Nova Istra
53 Vjekoslava JURDANA SUVREMENA KNJIŽEVNOST koji su tada u narodu bili živi. Taj jezik razvijao se također od 9. stoljeća. U jeziku tih spomenika profanoga i vjerskodidaktičkoga sadržaja prevladava živi narodni govor, i tek tu i tamo se u 14. st. još probija po koji učeni, naučeni, knjiški crkvenoslavenski, svečani oblik. Kao primjer kako je u liturgijski tekst ulazio živi narodni govor, neka posluži gl. 2 Pjesme nad pjesmama , glava koja se u odlomcima sačuvala samo u misalima, a ni jedan glagoljski brevijar je nema. Ovdje iz Ber- linskoga misala , prema prijepisu s. Agnezije Pantelić. I temelj je ovoj pjesmi. U suvremenome hrvatskom prijevodu ( Biblija , Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.) temelj ni stih: Dragi je moj kao srna, On je kao jelenče. Podoban ь est ь vzljubljeni moi lani ĉ u oT elena Zatim: Sa est vzljubl(e)ni moi: ovo je moj ljubljeni/dragi Govore m’nê: govori meni Priêt(e)lnice moê golubice moê, Kras’nae moê i pridi: Prijateljice moja, golubice moja, ljepoto moja, dođi Juže ubo zima minu: jer evo, zima je već minula Se esT ь on ь (Ovo je on/to je on) Iže prêvzide gori i minu hl’mi: Evo ga (dragoga), (koji) dolazi, / prelijeće brda, preskakuje brežuljke Izvori: 1 Marija Agnezija Pantelić, Hrvatsko glagoljsko srednjovjekovlje , Djela Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013. Ondje: a) antifona graduala u Hrvojevu misalu (sv. Ljudevitu), 1404. b) responsorij Vadis Propitiator , Kopenhagenski misal iz prve polovice 15. stoljeća. c) litanije iz Prvotiska glagoljskoga misala iz 1483. prema misalu kneza Novaka iz 1368. d) Kvarezimal (propovijedi) glagoljaškoga propovjednika i krasnopisca Šimuna Grebla iz Roča, 1498. e) list brevijara iz 13. st. uz posljednju stranicu Novakova misala: Iz 5, 1-7;Jr 32, 42 . d) III. vrbnički brevijar iz 15. st. f) Sinajski listići (pokajnička molitva Antonija Rimskog) i Ps 108, 2. 2 Šimun Kožičić Benja: ritual Knjižice krsta: blagoslova pr-ste-na: pričešćenija: poslednago mazanija: prępo-ru-čenija duše: pogręba mladenac i starijih: po rimski običaj: stlmačen častnim otcem gospodinom Šimunom biskupom modruškim: na slavu i čast Boga vsemogućago. Dan 2. maja miseca: leto od Krstova rojstva 1531. (kolofon). 3 Jelin, usmena pjesma, koja se pjevala po starinski ili na tanko i debelo , dvoglasno u paru, u Zlo binu, prema zapisu Radovana Tadeja, Dikcionar (u rukopisu).
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=