Nova Istra

58 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Miroslav PELIKAN Brijeg Zamisli brijeg na kome si nekoć sjedio s djedom i crnim psom Djed je već bio jako star, ali blistavih očiju, s više želje u srcu od bilo koga, sjećaš li se toga dana, nježna zvuka zvona izdaleka i lahora što promiče kroz lišće? Slijede stavci veličanstvene šutnje Sunce je visoko, toplo je, sjene drveća brane nas, gledamo prema zvoniku i čudesnoj zemlji što se prostire ispod, rijetki oblaci na nebu Znajući Više nikada neću doživjeti ovaj trenutak Smijeh Tvoj smijeh huči kao zlokobna rijeka, iznenada zaživjela usred pustinje, kratkog ali žestokog daha, glasovi odjekuju ispod svodova u mračnom podzemlju dok se sila valja i izranja kršeći suho tijelo tla, sudarajući se sa svjetlom uz prasak Tvoj je osmijeh satkan od krikova u posljednji tren onemoćalih ratnika da podi­ gnu štit i zadrže koplje prije negoli se skrše u prašinu koju će uskoro natopiti bujica Tvoj se smijeh čuje i kada varamo i zavaravamo se, govoreći jedno a misleći drugo Tvoj je osmijeh obmana, varka, zamka za nevješte I sve si to ti, dok osluškujem čudesan smijeh, ne obazirući se Dva lica Vas dvije potpuno ste iste, iako pripadate različitim vremenima, obje ste podložni­ ce labirinta, dok vas tražim bezuspješno, bez volje, slab, nemoćan s dugim trncem u srcu koji me goni dalje, samo dalje