MARIO (MARIJAN) KALČIĆ – esejist, urednik, publicist, politički i kulturni djelatnik (Regulići kraj Barbana, 24. kolovoza 1934. – Pula, 15. srpnja 1986.). Gimnaziju je završio u Puli, a potom diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Bio je profesor u Veloj Luci na otoku Korčuli i na Pedagoškom fakultetu u Puli. Radio je kao prosvjetni savjetnik Općine Labin i ravnatelj tamošnjega Radničkog sveučilišta, ravnatelj Općinske knjižnice i čitaonice u Puli, glavni i odgovorni urednik riječkoga časopisa "Dometi" (1972-74.) i pulske "Istre" (1974-83.), glavni urednik pulske "Istarske naklade" te od 1983. do smrti ravnatelj Naučne biblioteke (danas: Sveučilišna knjižnica) u Puli. Godine 1969. imenovan je zastupnikom Istre u Kulturno-prosvjetnom vijeću Savezne skupštine SFRJ. Politički obilježen nakon – nacionalno-politički i kulturološki emancipirajućega, ali u komunističkoj Jugoslaviji 1971-72. silom ugušenoga pokreta – Hrvatskoga proljeća. Bio je jedan od osnivača i, uz Zvanu Črnju, najzaslužniji aktivist Čakavskoga sabora: začetnik njegovih programa i akcija, urednik izdanja i glavni tajnik od 1983. Također je bio među pokretačima upravo ovoga niza – "Istre kroz stoljeća" te urednik i priređivač pojedinih naslova edicije. Uređivao je i zbornike Čakavskoga sabora. U književnosti se predstavio 1950-ih tekstovima u znamenitom "Istarskome borcu" i bio predsjednikom istoimenoga literarnog kluba pulskih gimnazijalaca. Pisao je zavičajno angažirano, na tragu prožimanja zavičajnih i nacionalnih kulturnih vrijednosti, tj. afirmacije istarskog, ali ne samo dijalektalnoga, u domovinskom kontekstu. Posebno se izdvajaju njegovi ogledi o djelu jednoga od najznačajnijih hrvatskih pisaca i intelektualaca Istre 20. st. Mate Balote (Mije Mirkovića), a Balotina je djela priređivao i napisao pogovore za nekoliko izdanja njegove znamenite čakavske dijalektalne zbirke "Dragi kamen". Sastavio je i predgovorom popratio antologiju "Istarska korabljica". Pisao je o književnicima Ranku Marinkoviću, Mirku Božiću, Zvani Črnji..., o Ivi Mihoviloviću, zatim o kiparima i slikarima Mati Čvrljku, Renatu Percanu, Marčelu Brajnoviću..., glagoljici i glagoljaštvu, o mnogim istarskim krajevima, kulturnome životu Pule, knjižnicama i knjižničarstvu i dr. temama. Zauzima istaknuto mjesto u kulturnoj povijesti Istre druge polovice XX. st., a njegovom je osobom, radom i sudbinom nadahnut roman Stjepana Vukušića "Zvijezde nad Gočanom" (2003). Za života Kalčić nije objavio autorsku knjigu pa je ovo izdanje – MARIO KALČIĆ, ČOVJEK U SVOME VREMENU, koje sadrži njegove autorske tekstove i svjedočanstva suvremenikâ o njemu – prva knjiga Kalčićevih izabranih, u mnogome gotovo i sabranih, tekstova: književnih eseja i kritika, putopisnih zapisa, likovnih prikaza, polemičnih i angažiranih istupa na raznim skupovima, diskusija i razmišljanja o kulturnoj politici i sl.