Nova Istra

8 JAKŠI FIAMENGU U SPOMEN S Jakšom Fiamengom vezivalo me iskreno prijateljstvo. U našim susretima lako i bez napora započinjao je razgovor o knjigama poezije i proze, o književnosti doma­ ćoj i susjednima, ali i o poslovima koji su nas zaokupljali. Čitao sam njegove pjesme u zbirkama od kojih mi je neke poklonio, druge sam kupio. Napisao je je skoro dva­ deset zbirki pjesama s lijepim i pjevnima pjesmama, od kojih su mnoge pjesme, na književnom i na čakavskom, bile uglazbljene te se pjevaju kao da postoje oduvijek, kao tzv. narodne pjesme. Rekao je u jednom razgovoru da je sa Zdenkom Runji­ ćem sastavio 150 pjesama. Htio je reći: „Mislio sam kako će on najbolje i najljepše uglazbiti, opijeviti moje stihove“. Slično i s Oliverom Dragojevićem. Lako je stvarao na zajedničkom književnom jeziku, ali su i njegove pjesme na čakavskom narječju napisane kao da su na književnom jeziku, tj. lako su razumljive i onima koji ne po­ znaju dobro čakavski izraz, jer je jezik njegovih pjesama svojevrsna koine , svima lako razumljiv kao zajednički govor. Nikad ni o jednom našem zajedničkom prijatelju nije rekao riječ pokude, a nek­ moli osude za neki čin, misao, ili napisanu riječ, ocjenu, prikaz. Volio je putovati Istrom, rado su ga zvali, a on se odazivao na pozive. Iz tih je putovanja nastala cijela zbirka soneta Mravi iz Nezakcija: istarski sonetni abecedarij (Istarski ogranak DHK, Pula, 2006.; pogovor Josip Bratulić, ilustrirao Josip Diminić, op. ur. ). Mješoviti zbor iz Pule Rondo Histriae izveo je, pak, niz pjesama iz njegove zbirke Sidro u čoviku. Josip BRATULIĆ Jakša Fiamengo (1946. – 2018.) (novilist.hr , foto: Marin Aničić)