CRKVA SVETOGA NIKOLE U PAZINU (Ic)

22. Prosinac, 2002 - 11:35

Povijest crkve Svetoga Nikole
Povijest gradnje i obnova crkve Svetoga Nikole

Župna crkva sv. Nikole s odvojenim zvonikom smještena je na travnatome terenu, postrance od glavne prometnice, između središnjega trga i Kaštela, na sjeverozapadnome rubu današnjega grada. Sagrađena je 1266. g., a današnji je izgled dobila u 18. stoljeću kada je i posvećena (1764.).

O njenoj gradnji svjedočio je natpis na nadvratniku desnoga portala glavnoga pročelja, koji u svojim djelima spominju Camillo de Franceschi i Giannandrea Gravisi (1940.), a glasio je: ANNO D(omini) MCCLXVI FACTUM EST HOC OPUS (Ljeta Gospodnjega 1266. sagrađena je ova crkva). Natpis se, nažalost, nije sačuvao.

Drugi podatak nalazimo u knjizi horografa i proučavatelja starina Johanna Weikharda Valvasora - Die Ehre des Herzogthums Crain (Slava Vojvodine Kranjske) iz 1689. godine. Valvasor navodi ove riječi: ANNO 1266. PISINI IN ISTRIA ERIGITUR SACRA AEDES, DIVI NICOLAI, CUIUS RECTOR TITULO PRAEPOSITI GAUDET (Godine 1266. bila je u Pazinu u Istri podignuta crkva sv. Nikole, a njezin upravitelj uživa naslov prepozita).

O gradnji crkve saznajemo i iz dijela natpisa na kamenoj ploči iznad glavnoga portala:

TEMPLVM HOC
D(eo) O(ptimo) M(aximo) IN HONOREM BEATI NICOLAI
EPISCOPI ANO MCCLXVI ERECTVM ...

(Ovaj hram podignut 1266. predobromu svemogućemu Bogu u čast Blaženog Nikole biskupa...)

Kakva je bila srednjovjekovna crkva sv. Nikole? Ako je suditi prema tipiziranome crtežu Pazina u naivnoslikarskoj maniri Prospera Petronija iz 1681., te prema Valvasorovoj manirističkoj grafici Pazina iz 1689. godine, tada je to bila malena, jednobrodna romanička crkva sa zvonikom uz pročelje, prekrita dvoslivnim drvenim krovištem i škriljama, a obuhvaćala je prostor današnje srednje lađe. To potvrđuje i struktura zida glavnoga pročelja i gornjega dijela srednje lađe. Naime, pokusnim skidanjem žbuke na glavnom pročelju, utvrđena je karakteristična struktura zida od velikih pravilnih kvadara, povezanih u vodoravne pojaseve sa žbukom ružičaste boje - zbog dodatka tučene opeke. Zid jednakih obilježja uočen je i u gornjim dijelovima srednje lađe, a vidljiv je iz potkrovlja. Ne znamo kako je crkva sv. Nikole bila iznutra uređena. Ovoj crkvi vjerojatno je prethodila ranoromanička crkvica, tada izvan naselja, podređena staropazinskoj župi.

U vrijeme Walseeovske uprave nad Pazinskom knežijom, za prepozita Andrije Schuela, prigrađen je 1441. godine veliki kasnogotički poligonalni prezbiterij definiran s dva jarma dugim zvjezdasto-rebrastim svodom, sa središnjim rombnim poljem. Gradnju datira latinski natpis s pazinskim grbom (obli crveni štit prepolovljen poprečnom bijelom gredom, preko čitavog polja kula s kruništem, dva prozora i polukružnim vratima), pisan gotičkom minuskulom, ugrađen u gornji dio sjevernoga zida svetišta:

HOC. OPUS. ECCL(esia)E
FECIT. FIERI. COM(m)U(n)ITAS
PISINI. ANNO. D(omini) M.CCCC
T(em)P(or)E. grb XLI
AND(reae) Pazina SCH(ue)L
P(rae)PO(siti) PISI(ni)

(Ovu crkvu dala je podignuti pazinska komuna ljeta Gospodnjega 1441. za vrijeme pazinskoga prepozita Andrije Schuela.).

Na zidovima i svodu prezbiterija monumentalne freske izradio je oko 1470. godine anonimni južnotirolski slikar koji je pripadao krugu Jakoba Suntera (Leonarda iz Brixena). Ikonografski program na svodu obuhvaća ciklus Geneze (Stvaranje svijeta) i borbu anđelâ, te lik sv. Mihovila u središnjemu polju, a na zidovima likove proroka i simbolički povezane prizore iz Staroga i Novoga zavjeta ili starozavjetne prefiguracije s velikom kompozicijom Kristova Raspeća iza glavnoga oltara. Tom prigodom obojeni su svi arhitektonsko-konstruktivni i skulpturalni detalji i uklopljeni u jedinstven koloristički sustav fresko dekoracije.

Od 1635. godine crkva se postupno povećavala dogradnjom odvojenih bočnih kapela koje su imućni dobročinitelji i bratovštine podizali kao svoje zavjete. Dograđivanje je trajalo desetljećima, sve do 1755. kada su kapele, prigodom pregradnje, međusobno povezane te su tako nastale bočne lađe, a jednobrodna crkva postala je trobrodnom.

Prva je dograđena treća kapela od ulaza desno. Sagradila ju je Bratovština Presvetoga Ružarija 1635. godine. O tomu svjedoči posvetni natpis na vijencu iznad luka kapele: AD. LAVDEM. DEI. ET. HONOREM. BEATAE. VIRGINIS. MATRIS. MARIAE. SODALITAS SACRATISSIMI ROSARII. F. F. AN. DNI. 1635. (Na hvalu Bogu i čast Blaženoj Djevici Majci Mariji dala izgraditi bratovština Presvetoga Ružarija, ljeta Gospodnjega 1635.). Kapelu nasuprot sagradila je karmelska bratovština 1637. godine. Sačuvani natpis na profiliranome vijencu glasi: DEO. OPTIMO. MAXIMO. DEIPARAEQVE. VIRGINI. MATRIS MARIAE SOCIETAS CARMELITANA. DEDICAVIT. ANO. D. 1637. (Predobromu svemogućemu Bogu i Bogorodici Djevici Majci Mariji posvetila bratovština Karmelske Gospe godine Gospodnje 1637.). Drugu kapelu, od ulaza lijevo, dao je sagraditi 1659. godine grof Jeronim Flangini, vlasnik Pazinske knežije, kako stoji na natpisu arkade kapele: HIERONYMVS. FLANGINI. SACRI ROM(ani) IMP(erii) COMES. PISINI. ET. SANCTI. VDALRICI. DIVI. ANTONIO DE PADVA SACELLVM. HOC. A. FVNDAMENTIS ERECTVM. DICAVIT. ANNO MDCLIX (Jeronim Flangini Svetoga rimskoga carstva grof Pazina i Sv. Ulriha posvetio je ovu kapelu, podignutu od temelja, blaženomu Antunu Padovanskom 1659. godine). Iznad zaglavnoga kamena luka kapele nalazi se grb obitelji Flangini.

Kapela sv. Josipa, smještena nasuprot kapele sv. Antuna, sagrađena je milodarima Pazinaca 1681. godine. O vremenu gradnje i posveti govori natpis na luku kapele: PIIS. PISINENSIVM. ELEMOSYNIS VOTVM. DIVAE. VIRGINI. MATRI. MARIAE. SANTIS(simae). BEATO PATRIARCHAE. IOSEPHO. ET FRANCISCO XAVERIO. AN(n)O. 1681. (Zdušnim milodarima Pazinaca zavjetovano Blaženoj Djevici Presvetoj Majci Mariji, blaženomu patrijarhu Josipu i Franji Ksaverskome godine 1681.).

Godine 1670. sagrađena je zgrada za prepozite, na mjestu one koju je prepozit Andrija Schuel g. 1474. ostavio crkvi Sv. Nikole.

Za prepozita Ivana Fatora godine 1705. podignut je novi zvonik u jednostavnom stilu pokrajinskoga baroka, a 1726. obnovljena je crkva što potvrđuje kronogram na arhitravu glavnoga portala:

HoC. opVs. noVIter. reDIfICatVM. sVb.abbate. Ioan(ne. fattor)I praeposIto
popVLVs. pIsInensIs. pIe. hanC. aeDeM. L(aborare. IVVIt)

(Ova je crkva obnovljena pod opatom Ivanom Fatorom prepozitom. Puk pazinski zdušno je pomagao u obnovi ovoga hrama.)

Do potpune obnove crkve došlo je za vrijeme prepozita Antuna Vida Franjula. U tom razdoblju dozidane su dvije nove kapele, s južne i sjeverne strane glavne lađe, probijeni zidovi između kapela koje su povezane lukovima, podignuta je glavna lađa kako bi se dobilo osvjetljenje sa svoda. Otvoreni su prozori na bočnim zidovima kapela, na sjeveroistočnoj i jugoistočnoj strani prezbiterija, umjesto starih gotičkih, te dva prozora na južnoj strani. Sa sjeverne strane apside dograđena je sakristija, a s južne spremište. Obje prostorije otvaraju se u prostor izgradnjom vrata na kraju bočnih lađa. U svetištu je - u istočnome jarmu sjevernoga broda - probijen portal u sakristiju, a nad ulazom izgrađeno pjevalište trapezoidnoga oblika s prostorom za orgulje. Barokizacija i proširenje crkve završeni su 1764. godine, kada ju je posvetio porečki biskup Gašpar Negri.

O obnovi, proširenju i posvećenju crkve govori nam natpis na kamenoj ploči iznad glavnoga portala:

TEMPLVM. HOC
D.O.M. IN. HONOREM. BEATI. NICOLAI
EPISCOPI. ANO. M.CC.LXVI. ERECTVM
ET. VETUSTATE. PENE. CONSVMPTUM
STUDIO. AC. CURA. ANTONII. VITI. FRANUL
EIUSDEM. PRAEPOSITI. RESTAURATUM. AT
QUE. IN. AMPLIOREM. HANC. FORMAM. RE
DACTUM. SOLEMNI. RITU. CONSECRAVIT
GASPAR. DE. NIGRIS. EPISCOPUS. PARENTI
NUS. DIE. XIX. AUGUSTI. ANNI. M.D.CCL.XIV.

(Ovaj hram podignut 1266. predobromu svemogućemu Bogu u čast blaženoga Nikole biskupa i radi starosti gotovo dotrajao, nastojanjem i brigom Antuna Vida Franjula njegova prepozita, obnovljen je i u ovaj prošireni oblik doveden, posvetio je svečanim obredom Gašpar Negri biskup porečki 19. kolovoza 1764.)

Arhitekt Giuseppe Antonio Cipriani godine 1851. vazama je ukrasio krajeve kora crkve i postavio novu ogradu, obojio stakla na prozorima prezbiterija i zidove.

Crkva je ponovno obnovljena 1889. za prepozita Josipa Orbanića. Tom prigodom prošireno je spremište i podignuta balaustra velikoga oltara - rad klesara Tiziana Timeusa iz Oprtlja.

Radi još jedne obnove, utemeljen je 23. srpnja 1926. g. Odbor za restauraciju crkve (Comitato per restauro chiesa). Na čelu odbora bio je Liberat Runco, predsjednik općine, a jedan od potpredsjednika bijaše tadašnji župnik-prepozit mons. Karlo Gregorović. Odbor je prikupio potrebna sredstva (19.648 lira) pa je obnova mogla započeti. Prilikom pripremnih radova, mons. Gregorović otkrio je freske koje su u 18. stoljeću premazane vapnom. Od 1927. do 1933. g. očistio ih je i konzervirao te u velikoj mjeri restaurirao Konzervatorski zavod iz Trsta (Soprintendenza alle Opere di Antichitŕ e d’Arte Trieste). Godine 1927. obojene su lađa i drvenina, popravljeno šest oltara te uređeni natpisi na pročelju crkve i zvoniku. Obnovljen je trijumfalni luk koji nosi natpis: GLORIA IN EXCELSIS DEO ET IN TERRA PAX HOMINIBUS (Slava Bogu na visini i mir ljudima na zemlji). Osim navedenoga, za vrijeme posljednjega župnika-prepozita Gregorovića, u crkvu je uvedena struja (1928.) te su pojačani i podzidani temelji crkve, kako bi se zaustavilo pucanje zidova - što je izazvano potresom u siječnju 1926. i propadanjem tla.

Za prepozita Leopolda Jurce popravljen je crkveni krov (1960. i 1961.), a Konzervatorski je zavod iz Rijeke 1958. godine iz svetišta uklonio veoma trošno barokno korsko sjedalo, drvorez iz 1772., i sjedalo patrona iz 1758. godine. Od čitava su kora do danas u svetištu sačuvana samo četiri klecala.

Godine 1956. crkva je proglašena spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu države.

U sklopu 700. obljetnice pazinske župne crkve, za župnika Antuna Bogetića, crkva je ožbukana izvana (1965.) i obojena iznutra, podignut je oltar prema puku - u duhu obnovljene liturgije - po nacrtu akademske kiparice Alojzije Ulman; dopunjen je desni stup trijumfalnoga luka - okrnjen zbog sjedala patrona, postavljene su kamene korske klupe te skinut ambon, da bi se bolje istakao trijumfalni luk, što je još 1927. uime Konzervatorskoga zavoda predlagao prof. Riccoboni.

Za sadašnjega župnika Marijana Pamića postavljeno je centralno grijanje u crkvi, izvedene su nove stepenice za pjevalište i oličena crkva.

Župna crkva sv. Nikole nijema je pratiteljica povijesti grada Pazina i njegovih stanovnika od 13. stoljeća do danas. Zato joj ubuduće treba pridavati daleko veću pozornost, tj. temeljito je obnoviti kako bi mogla zablistati u punini svoje jednostavnosti.

Nastavak

Prethodna objava:
CRKVA SVETOGA NIKOLE U PAZINU (Ib)

Sljedeća objava:
CRKVA SVETOGA NIKOLE U PAZINU (Id)

Povratak na sve novosti