Nagrada “Zvane Črnja” za 2015.

20. Listopad 2015. - 15:45

U sklopu 13. Pulskih dana eseja nagradu "Zvane Črnja" za 2015., za najbolju knjigu eseja dobila je književnica Marina Šur Puhlovski.

U sklopu 13. Pulskih dana eseja...

NAGRADU "ZVANE ČRNJA" ZA 2015.
za najbolju knjigu eseja dobila je književnica

MARINA ŠUR PUHLOVSKI

za knjigu

"KNJIŽEVNOST ME IZNEVJERILA" (Alfa, Zagreb, 2015.).

Pročitajte obrazloženje Prosudbenog povjerenstva...

______

Odluka Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Nagrade Zvane Črnja za 2015.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Valnea Delbianco, akademik Goran Filipi i dr. sc. Ivica Matičević (predsjednik) većinom je glasova odlučilo da se
Nagrada Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja za 2015.
dodijeli knjizi Književnost me iznevjerila. Eseji s margine Marine Šur Puhlovski (Alfa, Zagreb 2015).
U uži izbor za Nagradu ušle su sljedeće knjige: "Zrcalni ogledi" Davora Šalata (Alfa, Zagreb, 2015.), "Ka totalnom teatru" Nikole Đuretića (Naklada Đuretić, Zagreb, 2015.), "Strateg" Lane Derkač (Disput, Zagreb, 2105.), "O busenu trave pod stopalom" Tomislava Pavelića (UPI-2M, Zagreb, 2015.), "Demonsko-magijski elementi u djelu Tina Ujevića" Ivana Grljušića (vlas. nakl., Poljica, 2015.) i "Književnost me iznevjerila" Marine Šur Puhlovski (Alfa, Zagreb, 2015.).

O B R A Z L O Ž E NJ E

Četiri su eseja predmetne knjige dijelovi nadređene esejističke cjeline koja pokušava odgonetnuti sudbinu književnosti i umjetnosti u vremenu u kojem živimo. Ova knjiga, zapravo jedinstveni, integralni esej nastoji opisati zašto je, prema mišljenju autorice, književna umjetnost pala tako nisko na ljestvici kulturnih i općeljudskih vrijednosti da niti oni koji su u nju vjerovali bez ostatka i kojima je ona presudni životni izbor nisu i uporno ne mogu zatomiti vlastito razočarenje i osjećaj tuge zbog stanja u kojem se ona nalazi u posljednjih pola stoljeća. Od duhovne potrage kojima je bila obilježena njezina narav do otprilike polovice prošlog stoljeća, s prepoznatljivom potentnom romanesknom jezgrom u 19. stoljeću, književnost je u kontekstu izmijenjenih društvenih odnosa i prevlasti tehnološkog napretka i globalizacijskih procesa postala tek blijeda slika negdašnje umjetničke moći, duhovna igra i postmodernistička igračka, upravo lakrdijanje i kič u rukama netalentiranih protagonista proizašlih iz modernih literarnih workshopova i novinarskih redakcija. U tome su im zdušno, kao nuspojava prodirućeg doba bjesomučne znanstvene analize i naglašenog marketinga i sveopće trgovine idejama i žanrovima, pomagali književni kritičari i teoretičari. Od pisaca-mudraca koji su znali postaviti i promisliti temeljna pitanja čovjekova života i njegova zemaljskog poslanja – sve ono što sada zovemo tradicijom ili klasičnim dostignućima svjetske književnosti – do planetarnog carstva tzv. hibridne književnosti kao ukalupljene zabave za laku i dobru zaradu. Književnost je zato iznevjerila, smatra autorica, jer nije uspjela u svojoj zadaći, a ona je u bitnome obilježena gonetanjem metafizičkih pitanja i smisla ljudskog postojanja, nije uspjela jer je njezina težnja napukla s dolaskom moderne književnosti i gubitkom jedinstva stvaraoca i jezika, a sasvim se slomila s pojavom opakih, destruirajućih jahača postmoderne. Anything goes ubitačna je formula koja ne poznaje granice i koja negdašnjeg cjelovitog čovjeka zapadne kulture atomizira, unizuje i prevrednuje do objekta mehaničke procedure igre i automata, formula konačnog izgaranja književne umjetnosti u nepovrat i ništavilo. Istinskim zaljubljenicima u duhovnu potragu i svima onima koji još, nakon svega, vjeruju u moć umjetničke riječi, ostaje danas tek marginalna pozicija, trpljenje nestanka jednog velikog duhovnog razdoblja i eventualna utjeha da će se možda ipak jednom pronaći uporište nove duhovne zbilje.
Na svome je literarno-opisnom putu u ovoj knjizi autorica pokazala sve one sposobnosti koje bi trebao imati vrstan esejist: iskrenost i odlučnost da se uhvati u koštac s bitnim pitanjima svoga vremena, jasnoću pogleda na predmet o kojem piše (aspekt sadržaja), jasnoću definiranja pojava koja su s tim u vezi (aspekt izražajnosti), arheologiju znanja o predmetu interesa te najviše od svega – originalnost pristupa naznačenoj temi. Jednostavnom frazom u opisu, ali s izraženim odlučnim karakterom u iznošenju vlastita mišljenja, pred nama je autorski rukopis koji u mnoštvu analitičkih detalja i primjera iz literarnog univerzuma ne gubi iz vida cjelinu i progresiju izvođenja spomenutih završnih postavki, bez obzira što su dijelovi knjige nastajali s višegodišnjim razmakom. Pripadnica tabora koji je u povijesnim smjenama paradigmi izgubio tlo pod nogama i kojeg u uznemirenoj umjetničkoj zbilji sidri još samo odanost umjetničkim idealima, autorica s margina pravovjerne književne poklonice tradicije, nesklona sasvim postmodernističkom ukusu, pogađa u samo središte problema, stvarajući zaokruženo djelo koje nas istodobno informira, kritizira i opominje, ali i poticajno obogaćuje naš spoznajni kapacitet.

U ime Prosudbenog povjerenstva:
Ivica Matičević