Nova Istra

56 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Miroslav PELIKAN Vatra Dok si s mukom palio vatru, razmišljao si o vremešnosti svoga tijela, osjećajući nje­ gov raskorak s rasplamsalim željama, jer dok je kost postajala sve krhkija, jedino se um oslobađao rušeći nametnute ograde Plamen se lijeno nevoljko uzdiže i obasjava tvoje izbrazdano lice na obali mirne vode Okružuje te potpun muk, svečana tišina noći uz pucketavo kikotanje slabe vatre Podižeš glavu opletenu teškom krunom sjedina i promatraš zvjezdano nebo, sam si, zvijezde su jedini svjedoci tvojih zbrkanih misli Liježeš pored vatre naslanjajući glavu na ružan komad naplavljena drva, još je vla­ žan i mrmori nerazumljive priče Isti ste, njega je izbacila tiha rijeka, a tebe su brzopleti koraci dovukli do njezinih sprudova Opipavaš njegovu vlažnu površinu i prepoznaješ se, slični ste, on je sâm i mokar a ti, ti sâm i suh Lice Tvoje lice znam, slutim ga oduvijek, kako se ne bih sjećao svezane kose u konjski rep, znamen jahača iz daleka, polagan, usporen korak, prepoznajem mističan lik iskovan kroz sve bure kroz koje sam prošao dok sam otvorenih očiju sanjao dodir nedodirljive iznad labirinta, jer to je i tvoje i njezino lice, nježno tijelo s malim gru­ dima Zakratko se zagledam u svjetlinu tvojih očiju i uplašim se, uznemirim se, moćnici Sjevera, je li to ona i ovdje dok rijetko sanjam, a brod je tek nakupina ostataka na dnu? No priznaj, veseli te svaki njezin pogled dok pognute glave odmičeš niz hodnik, hineći kako ništa nisi opazio Ona je vladarica prolaza što vodi u labirint, to znaš i strepiš, zar opet tajna koju niti jednom nisi odgonetnuo?