Nova Istra
55 Miroslav PELIKAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST Konjski rep Vladaricu resi rep povezane tamne kose dalekih jahača što su izronili iz mitova, po lagan hod i pogled očiju svijetle boje Uznemiren sam, nakon toliko neuspješna plova, drhtim uhvaćen u mrežu Izmorio me kobni brod i stalni prigovori kentaura Ne vjerujem više ni čvrstom drvu kormila, no svejedno u meni se nešto zbiva, lomi Iza tankih vrata osluškujem i čujem glas, slogovi se slažu, procjenjujem njihovu boju i čudim se vlastitoj lakovjernosti i danas dok mi je glava okrunjena sjedinama Svejedno neka čudnovata iskra možda opet uzaludno pucketa u mome zamorenom tijelu i smiješi se, nadaj se pomorče, tvoja plovidba još nije okončana, uvijek, nadaj se Susret Kad se posve iznenada suočim s njom u dugom, uskom prolazu, osjetim nalet ne očekivane uzdrhtalosti, misleći kako je sve to suvišno i prolazim trudeći se ostaviti dojam hladnoće, jedva održavajući ruke opuštenima, dok je moje lice površina nalik mjesečevoj, s mnogo brazgotina Klepsidra vješto podmeće zamke i u vremenima kada više ne pomišljam na plov i ne sanjam, tek se s naporom prisjećajući Razmišljam o svome tijelu, nakupina kože i kostiju, suhe usne, bolne noge, boja žljive misli Kratko je pozdravljam, brzo koračajući, prepoznajući u času novu raznobojnu sje nu labirinta, sastruganu pozlatu s mozaika mučnih tlapnji dok Kronos priprema podlu zamku
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=