute prema središnjemu prizoru.
Predela je jednostavna, ukrašena crnim, crvenim i sivkasto-ljubičastim ukladama u bijelim okvirima. Glavnina oltara stupovima je podijeljena na središnji dio s prostorom za palu i na bočne dijelove. Okvir za palu pačetvorinast je, nadlučen i na nadlučenju prelomljen. Na mjestu za zaglavni kamen smještena je glavica anđela u krilima. Na bočnim su stranama po dva stupa postavljena na podlošku s crvenim i sivkasto-ljubičastim ukladama. Na podlošku su niske bijele plinte i baze koje imaju torus i trohilus. Debla stupova, s neznatnim entazisom i suženjem prema prstenu, obložena su crvenim mramorom. Stupovi su ukrašeni korintskim kompozitnim kapitelima s naizmjenice poredanim akantovim listovima te jajčanikom, bisernim nizom pri vrhu i volutama. Iza središnjih stupova plitki je pilastar od krupnozrnasta sivkasto-ljubičastog mramora sa crvenim završetkom jonskih obrisa, na koji je nanesena malena girlanda od voća, a između pilastara i bočnih stupova crna mramorna ploča koja iza kipova stvara dojam dubine. Arhitrav se izvija nad stupovima. Donji profil trima se stubama izbočuje, friz je gladak. Vijenac je u dva sloja. Donji je sloj konkavno-konveksan, dok se bogato profilirana preklada savija iznad okvira slike i čini obrat nad kapitelima stupova.
Iznad vijenca, atika je uokvirena izbočenim kvadrima koji se koso otvaraju u prostor. Završava oštro profiliranim trokutnim zaključkom u sredini i ravno profiliranom gredom nad izbočenim kvadrima. Završni vijenac atike poduprt je spuštenim volutama koje prenose teret na obrate arhitravne preklade. Od gornjega kraja volute spušta se plastičan bokor voća. Cijela oltarna kompozicija djeluje klasično mirno.
Plastika
Kip sv. Dominika, lijevi bok oltara, bijeli mramor
Svetac stoji na okrugloj ploči postavljenoj na podložak u obliku povišene plinte. Desna mu je noga izbačena, u koljenu savijena. Redovničko ruho pada u ravnim naborima do poda i prati obrise tijela. U desnoj ruci drži ljiljan, znak svoje čistoće, a ljevicu na prsima. Šake su obrađene do anatomskih pojedinosti. Svečevo je lice isposničko, oči lagano udubljene i napola sklopljene, nos je uzak, a usta lijepo oblikovana. Na čelu je prikazana zvijezda, koja podsjeća na zvijezdu koja mu se pojavila na čelu prilikom krštenja. Tijelo je blago izvijeno u S-liniju. Lik je prikazan u ozbiljnu zanosu, što je podvučeno mirnom i zatvorenom kompozicijom.
Kip sv. Katarine Sijenske, desni bok oltara, bijeli mramor
Svetica stoji na okrugloj ploči postavljenoj na podložak u obliku plinte. Tijelo počiva na desnoj nozi, a lijeva je savijena u koljenu. Odjevena je u dominikansko ruho koje pada niz tijelo u plitkim naborima. Nabori rukava priljubljeni su uz ruku i blago izlomljeni. Na grudi je nježno prislonila raspelo. Lice svetice idealizirano je, glava s velom i trnovom krunom malo nagnuta u desno, oči na pola sklopljene. Lik ima ozbiljan i patetičan izraz, što je također podvučeno mirnom i zatvorenom kompozicijom.
Reljef s okruglim medaljonom, ploča na stipesu, bijeli mramor
Na niskome reljefu dva anđelčića kleče na stiliziranim oblacima i pridržavaju okrugao medaljon sa svjetlosnim zrakama. Na medaljonu od crnoga mramora nalaze se inicijali BDM, a iznad njih kraljevska kruna. Reljef je obrađen minuciozno, svakoj je pojedinosti posvećena posebna pozornost.
Anđeo s natpisom, u središtu atike, mramor
U središtu peterokutne ploče atike stoji lik anđelčića s natpisom: REGINA S. M. ROSARII ORA PRO NOBIS (Marijo Kraljice sv. Krunice moli za nas). U kutovima petorokutne ploče atike smještene su anđeoske glavice i stilizirani oblačići. Standardna ukrasna plastika.
Oltarna pala: Gospa od Ružarija, ulje na platnu (215 x 113 cm);
autor: Pier Antonio Novelli (?)
Na tronu od oblaka, koji rukama pridržava leteća figura anđela; idealizirana lica, sivo-okerastih krila, u oker suknji i sivo-zelenoj haljini razgibanih i voluminoznih nabora, sjedi lik Bogorodice s okerastim velom u crvenoj haljini i plavome plaštu, okružena je anđelima i kerubinima u letu okerasto-ružičastim nebom. Na Bogorodičinu krilu sjedi mali Isus, okrenut u desno, kome je bjelkasta draperija prekrila bokove. Oboje drže ružarij. Bogorodičin ružarij stišće jedan anđeo. Inkarnat lica i ruku naglašen je toplim okerom i tonovima ružičaste boje.
Rub slike optočen je dvama pilastrima i lukom, na kojima su u ovalnim medaljonima toplim venecijanskim bojama naslikani motivi iz Kristova i Bogorodičina života, odnosno otajstva ružarija.
Na lijevome pilastru prikazana su radosna otajstva (1. Navještenje, 2. Pohod sv. Elizabeti, 3. Isusovo rođenje, 4. Prikazanje u hramu, 5. Našašće 12-godišnjeg Isusa u Hramu), na luku su žalosna
(1. Molitva na Maslinskoj gori, 2. Bičevanje Isusa, 3. Isusa krune trnovom krunom, 4. Nošenje križa, 5. Raspeće), a na drugome pilastru slavna otajstva (1. Uskrsnuće, 2. Uzašašće, 3. Silazak Duha Svetoga, 4. Uznesenje, 5. Krunidba Bogorodice).
OLTAR GOSPE KARMELSKE, mramorni, treća kapela sjeverno;
autor: nepoznat, prva pol. 18. stoljeća
Supedanej je postavljen na dvije stube ružičasta mramora, tupo podrezanih kutova i zupčastih završetaka. Ploča je ukrašena mramornom višebojnom inkrustacijom. Ornament je geometrijski, sastavljen od ružičastih rombova i žutih trokuta u crnom pačetvorinastom okviru. Podnožje je također od ružičasta mramora. Iznad njega je bijeli donji međašnji profil. U donjem je sloju ravan, a u gornjemu konkavno-konveksan. On prati tlocrtnu liniju oltara.
Menza je u obliku sarkofaga, s reljefnom pločom na sredini. Na bočnim stranama stipesa, na ukladama od crvena mramora, postavljene su anđeoske glavice uklopljene u krilo. Glavnina oltara počiva na predeli. Ona je jednostavna, ukrašena crnim, ružičastim i sivkasto-ljubičastim ukladama u bijelim okvirima.
U sredini je velika oltarna pala lučnoga završetka s anđeoskom glavicom na vrhu, uokvirena pravolinijskim okvirom mramornih inkrustacija. Sa svake strane pale dva su koso postavljena stupa, od kojih srednji strše u prostor, a krajnji su uvučeni.
Na podlošcima su niske bijele plinte i baze koje imaju torus i trohilus. Debla stupova monolitna su, izvedena od crvenog mramora s malenim entazisom, a prema završnom se prstenu suzuju i završavaju kompozitnim kapitelom. Tu su dva naizmjenična reda akanta, jajčanik, biserni niz pri vrhu i volute. Iza središnjih stupova plitki je pilastar od ružičasta mramora s crvenim završetkom jonskih obrisa, na kojemu je nanesena malena girlanda od voća, a između pilastara i bočnih stupova mramorna ploča boje okera. Stupovi i pilastar nose arhitrav. Donji je profil stupnjevito izvučen u tri sloja, friz je bez ukrasa obložen crvenim mramorom, a završni vijenac snažno strši prema van. On je u donjemu sloju konkavno-konveksan, dok mu stupnjevito profilirana predela čini luk nad oltarnom palom, a obrat nad kapitelima stupova.
Iznad dominantnog dijela u sredini diže se atika uokvirena snažno izbočenim kvadrima koji se koso pružaju i otvaraju prema prostoru. Završava oštro pofiliranim trokutnim zaključkom u sredini i ravnom, profiliranom gredom nad isturenim kvadrima. Završni vijenac atike poduprt je spuštenim volutama koje teret prenose na obrate arhitravne preklade. Od gornjega kraja volute spušta se plastičan stručak voća.
Plastika
Kip sv. Bruna, lijevi bok oltara, bijeli mramor
Svetac stoji na okrugloj ploči, desna mu je noga blago savijena u koljenu, na lijevoj čvrsto stoji. Ruho je teško i pada u širokim naborima. Lijeva je ruka uzdignuta, a desnica na prsima. Glava i toraks uzdignuti su prema nebu u molitvenu zanosu. Lice je isposničko, obraslo kovrčastom bradom, usta poluotvorena, duboko usađene oči napol sklopljene usmjerene su prema nebu. Blago izvijeno tijelo u
S-liniji i uzdignuta lijeva ruka oživljavaju zatvorenu kompoziciju.
Kip sv. Terezije Avilske, desni bok oltara, bijeli mramor
Svetica u karmelićanskoj odjeći stoji na okrugloj ploči postavljenoj na podložak u obliku povišene plinte. Tijelo počiva na desnoj nozi, a lijeva joj je malo savijena u koljenu. Odjeća je teška i pada u širokim plohama. Ruke su na grudima, glava i toraks uzdignuti prema nebu u molitvenu zanosu, usta su poluotvorena, a oči napol sklopljene i usmjerene prema nebu. Lice svetice idealizirano je. Cijeli je kip kompozicijski zatvoren.
Reljef s tondom, ploča na stipesu, bijeli mramor
U plitkome reljefu prikazan je tondo s likom Bogorodice s Djetetom i škapularom u ruci. Oko tonda na bijeloj podlozi rasprostiru se žuti zrakasti jezičci. S obje su strane anđeli koji mole klečeći na stiliziranu oblaku.
Kip sv. Antuna Padovanskog, u središtu atike, mramor
Na peterokutnoj ploči atike, na postolju koje je zaglavni kamen središnjega dijela, diže se kip sv. Antuna Padovanskog s Djetetom. U kutovima atike smještene su glavice anđela i stilizirani oblačići.
Oltarna pala: Gospa Karmelska, ulje na platnu (210 x 116 cm)
autor: Giovanni Corner, 1851.
Na tamnosmeđoj pozadini prikazan je stojeći lik Bogorodice u ružičastoj haljini, ogrnut modro-zelenkastim bogato nabranim plaštom, zakopčanim na grudima, s postavom oker boje, te bijelim prozirnim velom prebačenim preko glave, koji joj pada niz ramena. Lijevom rukom drži Dijete plave kose u krilu, desnicu je spustila niz tijelo, dok prstima pridržava škapular. Na gornjem dijelu slike nalazi se vijenac od šest krilatih bucmastih anđeoskih glavica kovrčaste kose.
OLTAR SV. ANTUNA PADOVANSKOG (SV. LIBERATA)
kamen, štuk i gips, druga kapela sjeverno, 18. stoljeće
Supedanej je podignut na dvije stube od kamena, tupo podrezanih kutova i zupčastih završetaka. Od iste vrste kamena izrađeno je i podnožje koje seže do druge stube supedaneja. Stipes je oblikovanom konkavno savijenim volutama. U sredini stipesa reljefna je kompozicija koja prikazuje čudo iz života sv. Antuna Padovanskog. Svetac uskrisuje mladića u prisustvu njegovih roditelja. Krila podnožja i dio predele čine dva visoka i snažna, koso postavljena kvadra. Sa svake strane oltarne pale dva su koso postavljena stupa od kojih srednji strši u prostor, a krajnji su uvučeni. Iza središnjih stupova pilastar je s kompozitnim kapitelom. Na krajevima stupova s obje strane postavljene su skulpture svetaca. Nad stupovima i pilastrima počiva arhitrav. Vijenac je u dva sloja. Donji je sloj konkavno-konveksan, predela je stupnjevito profilirana, a iznad luka oltarne pale savija se i čini obrat nad kapitelima stupova. Atika završava izbočenim konzolama koje prate koso postavljene stupove retabla. U središtu atike u plitkome je reljefu prikaz golubice, simbola Duha Svetoga, u stiliziranim oblacima i svjetlosnim zrakama s anđeoskim glavicama u kutovima. Na vrhu je u plitkome luku izveden par anđeoskih glavica, a do kraja kutova ukras od položenih voluta.
Skulpture: Sv. Vinko Ferrerski i Sv. Antun Pustinjak (?), štuk i gips
Sa strane stupova postavljene su statue dvojice svetaca: sv. Vinka Ferrerskog (lijevo) i sv. Antuna Pustinjaka (?) desno. Sv. Vinko Ferrerski - u dominikanskome habitu širokih ploha, krutih nabora, s plamenom na tjemenu - skromne je izvedbe. Kip sveca desno, vjerojatno sv. Antun Pustinjak, prikazuje bradata starca s kukuljicom i monaškim habitom. U ruci drži štap opata. Kip je statičan.
Oltarna pala: Sv. Antun Padovanski, ulje na platnu, (215 x 113 cm); autor: nepoznat, 18. stoljeće
Sv. Antun Padovanski, ekstatična izraza, u tamnosmeđem franjevačkom ruhu, raširenih ruku kleči podno vizije Bogorodice. Bogorodica u crvenoj haljini ogrnuta plavim plaštem, sa sivo-bijelim velom preko glave, svijetloružičasta lica i blaga pogleda, pridržava oveće golo Dijete sa zrakastom aureolom i raširenim ručicama, koje gleda u svoju majku. U prvome planu dva su anđelčića s otvorenom knjigom i svečev atribut - ljiljan. Na lijevoj je strani krajolik; na brežuljku utvrđeni grad, a ispod njega bijelo-ružičaste kuće crvenih krovova. Desno u pozadini je anđeo raširenih krila i sklopljenih ruku u zanosnoj molitvi.
Relikvija sv. Liberata
Na ovome oltaru, u središtu predele iza pokretnih drvenih vratašca čuva se oveća relikvija rimskoga mučenika sv. Liberata, koju je u Rimu, od kardinalova vikara Gašpara, na dar godine 1683. dobio pulski biskup Bernardin Corniani. Biskup ju je 1684. g. darovao pazinskome prepozitu i župniku, baronu Jakovu Rampelu. Dozvolu za javno izlaganje i štovanje porečki je biskup Aleksandar Adelasio podijelio 26. prosinca 1684. Autentičnost ove relikvije ponovno je, prigodom pastoralne vizitacije Pazinu, provjerio i potvrdio porečki biskup Franjo Polesini 6. lipnja 1780. godine. Ova se relikvija izlaže i štuje prve nedjelje po sv. Jurju.
OLTAR SV. JOSIPA, kamen, štuk i gips, druga kapela južno, 18. st.
U konstruktivnom pogledu, istovjetan je oltaru Sv. Antuna Padovanskog. Supedanej je postavljen na dvije kamene stube, tupo podrezanih kutova i zupčastih završetaka. Od iste vrste kamena izrađeno je i podnožje. Stipes je oblikovanom konkavno savijenim volutama. Na stipesu menze izveden je reljef na kojemu dva anđela između oblaka nose sv. Josipa u vječno blaženstvo. Krila podnožja i dio predele tvore dva visoka, snažna i koso postavljena kvadra. Središnji dio retabla zauzima oltarna pala. Sa svake strane oltarne pale dva su koso postavljena stupa; srednji strši u prostor, a krajnji je uvučen. Iza središnjih stupova je pilastar s kompozitnim kapitelom. Atika se izvija nad stupovima. Vijenac je u dva sloja. Donji je sloj konkavno-konveksan, dok se preklada savija iznad okvira oltarne slike i čini obrat nad kapitelima stupova. U gornjemu je dijelu atika s reljefnim prikazom oka Božjeg kao simbola Božje sveprisutnosti i svevidljivosti; u obliku je ljudskoga oka u trokutu, oko njeg su zrake, vijenac ruža te oblačići i dvije anđeoske glavice ukomponirane u krila. Atika je smještena između izbočenih konzola koje prate koso postavljene stupove retabla. U sredini završnoga luka atike smještena je anđeoska glavica, a do kraja kutova ukras od položenih voluta.
Skulpture svetaca: Sv. Ivan Nepomuk i Sv. Karlo Boromejski, štuk i gips.
Na krajevima stupova postavljene su skulpture svetaca u biskupskome ruhu i s biretom na glavi. Sv. Ivan Nepomuk (lijevo) u rukama drži dugi križ, a sv. Karlo Boromejski (desno), ogrnut krznenim ogrtačem, položio je ruke na prsa. Skulpture su skromne izvedbe.
Oltarna pala, Preminuće sv. Josipa, ulje na platnu (215 x 113 cm);
autor: nepoznat, 18. stoljeće
Na slici je prikazan poluležeći lik sv. Josipa koji umire u nazočnosti Krista i Djevice Marije. Sv. Josip, položen dijagonalno od promatrača, umotan je u svijetlu tkaninu, umorno opustivši ruke. Krist je, u tirkizno-plavoj haljini i crvenome plaštu, prislonio glavu uz umirućega, a Djevica Marija, blagošću prožeta lica i u svijetlocrvenoj haljini, ogrnuta plavim plaštom nagnula se prema Josipu te svojom ljevicom drži njegovu ruku. Iza sv. Josipa je anđeo u ružičastoj haljini, snažnih, raširenih bjelosivih krila, nagnut prema njemu. Gore na oblacima dva anđelčića leže potrbuške, jedan gleda u otvorenu knjigu. U donjemu desnom kutu anđelčić ružičaste puti, s plavom vrpcom, sjedi okrenut leđima, a u ruci drži rascvjetali štap, atribut sv. Josipa, dok je drugi s ružičastom vrpcom kleknuo uza nj.
Na južnome zidu uz oltar su ugrađene dvije kamene ploče: desna s natpisom, a lijeva s grbom obitelji Schuel. O desnome natpisu govorili smo u poglavlju o skulpturi. Okvir četverokutne kamene ploče, s lijeve strane oltara, skošenim bridom prelazi u udubljeno polje s grbom Schuelovih. U donjemu dijelu ploče koso je postavljen štit grba, prepolovljen okomitom vrpcom s tri stilizirana krila. Na jedan je kut nataknuta kaciga s vodoravnim procjepom vizira. Na kacigi je valovita tkanina i nojeva perjanica, a na vrhu uspravno krilo sa sitnim perjem i šest dugih pera te s kosom vrpcom u kojoj su tri krila, kao na samome grbu.
OLTAR SV. KRIŽA, kamen, štuk i gips;
prva kapela sjeverno, 18. stoljeće
Supedanej je postavljen na dvije kamene stube, tupo podrezanih kutova i zupčastih završetaka. Od iste vrste kamena izrađeno je podnožje i donji međašnji profil. U menzi je niša s likom mrtvoga Krista u ležećemu položaju. Niša je zatvorena uokvirenom mrežastom metalnom rešetkom sa simbolima Kristove muke. Sa strane stipesa menze u plitkome reljefu oblikovana su dva lika vojnika s kopljima - čuvari Kristova groba.
Glavnina oltara počiva na predeli. U sredini se ističe lučno nadsvođena plitka niša s drvenim Raspelom. Na mjestu gdje se niša nadlučuje i zaobljuje, postavljene su dvije anđeoske glavice. Sa strane su na podlošcima postavljena po dva koso položena stupa. Donji dio trabeacije prekinut je. Nad frizom je stupnjevito profilirana preklada vijenca koji se savija iznad luka središnje niše i čini obrat nad kompozitnim kapitelima stupova. Nad glavninom oltara diže se peterokutna atika uokvirena snažno izbočenim uskim kvadrima. Na atici je u plitkome reljefu prikaz molitve na Maslinskoj gori. Pred vizijom vlastite muke i smrti, Krist u molitvi kleči, dok apostoli Petar, Jakov i Ivan spavaju. Iznad Krista iz oblaka se pojavljuje anđeo sa simboličnim kaležom gorčine. Vrh zabata atike ukrašen je bogatom kartušom, a kosine bokorima voća i volutama.
Skulpture: Marija i Magdalena, štuk i gips
Na bokovima oltara smješteni su kipovi dviju svetih žena u jednostavnoj haljini i plaštu, jednoličnih nabora, smirena pokreta i beživotnih lica.
Raspelo, drvo;
autor: nepoznat, 18. stoljeće
Kristova glava klonula je postrance na rame, usta su napola otvorena, a lice koje izražava smirenu i uzvišenu patnju, obraslo bradom, uokviruje duga valovita kosa. Na raširenim rukama pribijenima o drvo križa naglašene su izbočene žile, a na prsnome košu mršava i blago savijena tijela iskočila su rebra. Oko bokova jednostavna je perizoma zlatne boje. Mršave i koštunjave noge, prebačene jedna preko druge, probijene su čavlom. Raspelo je solidan rad nepoznata provincijskog majstora.
OLTAR SV. MARGARITE (RITE) IZ KORTONE
prva kapela južno, 18. stoljeće
Supedanej je povišen na dvije kamene stube, tupo podrezanih kutova. Podnožje oltara seže do visine druge stube; supedanej je izrađen od iste vrste kamena kao i stube. Menza je u obliku sarkofaga. Stipes je reljefno ukrašen. U plitkome reljefu oblikovano je mrtvo tijelo svetice, prekriveno plahtom. Predela je jednostavna, profilirana podnožjima za stupove, a u sredini je tabernakul. Oltar je okomito podijeljen na glavninu - u kojoj je smještena pala - i bočne strane gdje su smješteni stupovi i kipovi. Okvir pale lučnog je završetka, a dvije anđeoske glavice ukomponirane su u krila pri samome vrhu. Na bočnim su stranama oltara po dva koso postavljena stupa. Srednji strše u prostor, a krajnji su uvučeni. Stupovi su ukrašeni kompozitnim korintskim kapitelima. Stupnjevito profilirana preklada savija se iznad luka pale i čini obrat nad kapitelima stupova. Atika je smještena između dva snažno izbočena uska kvadra koji se koso pružaju i otvaraju prema prostoru. U središtu atike u plitkom je reljefu prikazano čudo sv. Margarite. Prikazan je lik svetice raširenih ruku s janjetom uz noge, te stabla s bogatom krošnjom punom lišća. Na vrhu trokutasta zabata je kartuša, a duž kosina bokori voća.
Skulpture žena, štuk i gips
Sa strane retabla, na krajevima stupova, nalaze se kipovi žena u teškim haljinama, opuštenih kosa. U ruci drže lubanju, simbol pokajanja i pokore. Kipovi su statični.
Oltarna pala, Sv. Margarita iz Kortone, ulje na platnu, (215 x 113 cm);
autor: nepoznat, 18. stoljeće
Platno, slikano tamnim tonovima, prikazuje sv. Margaritu kako kleči pred raspelom u tamnosmeđem franjevačkom ruhu; naglašena je svjetlost na tužnome licu i sklopljenim rukama s crnom krunicom. Desnim laktom oslanja se na nisko postolje na kojemu su - pored raspela - lubanja, otvorena knjiga i bič. U prvome planu, usporedo s rubom slike, naslikano je muško truplo u raspadajućem stanju. U gornjemu dijelu slike svjetlijim je tonovima prikazana skupina anđelčića ružičaste puti u lepršavim haljinicama.
Krstionica
U unutrašnjosti crkve, desno od glavnoga ulaza, nalazi se krstionica ograđena pravokutnom ogradom s rešetkom od kovanoga željeza iz 19. stoljeća. Rešetka je izrađena od šipki kvadratnog presjeka u obliku grčkih vaza ispunjenih volutama. Ograda završava lunetom ukrašenom zupcima i cvijećem u poluvazama. U niši je smješten bazen koji podržava putto. Na luku iznad bazena, sa strane dekorirana girlandama, nalaze se dvije bucmaste anđeoske glavice, a nad njima u školjci golubica - simbol Duha Svetoga.
Orgulje
U sklopu barokizacije crkve, sagrađeno je pjevalište na kojemu su smještene orgulje srednje veličine, iz 1780. godine, djelo GAETANA CALLIDA (1727.-1813.), učenika i sljedbenika Petra Nakića, genijalnoga konstruktora orgulja. Orgulje je 1901. godine rekonstruirala tvrtka Vegezzi-Bossi iz Torina, ali je očuvan veći dio izvornoga materijala.
Kućište je jednostavne kompozicije, uobičajene za talijanski tip orgulja s jednim otvorom za svirale zastorasta oblika. Zasvedeno je ravnom i plitkom trabeacijom nad kojom se u sredini, između bočnih lisnatih voluta, ističe bogata vegetabilna dekoracija. Otvor je omeđen pilastrima, konzolno poduprtima i završenima vješto rezbarenim kapitelima s akantovim listovima. Niz bokove kućišta spuštaju se lisnate, u puž uvijene volute. Osnovna je boja ormara smeđa, pilastri su tamnosmeđi, a plastična dekoracija pozlaćena.
Sviraonik je načinjen u obliku samostalna ormarića pred orguljama, a sastoji se od dva manuala, pedala i 12 registara. Svirale su labijalne (s usnicama), izgrađene od metala i cilindrična oblika. Orgulje imaju ove registre:
1. Principal 8´ 7. Viola da gamba 8´
2. Unda Maris 8´ 8. Concerto viole 8´
3. Ottava 4´ 9. Flauta 4´
4. Decima quinta 2´ 10. Bordone 8´
5. Pieno 4´ 11. Violoncello 8´
6. Tromba 8´ 12. Contrabasso 16´
Sakristija
Na sjevernoj strani prezbiterija u 18. je stoljeću prigrađena sakristija, pravokutna prostorija s dva kvadratna prozora na istoku i sjeveru, te trojim vratima. Svod je bačvast i izbrazdan susvodnicama, zidovi su glatko ožbukani, obojeni bijelo. Pod je ciglen. Uz sjeverni zid smješten je barokni ormar za liturgijsko posuđe i crkveno ruho. Iznad ormara dva su portreta, Andrije i Enrica Rapiccija. Na zapadnome zidu kameni je umivaonik s mramornim inkrustacijama, a na južnome su dva drvena grba Mosconijevih, okrugla oblika, i portret prepozita Antuna Vida Franjula.
Ormar za liturgijsko posuđe i crkveno ruho;
drvo, rad mjesne radionice, datiran 1736. g.
Vrpce tamnijih i svjetlijih furnira nemirnih oblika na vratašcima ormara stvaraju okvire za uložene figure svetaca. S lijeva na desno nalaze se: sv. Ivan Nepomuk, sv. Antun Padovanski, sv. Nikola, sv. Petar, sv. Pavao, sv. Mihael Arkanđel, sv. Josip i osmi svetac kojeg nije moguće raspoznati. Na središnjim vratašcima, ispod nadsvođenog Raspeća i vijenca s godinom 1736., nalazi se prizor Navještenja. Vratašca su odvojena pilastrima. Na škrinji unutar uokvirenih uklada ukomponirani su biljni ukrasi, a na bočnim pilastrima životinjske figure.
Dva grba obitelji Mosconi, rezbareno drvo;
promjer 1 m, 16. st.
Grbovi su okrugli. Najveći dio kružne površine, ukrašene lisnatim motivima, zauzima grb obitelji Mosconi, s dva heraldički suprotstavljena lava. Na obrubu je oštećen natpis. Na jednome čitamo ime pazinskoga kapetana Alessija Mosconija, s datumom smrti - umro 8. veljače 1540. godine (OBIIT. DIE. 8. FEBRVARI 1540), a na drugome Giovannija Mosconija, također s datumom smrti - umro 27. travnja 1543. (OBIIT. DIE. 27. APRILIS. 1543). Zaključujući po natpisima i godinama smrti, grbovi su vjerojatno nastali neposredno poslije 1543. godine. Stilski su zacijelo djela 16. stoljeća, vjerojatno rad mjesne radionice, nastala pod utjecajem iz Donje Austrije.
Portret Antuna Vida Franjula, ulje na platnu, (1 x 0,80 m)
oko 1775. godine
Portret se nalazi na južnom zidu sakristije. Ovalnog je oblika. Na slici je prikazana polufigura svećenika koji stoji uz stol, držeći u ruci brevijar. Na stolu je Raspelo. Tijelo je okrenuto poludesno, dok je glava prikazana s lica. Svjetlokestenjasta gusta kosa češljana je ravno i flankira pravilno, ovalno lice crvenkasto-smeđe je puti, potpuno skrivajući uši. Meko su modelirani: naglašeni nos, zatvorene usne i smeđe oči pod nadlučnim obrvama. Svećenik je odjeven u bijelu kotu s čipkom na krajevima rukava i donjemu rubu. U tami jednolične zelenkasto-smeđe pozadine, na lijevoj strani nazire se jedan grb, a ispod njega natpis: ANNO. 1747. AETATIS. SVAE. 41. (Godine 1747. Star 41. godinu). Na vrhu ispod okvira nalazi se drugi natpis:
PLENUS IN HANC ECCLESIAM MERITIS
OBIIT. AETATIS. SVAE. 68.15. MAI. PRAEPOSITURAE 35
ANNO. VERO. 1774.
(Pun zasluga za ovu crkvu. Umro u svojoj 68. godini, 15. svibnja u 35-oj godini prepozitske službe, godine 1774.).
Pitanje autorstva ove kvalitetne slike mletačke derivacije ostaje otvorenim. Slika je prilično oštećena.
Portret Andrije Rapiccija, ulje na platnu (0,70 x 0,80 m)
oko 1570. godine
Nalazi se na zidu iznad sakristijskog ormara. Petar Stanković navodi da je slika bila u kući Rapiccijevih blizu Kaštela. Kako i kada je dospjela u sakristiju, ne znamo. Na slici je prikazan polulik svećenika koji stoji uz stol. Lijevu je ruku naslonio na stol, a u desnoj drži natpis koji izgleda kao stranica knjige. Lice je obraslo smeđom bradom. Obučen je u bijelu haljinu i ima kratak ogrtač. Iza njega je crveni zastor, a u pozadini polica s knjigama i Raspelo. Desno gore, ispod grba Rapiccijevih nalazi se natpis:
ANDREAS. RAPICIVS
S.C.M. FERDINANDI. PRI.
SECRETARIVS. CONSILIARIVS
PRO. EADEM.MAIESTATE. IN. FOROIVLII. FINIBVS. COMMISSARIVS
ANTISTES. AC. COMES. TERGESTINVS. 1567.
(Andrija Rapiccio, tajnik Njegova Veličanstva Ferdinanda I., savjetnik istoga veličanstva, povjerenik u pokrajini Čedad /Cividale/, biskup i knez Trsta 1567.).
Portret Henrika Rapiccija, ulje na platnu (0,70 x 0,80 m);
oko 1570. godine
Nalazi se na zidu iznad sakristijskog ormara. Ova slika pandan je prethodnoj. Bradati i gologlavi svećenik stoji s desne strane, naslonivši ruku na stol. Odjeven je u bijelu kotu s bogatim čipkastim uzorkom na rubovima. Zaogrnut je kratkim ogrtačem s ovratnikom. Na tamnoj pozadini, desno gore ispod grba Rapiccijevih, nalazi se natpis:
HENRICVS. RAVICIVS. THEOPOMPI. RAVICI. CERAPICI.
FILIVS. I. V. D. EPISCOPVS TERGESTINVS. 1200.
(Henrik Ravitius - Rapiccio - sin Teopompa, doktor obaju prava, tršćanski biskup 1200.).
Kip Pietŕ, ispred crkve, kamen
Ispred crkve nalazi se kameni kip Pietŕ. Majka Marija - s tijelom mrtvog Krista u krilu - sjedi frontalno na tronu; tijelo zadržava lijevom rukom iznad srca, a desnicom Kristovu klonulu desnu ruku. Kristove noge, razdvojene i pod tupim kutom, tabanima dotiču podnožje piramidalne kompozicije koja odudara od klasične ikonografije. Prisan odnos majke - lica protkana tugom, koja bez naprezanja drži Kristovo mrtvo tijelo, i sina, glave nagnute u lijevo, smirena izraza lica - izražen je tako što između nje i sina nema razmaka; ujedinjeni su u boli većoj od bilo koje druge. Marijina obla glava, nagnuta prema desnome ramenu, pokrivena je meko nabranom tkaninom, a draperija s vodoravnim plitkim naborima obavija joj vrat kao u kakve redovnice. Donji dio odjeće sadrži široke mekane nabore koji padaju različito. Lik Blažene Djevice Marije znatno je bolje obrađen od mrtvoga Krista.
Ostali crkveni inventar
ŽUPNI URED
Pokaznica, pozlaćeno srebro, (0,58 x 0,115 m);
domaća radionica, gotika, 15. stoljeće
Pokaznica ima šesterolisnu bazu zaobljenih vrhova, dekoriranu iskucanim listićima. Nodus u obliku spljoštene kugle ukrašen je geometrijskim reljefnim ornamentima. Na bogato dekoriranu podnožju, gdje se ističu četiri anđelčića koji izlaze iz balkončića u obliku propovjedaonice, izdiže se gornji dio monstrance. U središtu je ostensorij u obliku cilindra, a unutra pozlaćena luneta. Sa strane ostensorija nalaze se kasnogotičke niše u obliku kontrafora - u koje su s jedne strane smješteni ljevani kipići sv. Nikole i jednoga biskupa, a s druge strane kipići sv. Barbare (kruna, palma i toranj) i sv. Katarine Aleksandrijske. Na lukovima je s jedne strane lik ankanđela Gabrijela, a s druge Blažena Djevica Marija. Iznad ostensorija izdiže se kasnogotički tornjić ukrašen fialama. Na vrhu je šesterokutno krovište s križem. Pokaznica je rad domaće radionice, nastao pod njemačkim utjecajem.
Kaptolski križ, tučeno srebro, (0,80 x 0,44 m);
venecijanski rad, renesansa, datiran g. 1518.
Na prednjoj strani na krajevima se režnjeva nalaze simboli četvorice evanđelista. Na stražnjoj je strani u središtu lik sv. Sebastijana, a na krajevima režnjeva likovi su: sv. Fabijana, sv. Roka i sv. Nikole, dok je na vrhu grb pazinskoga grofa. Imena svetaca napisana su na aureolama. Na okomitu kraku križa, na stražnjoj strani, nalazi se natpis: TPE PBRI PETRI SIRONICH VICARI PISINI 1518. (Za vrijeme svećenika Petra Sironića pazinskoga vikara iz 1518.), a na poprečnu kraku: HOC OPVS FECIT FIERI COITAS. PISINI. VNAA. CVM. SIRONICH. ANDREE. TEMPORE. SINDICATVS. ANDREE. MARTINI. BALDASI. ET. SVPANI (Ovaj križ dala je napraviti pazinska općina zajedno s Andrijom Sironićem za vrijeme crkvenih skrbnika Andrije, Martina, Baldasara i Župana).
Misnica, venecijanski br
Nova Istra broj 3-4/2015.
- U sjećanje
- Suvremena književnost
- Tema: HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU
- Nagrada „Zvane Črnja“ za 2014.
- Novi prijevodi
- Studije, ogledi, zapisci
- U spomen: GORAN STARČEVIĆ
- Hrvati i Ukrajinci
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Nova Istra broj 1-2/2015.
- U sjećanje
- Suvremena književnost
- Tema: ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873.-1914.)
- Novi prijevodi
- Studije, ogledi, zapisci
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Nova Istra broj 3-4/2014.
- Suvremena književnost
- Novi prijevodi
- Tema: Optimizam
- Nagrada "Zvane Črnja" za 2013.
- Ogledi i zapisci
- Tema: Politika i političari
- Prilozi o zavičaju
- Kritički pristupi i osvrti
Izvješće prosudbenog povjerenstva o nagradi...
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Dunja Detoni Dujmić, književnica; akademik Goran...
saznajte više
Obrazloženje Nagrade “Zvane Črnja” za 2017.
OSVOJENO PAMĆENJE I POVIJEST – POHVALA ŽIVOTU I RADU MARIJE CRNOBORI Jelena Lužina: Marija...
saznajte više
NAGRADA „ZVANE ČRNJA“ 2021.
Nagrada Zvane Črnja 2021. – obrazloženje Na Natječaj za Književnu nagradu Zvane Črnja za...
saznajte više
Rezultati natječaja za nagradu „Zvane Črnja“...
Nagrada „Zvane Črnja“ 2014. Društva hrvatskih književnika i Istarskog ogranka DHK za najbolju...
saznajte više
Rezultati natječaja za nagradu „Zvane Črnja“...
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA ZAGREB i ISTARSKI OGRANAK DHK PULA - NAGRADA „ZVANE ČRNJA“...
saznajte više
NAGRADA „ZVANE ČRNJA“ 2023.
OBRAZLOŽENJE ZA DODJELU NAGRADE „ZVANE ČRNJA“ DRAGUTINU LUČIĆU-LUCI ZA KNJIGU „NITI...
saznajte više
12.Studeni2024.
ISTRA NA INTERLIBERU!
Mjesto:
Vrijeme:
Vrijeme:
08.Studeni2024.
Objavljena je „NOVA ISTRA“ br. 3 (jesen)/2024.
Mjesto:
Vrijeme:
Vrijeme:
30.Listopad2024.
Novo izdanje!
Mjesto:
Vrijeme:
Vrijeme:
18.Listopad2024.
22. PULSKI DANI ESEJA, 25. i 26. listopada 2024.
Mjesto: Klub hrvatskih književnika "Dr. Ljubica Ivezić"
Vrijeme: 25.10.2024.
Vrijeme: 25.10.2024.