Nova Istra

38 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Fabijan LOVRIĆ KNJIGA Pročitao sam mnoge knjige. Na kraju, ostala je samo jedna koju sam iznova i iznova čitao, ne zato što nisam razumio poruku, nego zato što je poruka uvijek bila druk­ čija. Uvijek me uzbuđivala i nadahnjivala Knjiga je bila ista, samo sam se ja mijenjao, a tako i moj um koji je evoluirao u novo vrijeme i nove sadržaje. Nikada tu knjigu neću pročitati. Ona je pročitala mene. Postoje i one knjige koje sam pročitao u mladosti, ali ih se s ljubavlju sjećam i rado govorim zapamćene dijelove, iako sam ih pročitao samo jedanput. One su bljesak koji osvaja, ali postoje i one, poput vječno svježih dama, koje i u zrelim godinama izgledaju privlačno, zanosno i osvajaju svježinom. Takva je knjiga koja nam se nametne mudrošću, jednostavnošću, jasnom poru­ kom, sadržajem koji iznova i iznova zavodi, uznemiruje i osvaja. Budimo joj vjerni i ona će nam biti zvijezda na stazi života. I U PRAŠINI Vjetar će raznijeti prašinu mene. Osluhni, pjeva li pjesmu moju? Tu ću živjeti za­ grobni život: u spoju prašine i vjetra. Ako oćutiš stih koji prepoznaješ, znaj, to je moj prah na tvome licu. U njemu su usne moje. Zatvori oči i sanjaj dobre uspome­ ne naše mladosti. Zaboravi nesuglasice. Sve nesuglasice nisu dostojne poljupca u prašini gdje obi­ tava vječnost mene. Žuborila je rijeka odnoseći vrijeme koje nas je obilježilo. Ispreplelo se korijenje naših prstiju i rodili smo plod jedinstven, neponovljiv. Egzotičan od strasti. Za to je vrijedilo biti i sniti. Kada te oprhva sjeta, šapući stihove koje sam ti izgovarao i koje sam posvetio tebi, dok si uzdignute glave pretraživala jasnu dubinu noćnoga neba želeći zvijezdu ime­ novati mojim imenom. Ali, ja sam tu. Pored tebe. U sitnoj prašini koja te obigrava i zavodi na paperju vjetra. Tvoj mrtvi sanjar, budan u sjećanjima.